Bio na međužupanijskom seminaru u tkz. Dječjoj kući. Zbilja zanimljiva zgrada na 4 kata, ne znam postoji li nešto tako u drugim gradovima kod nas. U prizemlju sam memorirao igraonice i kafić. Mi smo bili na četvrtom katu, to je jedina zamjerka, kad netko novi uđe jako teško se snaći, možeš recimo kroz tunel na jednom od katova završiti u drugoj zgradi istog kompleksa muzeju suvremene umjetnosti. Imaju koga zanima i svoju web stranicu djecjakuca.hr.
Ja sam slijedio neke srednjoškolce koji su očito znali kamo idu pa završio na katu naziva kontejner, nije bila greška, ovi su nastupali u programu. Nisam ostao do kraja, sve manje ljudi poznajem, na seminare dolaze oni koji skupljaju bodove za napredovanje i veću plaću, ja sam bio najviše jer me zanimalo kako ta novouređena zgrada izgleda. Što sam naučio, po predavačici mi bilingvalci u prosjeku kasnije postajemo dementni ali nismo inteligentniji od ostatka populacije, sve više sumnjam u rezultate novijih istraživanja, razumijem istraživače, treba na tržištu zaraditi kruh. Raspravu poslije sam izbjegao, otišao sam nedugo nakon što su otišli novinari i televizijske kamere.