Nema većeg teatra apsurda od onog što ga režira život sam. |
Danas nas je opet sunce iznenadilo. Na kauču u kuhinji zadnje vrijeme držimo Jinov ručnik, jer obično odmah tamo skoči, kad se vratimo iz jutarnje ophodnje, ako se uspije izmigoljiti između nas, mokar i blatnjav. Danas je što bi se reklo bilo stabilno vrijeme i odmah čim smo stigli nakon šetnje išao sam nešto raditi u teamsima na kompjutor. |
|
|
|
|
Pokušavam se prisjetiti, one dosadne ću naravno zaboraviti. Najprije sam još kao gimnazijalac s pokojnim prijateljem bio DJ (di džej) u velikoj dvorani provincijskog gradića koja je uvijek bila dupke puna. Puštali smo rock muziku u vrijeme disko groznice, uvijek smo između nas imali gajbu piva i dodatne stolice uglavnom za poznanice i pokojeg frenda i to nije moglo trajati. Nakon drugog većeg incidenta, a ionako bi svu lovu što bi dobili potrošili, ja sam odustao. Prvi put smo za jednu Božanu pustili "Lady in black" od Uriah Heep i prekinuli niz luđačko brzih stvari na koje se raja raskakala, počela je galama negodovanja i zviždanje, mi smo upalili svjetla i počeli se svađati s narodom. Drugi put je skoro došlo do fizičkog obračuna, neki bajkeri su poludili kad smo set njihove glazbe prekinuli na želju našeg pripitog prijatelja s "On je moj bol" od Meri Cetinić. |
U Berlinu me između ostalog, davnih godina kad sam ga otkrivao, iznenadila kultura doručkovanja po restoranima, posebno po kultnim mjestima, nipošto preskupim, Kreuzberga, Prenzlauer Berga i napose Friedrichshaina. Za studentskih dana u Sarajevu potpuno sam se odviknuo od te zdrave navike iako je tamo hrana, prije par godina sam se nakon 30 godina izbivanja uvjerio,najukusnija, posebno bureci, odnosno pite. |
Jedno selo u njemačkoj pokrajini s izuzetno jakom industrijom NRW, neću pisati puni naziv pokrajine ni naše smiješno pohrvaćivanje naziva, postalo je najprije u Njemačkoj, a onda i u Europi poznato, a uskoro će i formalno prestati postojati, sravnjuju se upravo dok ovo pišem sa zemljom zadnje kuće, zemljište je kupio veliki koncern. Traje masovni pretežno nenasilni otpor klimatskih aktivista iz Njemačke i Europe velikoj i relativno uspješnoj nasilnoj policijskoj akciji, kratko je govorila i Greta Thunberg na licu mjesta, na toj lokaciji su masovna nalazišta ugljena. Njemačka je doduše donijela odluku o prestanku rada termoelektrana na ugljen no ta odluka je zbog rata u Ukrajini prolongirana. Mjesto se zove Lützerath i za razliku od drugih sličnih mjesta u prošlosti neće biti premješteno, stanovnici će dobiti zamjenske kuće i zemljište u drugom gradiću. |
|
Thomas Mann je rođen 1875. u njemačkom gradu marcipana, preminuo 1955. u Zürichu. U tih 80 godina svašta se događalo, ja ću se osvrnuti na godinu 1933. i nakon nje kad je kao i mnogi pristojni intelektualci morao napustiti Njemačku pred naletom nacističkih hordi. On je jako mlad postao svjetski poznat i nakon velikog uspjeha s Buddenbrookovima dobio Nobelovu nagradu za književnost. Suprotstavljanjem nacizmu postao je moralna vertikala takozvanog slobodnog svijeta, djelujući najprije iz Švicarske pa iz SAD-a, Hitleru su se suprotstavljali uglavnom tkz. lijevi intelektualci, a Thomas Mann, za razliku od svog starijeg brata Heinricha i sina Klausa to svakako nije bio. U prvom intervjuu široko prenošenom u ratom zaraćenom svijetu on je između ostalog prkosno izjavio: "Njemačka je tamo gdje sam ja" i vjerovalo mu se, a on je prihvatio ulogu reprezentanta kulture one antihitlerovske Njemačke te ubrzo dobio par počasnih doktorata i državljanstvo SAD, kao i njegova obitelj, dva sina su dragovoljno služila američku vojsku, a kći mu je radila za antifašističku koaliciju u Europi. 1945. nakon Hitlerovog konačnog pada usljedilo je mnoštvo poziva da se vrati u Njemačku i predvodi obnovu i denacifikaciju, on je sve otklonio. Iz pisama je vidljivo da mu se javljalo mnoštvo onih koji su za rata ostali u Njemačkoj i apelirali da im uticajem pomogne pri izvlačenju rodbine iz savezničkih radnih logora i zatvora "Pa poznaješ mi brata, znaš da ne bi ni mrava zgazio, a optužuju ga kao suradnika zločinaca." Thomas Mann je pomagao onima koje je zbilja osobno dobro poznavao, al mu nije padalo napamet vraćati se u duhovno i fizički razorenu Njemačku. U jednom pismu navodi da ima 70 godina i da je bio siguran da neće duže živjeti, i mama mu je umrla sa 70 svojevremeno, i ne želi se vratiti i živjeti s onima koji su mogli živjeti kao da se tamo ništa ne događa. Rekao je da je sad građanin SAD-a i želi starost mirno provesti tamo gdje je uostalom i izgradio novi dom. Ipak redovito je putovao po Europi i dogodilo se da se sudbina opet poigrala s njim. U SAD-u su prevladale mahnite desničarske snage i počeo je čuveni lov na vještice, drugim riječima slobodoumne ljude, Mann je početkom pedesetih gostovao i u socijalističkoj DDR te se nakon toga kao simpatizer komunista, ništa dalje od istine, nije mogao vratiti u SAD. Tu se negdje sudaraju priče dvojice najpoznatijih književnika tog doba, njega i Bertolta Brechta, obojica su rat proveli u SAD-u, obojici su državljanstvo kad su opet bili u nemilosti ponudile Švicarska i socijalistička Njemačka, Mann je otišao u Švicarsku, gdje se često družio s Hesseom, a Brecht u DDR gdje je vodio najznačajnije kazalište u Berlinu, prvo u svijetu u kojem je jedno vrijeme za vrijeme predstava bilo dopušteno i točenje alkohola i pušenje, no to je već druga priča. |
Već se prilično iskristaliziralo da su mi osobno najbliži književnici od onih kojima sam se ozbiljno bavio Heinrich Böll i Albert Camus, prihvatio sam ih na prvu. Tek tada sam se počeo zanimati za njihove životopise i sličnosti, obojica su bili okarakterizirani kao angažirani, ja bih dodao suptilno angažirani književnici. Čak u svojoj radikalno lijevoj fazi, kad sam jedno kratko vrijeme simpatizirao talijansku i njemačku gradsku gerilu, te uživao blagodati stipendije staljinističke DDR, Böll mi je bio bliži od Grassa, a Camus od Sartrea iako su potonja dvojica bili na neki način gurui krajnje ljevice i u svakom slučaju bliži marksističkom svjetonazoru. Obojica su, kasnije sam to otkrio, bili strastveni pušači, a nisu bili neskloni ni dobroj kapljici. |
|
< | siječanj, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |