U fazi sam voćnih čajeva, drugo jutro zaredom borovnica, prije toga isto dva dana brusnica. Proći će i to, nakon svake faze detox ;).
Prošao je i taj presudni tjedan, konačno sam miran sam sa sobom, u podsvijesti su bile izgleda još neka iluzije oko novog lijeka, jbga, njemačka udruga pacijenata ga je bolje ocijenila od prethodnog koji sam koristio, njima je obično za vjerovati, no uvijek je sve individualno, to oko vida, a ovo kao opasnije, a meni manje bitno je valjda u redu, čim me samo bez viška riječi uputila ponovo za 6 mjeseci.
Dogodilo se i čudo, uspjeli smo iz jednog pokušaja predati zahtjeve za promjenu prebivališta i novu osobnu iskaznicu na jednom šalteru, drugarica je morala biti sa mnom za potpisati da me prima u kuću u kojoj odavno živim, ona se odmah prijavila, a ja sam čekao da mi istekne stara osobna, još sam radio i nisam imao vremena za mijenjati podatke na radnom mjestu i svim institucijama s kojima je radno mjesto povezano. I sad bi mi bilo možda pametnije zbog poreza ne mijenjati boravište, s druge strane, da se drugarici ne do bog nešto dogodi znajući našu administraciju imao bih problema dokazati da smo preko četiri desetljeća u vanbračnoj zajednici, pogotovo ako ovim moćnim moronima daju ministarstvo, onima koje je institucija braka i pogotovo crkvenog svetinja, a svi ti ultrakonzervativci imaju u prosjeku barem dva braka u nogama, doduše svog idola pastuha Muska ne mogu stići. Nemam niti jedan papir, a deseci svjedoka u državi, u kojoj se sve pa i svjedočenja dnevno kupuju, nemaju nikakve važnosti. Prije predaje zahtjeva sam vani u salonu dao obrijati glavu radi fotke za osobnu, inače sam sam brijao, ali sam se početkom siječnja masakrirao i izgubio svaku volju. Začudo svugdje gužve, a meni se žurilo, iz petog pokušaja sam na obali naletio na atraktivnu frizerku, koja je upravo izašla zapaliti, smrdjelo mi je na skupoću, očito trendy mjesto, ali nisam imao izbora, zbilja je imala fenomenalnu mašinicu, kakvom su me samo na jednom mjestu u Berlinu brijali, glatko do kože kao žiletom, pitao sam koja je, poslije guglao, mašinica preko 150 eurića, a ovo me došlo 12 eura, ma bravo, ali sam zato fotke napravio na akciji za 4 eura, inače su preko 9, pa sam sve nekako prežalio.
Slika za osobnu
Naravno na može jedna koliko mi treba, nego 6, uključujući i veliku "portretnu", koju sam navečer uslikao uz literaturu mog puberteta i objavio na FB uz napomenu, za prestrašiti policiju, ukoliko me budu legitimirali. Moj prijatelj moreplovac Marko je komentirao da mu je izgledalo kao osmrtnica, to je inače bila i moja prva asocijacija, eto sad imam slike i za tu prigodu.
Popodne je ipak bio čaj od gingera, jučer se lijepo pokislo u podnevnoj šetnji, u koju danas krećemo čim završim s postom, sva sreća, barem ne moram sušiti kosu, a danas nam eto igrom slučaja otpali i dućani, moramo se solidarizirati kontra slušatelja cajki i formaloljubaca. Blogove valjda posjećujem poslije, nekako mi vrijeme curi kroz prste, a mrak brzo pada...
Post je objavljen 24.01.2025. u 16:30 sati.