utorak, 28.01.2025.

Ne dirajte mi čokoladu

Sad kad sam uglavnom ravnodušan prema svemu osim događajima u najbližoj okolici, pišem po društvenim mrežama čisto da ne zahrđam, doživljavam na većinu toga što napišem žestoka reagiranja. Cijeli život sam provocirao, to je bio valjda dio životnog stila, prozvani bi me uglavnom ignorirali i nastavljali po svome, jedino su me na blogu pokušali dopljuvati domobranski tradicionalisti vozeći paralelni slalom, nikakve zbiljske interakcije nije bilo ni u dugim "polemičkim" nadmudrivanjima sa Zonom i Bugenvilijom, ovu drugu danas pak zbilja cijenim i lijepo se dopunjujemo na fejsu.
Ja ipak pripisujem jugovini burna reagiranja na moje benigne komentare na fejsu i bsky.app na koje nisam smatrao potrebnim reagirati i time dodatno potpirio vatru.
Prva tema je bila nastavak bojkota trgovačkih lanaca, spomenuo se Lidl, a nas troje se upravo vratilo iz njega, nisam ni čitao prethodnu diskusiju, samo sam iskoristio priliku izbaciti svježi bijes na ekran, čitateljke bloga znaju da u dan startam s prirodnom limunadom i tamnom čokoladom prije nego što progledam, e ta najjeftinija tamna čokolada je preko noći s 0,89 poskupjela na 1,19, naveo sam u zajebantskom stilu punom smajlića kako je ovo bila kap koja je prelila čašu udara na temeljne ljudske potrebe. Jako sam povrijedio jednu ženu, koja je ipak velikodušno reagirala da je to možda meni važan artikal, ali eto trebam biti svjestan da većini napaćenog puka nije i dobila par lajkova, te sam odlučio pobjeći s te stranice. Drugo jutro sam ipak posjetio isto mjesto, ipak ima i normalnih ljudi, dobio sam dva lajka smijeha i jedan podrške, iza gospođe su se još neki izredali ali to više nisam čitao.
E drugo je već bilo nešto ozbiljnije, nezaboravnom dečku koji je glumio Tadzia u Viskontijevom filmu "Smrt u Veneciji", po romanu Thomasa Manna, je danas rođendan, te je stavljen link na prigodan članak iz Jutarnjeg o nesretnoj sudbini "najljepšeg dječaka na svijetu", koji je s tom ulogom s 15 godina stekao svjetsku slavu, a još danas slovi kao gay ideal muške ljepote, iako je oženjen, rame uz rame s čuvenim Davidom. Teret slave mu je teško pao i cijeli život ima puno novaca, uvijek mu je netko u nevoljama financijski uskakao u pomoć, ali uz novac ima konstantne probleme s konzumiranjem alkohola. Danas bi bio i rođendan velikog Danijela Dragojevića, autora posta sam pohvalio, jer je objavio Dragojevićevu divnu pjesmu o mladosti i s tom poveznicom lucidno spojio priču o ta dva nespojiva lika. Naravno nisam s tim završio komentar, s kojim bi da jesam svi bili sretni i zadovoljni. U, što sam naglasio, nepotpisanom članku u Jutarnjem Viskonti je opisan kao gay monstrum koji je na audiciji za ulogu natjerao ogroman broj zainteresiranih dječaka na skidanje, a eto ovom sretniku beskrupulozno ga iskoristivši uništio život. Ne znam je li Viskonti bio gay niti me zanima, znam da je radio odlične filmove, draži su mi svejedno gayevi redatelji za koje znam Fassbinder, Almodovar, Pasolini, no to nije bila tema mog komentara niti volim naknadne pameti. Reagirao sam ironično na ono što znam, naime otkriće nepotpisanog genijalca iz Jutarnjeg da je i Thomas Mann bio poznati gay i da je "Smrt u Veneciji" potpuno autobiografsko dijelo što nisam osporavao jer je i ta teza dijela kritičara legitimna. Samo sam usput naveo kako je taj gay, ali najsenzibilniji, bio u dugom braku s jako zanimljivom ženom Katiom, koja mu je rodila šestero djece, poimence sam naveo troje meni najzanimljivijih, izuzetnog Klausa, divnu Eriku koja je za rata i emigracije bila djevojka za sve i povjesničara Gola, to sam usput zajebantski dodao uz članak nepoznatog autora i upecao veliku ribu.
Javila se Ines Sabalić izuzetno živčanim tonom i nesuvislo, da se već desetljećima zna o dugačkim gay razdobljima Thomasa Manna, što mi to smeta, da je ta gay crta i inače vidljiva kroz njegovo cjelokupno stvaralaštvo. Kao neki dan štovani bloger Blumi na moj komentar i ja sam ovaj put ostao bez riječi i nije mi palo na pamet odgovarati.
Treći slučaj koji me ipak malo više iznenadio jer sam neshvaćen od njemačkih kolumnistica, istina relativno mladih, koje jako cijenim. Post je ionako predugačak, neću dalje, suprotstavio sam se tezi koja prevladava u javnosti, da je Kamala katastrofalno izgubila forsirajući progresivne ideje, ja širim svoje da jedini koji među demokratima u SAD zbilja šire lijeve ideje su nažalost prestari, opet izabrani kongresmen, Bernie Sanders i najmlađa kongresmenka izabrana uvjerljivo u Bronxu Alexandria Ocasio Cortes, ima ona godina ali su u američkoj politici svi u tridesetima jako mladi.
Ne znam zašto ljudi odjednom počinju poštovati moju ništavnost, da bi eto, oni mlađi i realizirani i sa mnom polemizirali, sad kad su meni važniji problemi mog psa od sudbine čovječanstva...


22:26 | Komentari (14) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.
DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica