Nachtfresser

Chip kao moderan grad

Kolega bloger je čini mi se čak pomalo rezignirano postavio pitanje čemu pisati ozbiljne poslove, kad ih se doživljava isto kao one kratke površne, bazirane uglavnom na dosjetkama, dobio je odgovor od iskusne blogerice, jedini u stvari racionalan, piši ono što ti čini zadovoljstvo. I sam je višekratno naglašavao istinu da svatko piše radi sebe samoga. Različite stvari nas prioritetno zanimaju, neki poput njega prate i ozbiljnu literaturu s različitih područja, neki su samo na bulevarskim portalima usavršavajući polemičnu zdravoseljačku kulturu izjednačavajući neusporedivo, npr. prava žena u patrijahalno oblikovanoj kulturi i prava klečavaca, ekstremnih pripadnika te vladajuće i ovdje dominantne kulture, te se uvijek nanovo problematizira nešto što je u civiliziranim slojevima društva davno razjašnjeno, trebaju li se žene pristojno oblačiti, napisat ću na jeziku koji celi svet razume.
U nekom drugom svijetu, njihovi ideolološki sumišljenici nastupaju djelomično mnogo perfidnije, imaju i oni balkanskih fora kupovine glasova, ali u političnim kampanjama se koriste po medijima koje posjeduju, a tu im se očito približio i Zuckerberg nakon ručka s Trumpom, usmjeravanjem i zatupljivanjem širokih slojeva manipulacijom algoritmima, te navođenjem približavanja konzervativaca i neofašista, do jučer nezamislivim, u Europi, u SAD je to bila dobitnička kombinacija (vidimo Muskovo uspješno navijanje u Austriji i početak kampanje u Njemačkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji, Italija je odavno pokorena, kao i dobar dio ostalih manje bitnih država). Naravno paralelno će ići i približavanje sa suštinski svjetonazorski ipak bliskom Rusijom.
Umjesto ovog uvoda mogao sam prepričati i dodati svoju opservaciju izvanrednog intervjua s Lucom Beninijem, koji iako izuzetan stručnjak na svom području, zna nama neznalicama pojasniti što se događa u ovom manje poznatom natjecanju između SAD i ostatka svijeta, tko ne razumije njemački mislim da mu Google prevoditelj može objasniti bit i zašto je američka filozofija proizvodnje chipova trenutno uspješnija od europske. Nisam to napravio jer bi mi se opet moglo dogoditi da mi neka siva blog eminencija taj trud proglasi plagijatom, kao što je to učinila s esejom o Gerhardu Richteru, s kojim sam bio jako zadovoljan, veliko sam zlopamtilo. Uglavnom Benini je napravio paralele chipa s velegradom, pojedince je vezao uz tranzistore, a suvremeno stanje umjetne inteligencije, ako nekog zanima neka čita. Kao što pojedinci tvrde da je umjetna inteligencija po Muskovim uputama oblikovala skandalozni Muskov članak u FAZ-u i podršku neonacistima u Njemačkoj, tako je moguće očekivati da ubuduće procjenjuje kad je za SAD najisplativije potaknuti novi rat između Srba i Hrvata.

Mee Too: Lara Hinsberger

Jučer je Index objavio vijest o novoj aferi oko zlostavljanju u sportu i privođenju dva trenera u istražni zatvor. Javilo se par bivših sportašica i jedna aktualna Lara Hinsberger, koja je, kako je navedeno, svoje svjedočenje iznijela na instagram profilu, zaintrigiralo me pa sam išao pročitati i istražiti. Tema me od prije zanima, jer sam u DDR-u imao čast uživo slušati vjerojatno najuspješniju trenericu uopće Juttu Müller, čije me predavanje fasciniralo, a tada sam kao stariji student trenirao šahisticu koja se plasirala na omladinsko prvenstvo Jugoslavije u šahu. Gospođa Müller, kako ju je tad, iako je bila uvjerena komunistica, većina oslovljavala, odgojila je generacije olimpijskih, svjetskih, europskih i njemačkih prvakinja i prvaka u umjetničkom klizanju, između ostalog kći Gabriele Seyfert, zahvaljujući kojoj sam zavolio taj sport, je bila dvostruka svjetska prvakinja u vrijeme kad su i Amerikanci imali izuzetnu Pegy Fleming, koja je pak našu Gaby pobjeđivala na olimpijadama. Bila je nešto viša i elegantnija od njene kćeri, ali trenerica je izvukla pouku, između mladih izabrala curu drukčije konstitucije, poslije dugo neprikosnovenu Katarinu Witt. koja je pobjeđivala na svim natjecanjima na kojima bi se pojavila. Nakon ujedinjena Njemačke ova trenerica je kao miljenica bivšeg režima, pala u nemilost, samo su joj dopustili da na još jednoj olimpijadi, po izričitoj želji šampionke, trenira već za taj sport ostarjelu Katarinu Witt, osvojila je za nju neobično sedmo mjesto, kroz smijeh je u jednom intervjuu rekla, gospođa nije na treninzima bila uobičajeno stroga prema meni.
Tu trenericu navodim kao primjer, jer čitajući svjedočenje aktualne sportašice Lare Hinsberger, uviđam da ono što je ona maloljetna doživljavala nije ništa strašnije od onog što su doživljavale sportašice pod okom najuspješnije trenerice, koja je regrutirala za svoj sport djevojčice i dječake na početku osnovne škole, nešto slično rade i u baletu, te ih je drillala i podvrgavala željeznoj disciplini, kao što je i Ante Kostelić radio svojoj djeci. Lara piše kako je (prirodno) teško doživljavala internat i naporne treninge, ali je nitko nije slušao, jer je bila uspješna, a to je jedino bilo važno, niti se tko obazirao kad je počela ipak donekle nekontrolirano mršaviti, postizala je uspjehe, a trenere i njen sportski savez su samo zanimale medalje za državu. Velika greška je bila kad joj je dijagnosticirana anoreksija, uoči velikog natjecanja, odlučeno je da to ostane tajna i da ipak sudjeluje. Zanimljivo da su u jednom momentu roditelji osjetili da nešto nije u redu, željeli je uzeti sebi, ali i ona se žestoko usprotivila, tek ju je povreda spriječila da nastavi u istom ritmu. Međutim i na instagram profilu sam pronašao njen oduševljen status nakon povratka, "napokon opet u ekipi".
Oduševila je Laura svijet i javnost svojim hrabrim svjedočenjem, lajkovi i komentari podrške se množe više nego ikada, dvojica "monstruma" su već procesuirana. Mislim da je jedino rješenje u duhu današnjeg vremena zabraniti neke sportove uključujući i umjetnost poput baleta, kojima se uglavnom bave djeca i stariji maloljetnici, još prije sam pročitao o velikom postotku anoreksičara među njima, a to bolesno stanje je ionako pošast ovog doba i van sporta. Molim ne miješati vrijednosti dva vremena i uživati u blagodatima današnjeg, pustite zlostavljanja onih koji su nas oduševljavali na miru, brinite se za svjesnu djecu novog doba, koju, bojim se, uskoro više neće nijedan profesionalac željeti trenirati.

Evo pojavile su se i kod nas, doduše tek sporadično u Rijeci i vjerojatno još nekim većim gradovima, u lijepoj našoj glasnoj se još ne broje žrtve i štete. Po podacima berlinske policije 36 stanova je djelomično ili potpuno izgorjelo od njihove upotrebe, mnogo više automobila, ali oni se ne broje, svi su tamo osim onih sirotinje dobro osigurani, u cijeloj Njemačkoj se broji samo pet smrtno stradalih, nijedno dijete još pa nema razloga za uzbunu.
Mnogo zanimljiviji od ovih suhoparnih brojki su intelektualni "argumenti" u još od prije zahuktaloj diskusiji o zabrani petardi na kojoj inzistiraju Zeleni, stranka koja je ionako sve više nebitna i omražena u širokim slojevima stanovništva. Meni koji sam usprkos riječkom sramotnom novogodišnjem zvučnom paklu oprezan čim se spomenu sami pojmovi zabrane i zaključavanja, strašno padaju u oči nevjerojatna glupost "argumenata" u Berlinu vladajućih konzervativaca i drskost, usprkos izvještajima "njihove" policije, ismijavanja jednog argumenta protivničke strane, koji je nedvojbeno prihvatljiv svakom neispranog mozga. Ti konzervativci nadmoćno tvrde, pa Kugelbomben su ionako zabranjene, upotrebu treba jače sankcionirati i stvar riješena, kakve to veze ima s petardama, koje već generacije bacaju. Kako objasniti budalama, ono što policija itekako dobro zna samo se ne usuđuje političarima "crtati" da bacači popularnih petardi stvaraju toliki kaos, u kojem je nemoguće kontrolirati tko što baca, moguće ih je samo, što berlinska policija koliko toliko uspješno sprovodi, okružiti i lokalizirati. Onima koji ostanu u tom okruženom području neka je bog na pomoći.
Zato sam rekao napokon, obično se nakon definiranja i mukotrpnog osvještavanja javnosti u Njemačkoj i Francuskoj, počinje o prisilnim mjerama na razini EU razmišljati i u drugim državama omražene zajednice.