subota, 30.09.2017.

Šipak i Bosna



Najvažniji događaj jučerašnjeg dana je bilo Jinovo godišnje cijepljenje od bjesnoće, inače pred par dana sam slučajno saznao da je Hrvatska jedna od zadnjih država u kojoj je obavezno cijepljenje svake godine, garancija na cjepiva je obično tri godine, više me bijes ne obuzima kad takve stvari saznam.
Nakon veterinara otišli smo doma zgotoviti ručak, dok se krčkalo ja sam malo obišao fejs i još jednom se uvjerio, koliko selektivna pamćenja imamo. Kad pričam o Bosni u kojoj sam završio gimnaziju i studij, živeći samostalno od svoje sedamnaeste, spominjem uglavnom lijepe stvari. Moje društvo je bilo urbano rokersko i nismo se baš miješali sa seljacima. Jučer je jedan od mojih fejs prijatelja emitirao uživo ispred crkve, nešto se slavilo, sve puno svijeta, prepoznajem neke stare barabe koje sam i prije tri desetljeća izbjegavao. U kraju koji su u ratu masovno napustili Hrvati, očito bez namjere vraćati se, uz vijorenje hrvatske državne zastave plešu se kola koja predvode svećenici i euforično vrišti, broj lajkova na fejsu strelovite raste, komentari podrške, samo da se ne zatru običaje, svi zavide onima koji su tamo i provode se, meni pak jedino simpa izgleda jedna cura, pomalo izgubljena, u majici nekih metalaca. Nisam dugo izdržao, muka mi bilo, ne znam zašto bi netko ljude zvao da se vraćaju tamo.
Poslije ručka smo išli brati šipak za čaj, vjetar nam potrgao šator na zemlji koju smo usput podsjetili, vjetar koji lomi kosti, podsjetio me koliko su u Gorskom Kotaru, koji isto volimo idealizirati, zime nemilosrdne. Ispade dan potpunog prizemljenja.


11:47 | Komentari (10) | Print | ^ |

petak, 29.09.2017.

Lijep petkopočetak



Jutros rano, dok smo bauljali moj pas i ja, bilo je jako hladno. Tko bi rekao da će se vrijeme tako razljepšati. Nakon obavljene tržnice degustacija sinoć pečenog ajvara, sve pet. Još da su u knjižnici imali Weissovu "Estetiku otpora" mogao bih napisati da je dan divno počeo. Međutim knjižničarka se neuobičajeno potrudila, znači knjige nema ni u nacionalnoj i sveučilišnooj knjižnici, znači nije ni prevedena, osim kratkog odlomka u jednom časopisu. Tko bi još bio lud financirati prevođenje promidžbe otpora u ovako divno hipnotiziranoj zajednici sveopćih obiteljskih idila.
p.s.
Trudnica me skužila i vjerojatno se pita što je to zanimljivo, ma pasala mi za koncepciju zamišljenog posta, ušla je u kadar s zastavom lijepe naše.


10:53 | Komentari (10) | Print | ^ |

četvrtak, 28.09.2017.

Preskočeni dan



Jučer nisam objavio post, nebitno, al razlog nije bio što sam cijeli dan zauzet, našao bih rutinski par minuta, ali prvo u pauzi oko 16, pa drugi put oko 22 isti problem, u dokumentima samo dio fotki do sredine 2016., novo sve nestalo. Podsjetilo me na perspektivnog mladog pedantnog kolegu, koji je sazvao sjednicu svog razreda s prezentacijom, a onda ga je aparatura izdala, bez interneta nije znao što započeti i starija zločesta kolegica se izgalamila kako trači vrijeme ozbiljnih ljudi, kako uvijek moraš imati rezervnu varijantu, bla, bla, bla i zanimljivo, i neki razumni ljudi su lagano klimali glavom.
Ja imam tisuće fotki, tisuće "rezervi", al nemam više živce za neočekivane bedastoće. Razmišljao sam kako mi je u stvari i donekle svejedno, čak i da fotke trajno nestanu. Nisu nestale, jutros su se ponovo pojavile. Upamtio sam i rečenicu jedne djevojke drugoj s ovih fotki: "Ovisi što on želi od tebe...", lijepo je kad se razgovara, a ne polazi od onog, da svi muškarci žele istothumbup


12:53 | Komentari (8) | Print | ^ |

utorak, 26.09.2017.

Čekanje zelenog



promijenit će se boja
i svi ćemo ići naprijed
iza nas javni toalet
i sve moguće prevare

tipkajući pripremamo budućnost
ne smijemo gubiti vrijeme
koje je već izgubljeno
na drugoj strani ulice

ali tko još gleda čekajući


08:51 | Komentari (8) | Print | ^ |

ponedjeljak, 25.09.2017.

Zapadnjaci otvorenih očiju



Počele su kiše, jučer je iznenadni pljusak prikovao mog prijatelja i mene uz dašćaru koja je, za ljepših vremena, dio boćarije našeg naselja. Teško se privići na ponovno sivilo i skrivanje.
Rijeku je uzbudila gola rumunjska perfomerka koja je iskoristila malo lijepog vremena pa prošetala bez odjeće naokolo, po fotkama iz novina vidim, u pratnji mojih drugova koji se eto nisu sjetili mene informirati o gostovanju. Najbolji su mi komentatori, eto borci prosvjeduju i protiv toga.
Meni su mnogo zanimljiviji bili njemački izbori, ja sam u razgovoru s mladom članicom berlinskog predsjedništva jedne stranke natuknuo, kako mi je super u socijalističkoj Njemačkoj bila FKK, odnosno kultura golog tijela, koja je tamo bila posve uobičajena i nesputana. Pred kraj kampanje šef njene stranke Gregor Gysi se založio protiv izumiranja tog pokreta u sad ujedinjenoj Njemačkoj, zanimljivo je njegovo mišljenje o gašenju tog barem zdravog načina kupanja, došli su zapadnjaci širom otvorenih očiju i sve pokvarili, malo pojednostavljujem.
Mislim da su razlozi prozaičniji, došli su tkz. pametni telefoni i mlade cure su postale čednije zbog opasnosti snimanja na svakom koraku. Ipak na par mjesta u Berlinu gdje ja svratim ima ih, u Hrvatskoj već malo teže.
Opet odlutah, ručak je bio iz snova, pohani vrganji, preprženi špek, pire, salata od pečenih paprika, njami. Žurim, opet sam knap s odlaskom na posao, blogove obilazim popodne.


10:28 | Komentari (9) | Print | ^ |

nedjelja, 24.09.2017.

Vrganj od kilu i stočetrdesetsedam



Jučer smo se u trenutku i izgubili u šumi koja je povijesno pripadala mojoj obitelji, otac je sve to neposredno pred kraj života ispoklanjao, ništa se tu nije dalo napraviti, to je hrvatski kapitalizam. Bili smo zarobljeni, Jin je demonstrirao razne načine izvlačenja iz zamke i vraćao se po nas, al lako je njemu malenom. Ipak u jednom momentu sam shvatio da mogu na jednom mjestu proći jednostavno ignorirajući granje i nas dvojica smo se izvukli, a drugarica u međuvremenu otkrila hrpu vrganja s kapitalcem iz naslova. Prije toga je, ipak sretno, pala u pokušaju izvlačenja, šuma nagrađuje hrabre.
U Njemačkoj su izbori, po prvi put želim do prije par godina nezamislivo, da Merkel pobijedi socijaldemokrate, ali i navijam da "die Linke" (Ljevica), u kojoj je sad većina mojih nekada piratskih frendica, postane treća snaga u zemlji, Zeleni su mi postali prekonzervativni, previše bi zabranjivali, a u praksi su najgori protiv vlasnika pasa što mi je izuzetno bitno, nešto kao porez protiv duhana i alkohola kod nas. AfD banda je izuzetno opasna, a svi koji ih veličaju kao krajnju desnicu trebali bi biti svjesni da ih, ko Lepenku u Francuskoj, podržava Putin sa svojim službama.


11:43 | Komentari (10) | Print | ^ |

subota, 23.09.2017.

Čisti zrak



Ozbiljno shvaćam najave ministra zdravstva jer sam ga odavno procijenio kao najopasnijeg za ugrožavanje svoje svakodnevice, razmišlja zdravonarodski, a narod je kod nas sve samo ne zdrav, pa sam prije uobičajenog vikend bijega u šumu išao u nabavu luksuza koji će oni dodatno oporezovati, mobitel jedino od luksuza ne trebam, nedavno sam nabavio novi u Berlinu.
Dok se može jedu se ćevapi, kao što su nekad išli janjetina i odojci. Tješi me što sam se uvjerio da se i u slobodnom svijetu loše jede, barem većina puka. Dobro je što se živi retro, traga za starim receptima kao za ove ćevape.
U šumu smo zakasnili, na nama poznatim staništima su dvije žene pobrale sve vrganje, par starih pobacale.
Put je cilj, najvažnije da se nije među ljudima, ljudi su vikendom za mlade kojima je ionako uglavnom svejedno s kim će se seksati petkom i subotom navečer kad im se tolerira i alkohol i drugi luksuz, koji van proračuna kontroliraju oni koji koriste trenutne pozicije za omilionarit se, usput brinući za zdravlje šire zajednice.






11:18 | Komentari (6) | Print | ^ |

petak, 22.09.2017.

Blog suspendovan (4600.post)



Jučer sam imao vremena za gluposti, nakon posla sam par sati trebao čekati sastanak, pa sam se na kompu, za ubiti vrijeme, zabavljao prijavama blogobandita, iako znam, da je to uglavnom uzaludan posao, no ionako nisam bio sposoban kreativnije provesti vrijeme, nego ispunjavati te tužilačke formulare. Najzanimljivija je provjera Googlea jesi li stroj, prvo sam rješavao kvadratiće u kojima su prometni znakovi, uspješno sam prošao, no u labirintu prijave sam se previše zamislio u koju bih kategoriju stavio zahtjev pa me ponovo bacilo na provjeru, ovaj put sam rješavao klikajući fotke na kojima su automobili. Ipak se uspostavilo da u suštini Google čisti samo pornografiju, ostalo prosljeđuje i upućuje te na direktan kontakt s adminima portala. Ajd dobro, naučio sam da mail adrese uglavnom počinju s info@ i oznaka portala. Jedan blog i jedna stranica od tri prijavljene s krađom mojih materijala su, što veli ovaj jedan suspendovani, za blog su i iz Googla potvrdili da su skinuli sa svojih tražilica, treće smeće se još drži, al za to imamo i mail za policijsku prijavu, to mi se zasad ne da.
Dio vremena za čekanje sam potrošio ipak znatno ugodnije šetajući, sunce se i jučer i danas jako dobro drži, a poslije svega je bilo i ugodno druženje.
Evo slučajno sam primjetio, još jedan okrugli post, čemu, zbilja ne znam, al što Meša reče, ni život nije puno smisleniji od smrti. Sad se ponovo spremamo u život, vikend je pred nama.
p.s.
Pljeskavica u "Panorami" Volosko je po okusu skoro ko Kostina.


12:54 | Komentari (11) | Print | ^ |

četvrtak, 21.09.2017.

Odšetao na izložbu



Lijep sunčan dan pokvaren ranim ustajanjem za odlazak na posao, tko rano rani cijeli dan je pospan, kako narod veli. Budući da je izložba fotografija mog kolege Zdenka Vukelića "Dvojica" (u suradnji s Aleksandrom Tomulićem) otvorena još samo danas i sutra u galeriji "Kortil" otišao je obići. Zanimljivi su i potpuno različiti, ali eto, meni bio i zanimljiv put do tamo...
p.s.
Prijavio i internet krađu identiteta, ali o tom će biti poseban post, pretpostavljam da se radi o onom blog provokatoru, no to će ovaj put službe ispitati, da li je i lopov.


12:43 | Komentari (10) | Print | ^ |

srijeda, 20.09.2017.

Koka je bila dobra



Danas mi je izrežiran cijeli dan, oslobođen sam pretjeranog razmišljanja, samo čekati da prođe, dobro, barem kiša ne pada. Koka je jučer bila sjajna, a i krastavac, onako ovlaš dodan od tete na tržnici, nek se nađe. Jin razočaran, u žurbi spremanja za cjelodnevni odlazak načeo sam sir, a on sir ne jede.


10:30 | Komentari (10) | Print | ^ |

utorak, 19.09.2017.

Romkinja s ruba



Čitam memoare jednog novinara, ni prve ni posljednje, i još jednom se ne mogu načuditi koliko su gotovo svi koji ih pišu uvjereni u važnost i uspješnost svojih životnih misija. Mi njihovi suvremenici sjećamo se da se to nije odvijalo baš tako, al to uostalom ni nije previše bitno.
Jučer me par asocijacija preplavilo dok sam nakon posla lunjao riječkom periferijom. Prva je naravno kad sretneš zanimljivu Romkinju Carmen, i što je to zanimljivo pri sudaru raznih kultura. Druga je koliko griješimo površno procjenjujući godine, ova što je bacala smeće, pokazalo se kad se načas osvrnula, bila je prilično mlada i očito potpuno ispunjena svojim životom i ulogom koja je igrala u njemu. Nije to ona znalačka uloga koja će nama nebitnima objasniti što nam se događalo u povijesnim stramputicama, boli nju briga tko je kriv bio za rat.
Inače još prije par godina sam prorokovao neka događanja na mikrorazini, kako su ti "moćnici/e" dosadno providni, vjerojatno se i one jadna uma, u nekim društvima razmeću, kako su maestralnu igru odigrale, jučer mi se nametnula i ona rasistička narodna "ciganska posla", al to naravno nema nikakve veze s Romkinjom iz ove priče.


09:56 | Komentari (10) | Print | ^ |

ponedjeljak, 18.09.2017.

Doručak bez trave



Eto jučer je i Jin preuzeo svoj dio odgovornosti za prehranu naše male zajednice, u šumi nas je, nakon par prekrasnih muhara, odveo i do vrganja. Kod mene pak na radnom mjestu u stankama razgovor o mirovinama i umiranju.Sustav je zbilja motivirajući, al za ove štrebere kojima se da skupljati papire, jer ako skupiš dovoljno blagoslovljenih papira napreduješ u statusu, a i u mirovini. Ipak kažu da nema staračkih domova ispod pet tisuća mjesečno, a to si ni unaprijeđeni u prosvjeti ne mogu priuštiti, samo sabornici i umirovljeni borci.


17:08 | Komentari (6) | Print | ^ |

nedjelja, 17.09.2017.

Kuhari



U drugoj polovici osamdesetih proteklog stoljeća sam u ugostiteljskoj školi u Opatiji, tad u sklopu usmjerenog centra, predavao i najgorim razredima, kuharima i mesarima. Upisivali su se s najgorim ocjenama, a nešto financijski dobrostojećih je dolazilo uglavnom iz Bosne. Kuhari su bili gotovo po pravilu muški, a za nevažne predmete poput njemačkog je bila određena učionica u podrumu. Iako prilično loši učenici bili su dobra ekipa i slagali smo se. Uspjeli su me za jednog pismenog nagovoriti, što nikad nikom nije uspjelo, budući da su oni svi do jednog, kao i ja bili pušači, a bilo je kasno i nitko više nije imao nastavu, zapalilo se rješavajući zadatke, drugi sat smo luftali učionicu i neobavezno razgovarali, tema je bila "Mit 40", kak zamišljaš svoj život s 40 godina.
Skratit ću priču, za razliku od elitnih inokorespodenata, sve redom odlikaša, za ovu ekipu čujem. Jedan koji je onda pričao da će otvoriti bar s posebnim dress codom, ja sam mu odmah rekao, znači ja u jeansu neću moći ući, on je uzvratio, kao što Vi kažete, za dvojku bi trebalo nešto znati, ali svako pravilo ima izuzetke, e o tom čitam kao uz Barbierija najpoznatijeg kuhara, drugi je šef nabave luksuznog hotela, treći na otoku ima svoj restoran, o uspjesima četvrtog u inozemstvu kruže priče, a eto, čitam da je još jedan šef kuhinje poznatog i posebnog restorana, guglam cijene, njega ćemo preskočiti.
Ajme meni kako su smotani i autsajderi izgledali onda, al svijet se okrenuo, no moram ih pohvaliti, dvojica kod kojih sam slučajno ne znajući zalutao u njihova carstva, nisu htjeli ni čuti o nekom plaćanju, te je svo osoblje saznalo kog imaju kao gosta, kod ovih previše poznatih se ne usuđujem otići.


10:09 | Komentari (8) | Print | ^ |

subota, 16.09.2017.

Idemo dalje



Drugarici jučer bio zadnji radni dan. Protjerana u prijevremenu mirovinu. Rastanak je bio dostojanstven, a uljepšali su ga i bivši i sadašnji učenici.
Radit će se kao da se ništa nije dogodilo, prosjek neumoljivo preplavljuje sve pore društva. U Rijeci kiši, ni tu se ništa ne može napraviti.


10:45 | Komentari (9) | Print | ^ |

petak, 15.09.2017.

Julia Schramm na gimnaziji

Današnji dan su obilježile dvije značajne stvari koje ću preskočiti, osim možda komemoracije u mojoj školi o kojoj ne mislim pisati. ako ne postane naknadno politički događaj, nakon što je dobro organizirana.
U Njemačkoj je u tijeku izborna kampanja. Moja mlada frendica, bivša ne samo članica, nego i članica predsjedništva pirata, je sad zadnja na listi nove stranke die Linke, znači neće ući, ali sudjeluje u kampanji. Danas je uz kolege iz drugih stranaka gostovala u elitnoj gimnaziji, u elitnom kvartu, princip su bile tablice s da/ne odgovorima na jednoznačna pitanja. Jedno je bilo pitanje treba li tražitelje azila koji počine kazneno djelo deportirati u zemlju porijekla. Julia je u cijeloj dvorani jedina podigla odgovor "ne". Ponosan sam na nju, jer smo jednu večer čavrljali o sličnim stvarima, naravno i o bitnijima, ima li od jegera mamurluka ili ne.
Znam da devedeset posto vas ne razumije u čemu je problematičnost pitanja i apsolutno većinskog odgovora, jer je propaganda uniformna i preparira mozgove po cijeloj Europi. Zašto netko tko npr. počini zlodjelo u Francuskoj ne bi bio počašćen boravkom u zatvoru fleury merogis koji će upamtiti cijeli život, kao jedan moj prijatelj, nego će biti vraćen tamo odakle je došao i gdje će se za njega interesirati međunarodne organizacije za ljudska prava. Nijemci dakle misle da je privilegija boraviti u njihovim zatvorima.
Genijalna su pitanja gimnazijaca upućenoj baš njoj: "Zašto mom tati želite oduzeti novac?",te o ljubomori na sposobne koji su uspjeli u životu, što je glupo, ako ni zbog čeg drugog jer Julia živi od svog pisanja i politike jako dobro. Zgrozila je sve razmišljanjem da je legitimno, razmišljanje o revoluciji barem onih, za razliku od ovih sretnih gimnazijalaca, isključenih iz sustava.
Uglavnom inzistiram da su na mom blogu moje fotke, pa sam evo pronašao par s našeg zadnjeg susreta, sad je ona već članica berlinskog predsjedništva stranke die Linke i teže ju je uživo sresti.
p.s.
Ovaj put zbilja želim da post nestane uobičajeno brzo s naslovnice, jer sam umoran, pa nisam uspio smisliti bolju kategoriju od politike, a tu ovdje uglavnom komentiraju totalni bezveznjaci.
p.p.s.
Dvanaest kuna minus šest kuna nije šest kuna!






21:48 | Komentari (7) | Print | ^ |

četvrtak, 14.09.2017.

Pijača bez leda



odlazi još jedno ljeto
sad već nije više izvjesno
da će drugo noći
i hoćemo li ga priuštiti moći
stanke između ljeta sve su duže
jesenje promjene sve su teže
dani uspavani nam ne leže
bez snova i usnule nade
želje neizvjesne i raspršene
snoviđenja vječne sjene
ni piće bez planova baš ne liježe
a planirati sve je teže
jer zimi kad se sjetim
statistički odlazi
najviše prijatelja.

posljednje polugole šetalice
unose već zimu
u neraspakirana tijela.

umor cvate.


14:06 | Komentari (10) | Print | ^ |

srijeda, 13.09.2017.

Opasnosti interneta

Jučer razgovaram s više od 30 godina mlađom kolegicom i zavidim joj na tremi prije odlaska u razred. Ja imam već rutinske teme "Njemačka" i "Opasnosti interneta". Primjećujem samo da se broj stanovnika znatno povećao otkako sam prvi put predavao o nanovo ujedinjenoj Njemačkoj.
Drugo je predavanje s odgojnom funkcijom, na satu razrednika, o mogućim opasnostima stavljanja svojih fotografija, a posebno osobnih podataka na internet. Mi na ovom blog portalu imamo svakodnevna iskustva s zlouporabom fotografija, ali eto, to ne navodim, mada sam se sjetio one da nitko nije beskoristan, svatko može poslužiti kao loš primjer.
Ističe vrijeme, ručak je bio zbilja dobar, samo za Mekona koji uvijek spominje malu količinu hrane na fotkama, ne stavljam ja odmah sve u tanjur.


09:21 | Komentari (14) | Print | ^ |

utorak, 12.09.2017.

Psi na zvjezdarnici



Prijatelji iz Frankfurta su mi za nevremena odmarali u Zadru. Epilog, suši im se roba u iznajmljenoj riječkoj garsonjeri, bježeći pukla im je guma, danas mi objasnio, voziš kroz vodu, ne vidiš kotače, vjerojatno neki oštar kamen, sreća da su u onom kaosu našli vulkanizera. Našli smo se kod pizzerije Gvardijan, njoj zbog još vlažne odjeće hladno sjediti na terasi, unutra s psima ne daju. Našli smo drugu pizzeriju kod njihove garsonjere, zatim smo išli na zvjezdarnicu da se psi istrče, mi po sjećanju, oni uključili navigaciju. Čekali ih gore barem petnaestak minuta i smrzli se, a u međuvremenu je pao i mrak, tad moj fotić štrajka. Dolje nisam snimao jer je ona poznata twitterašica koja se zamjerila nacistima i ne smije se vidjeti na fotografijama, no blogerice će valjda biti zadovoljne i fotkama pejzaža, a Jina i društvo samo dodajem kao dokument da se susret stvarno dogodio, znam da fotka ne valja belj


21:23 | Komentari (9) | Print | ^ |

ponedjeljak, 11.09.2017.

Ne ciljaj bližnjeg svog

Već sam zaboravio kako u Rijeci zna dosadno kišiti, a danas i lijepo grmi, valjda da uznemiri naše pse. Jutros nisam izašao ni po kruh i mlijeko, sad ću morati po službenoj dužnosti. Jučer smo ulovili trenutke nepadanja, kojih je ipak bilo, tražili gdje u centru možemo vani ručati, tko ima široku tendu da mu stolovi nisu mokri, našli smo belgijski restoran, natkrili su dio do ulaza, s tim da se sjedi na visokim stolicama, tako da se moram saginjati kad Jinu dodajem nešto za jesti, a ni drugarici nije najzgodnije za noge. No što bi Grunf napisao, kreativan čovjek u svakoj situaciji vidi svoju šansu, tak da je i fotić kak tak ciljao dok sam Jinu dodavao komadić svinjskog pečenja.
Već dva dana elegantne jednoobrazno odjevene cure šetaju Korzom, danas sudeći po vremenu, neće. Ne znam što prodaju, je li to neka religija il nešto, no nije mi bilo mrsko pogledati i naciljati.
Navečer razmišljanje o životnim promjenama, ali otom potom.


10:09 | Komentari (9) | Print | ^ |

nedjelja, 10.09.2017.

Izlet gore



Išli smo napuniti vode u kanistre i provjeriti stanje na zemlji. Za teferić je ipak bilo prekišno. Sve je na svom mjestu, jedino je kroz rupice voda navlažila unutrašnjost šatora. Uzeli smo ćevape u MC ćevapu za ponijeti, na Kukuljanovu sam i ja nabavio svoju pijaču, no eto, nije nas vrijeme poslužilo, jeli smo u autu, razvedravat se počelo tek u povratku uz lijepe slike, šteta što netko s kvalitetnim fotoaparatom nije bio s nama.
Dan za opuštanje, nasuprot noći velikog pljuska koja je uslijedila, vikendi su svejedno uvijek smisleni.


11:31 | Komentari (8) | Print | ^ |

subota, 09.09.2017.

Komentari



Odšetao po med u grad. Uživao u komentarima Ani ram na neke prethodne moje postove, koje sam onda i ponovo pročitao, što inače baš i ne radim, kad je izletilo, izletilo je, ona ne ide kao drugi isključivo na najnovije postove. Pronašao pjesničke blogove koje sam spomenuo u jednom od prethodnih postova, Daniela nema zbilja niti jedan komentar pa nisam ni ja, SEA za nevjerojatno dobru pjesmu ima nevjerojatno bezvezan komentar, ne znaš što je gore.
Sunce se pojavilo, jurimo ga loviti, komentiram vas vjerojatno navečer.


12:39 | Komentari (7) | Print | ^ |

petak, 08.09.2017.

Nestade



Već je valjda prošlo više od mjesec dana kako je nestao čovjek kojeg sam površno upoznao jednom davno, dok je kratko radio kao profesor umjetnosti. Iako se afirmirao kao umjetnik, već velika većina zajedničkih prijatelja ne vjeruje da mu je ovo neki suludi perfomans, sve je više sumnji da ga je progutao mrak ulice s kojom je živio. Zanimljivo nitko ne očekuje da se policija previše potrudi oko tog slučaja.
Mene u stvari iritiraju komentari kakvih se može naći i kod onih dobronamjernih koji su ga navodno dobro poznavali, izabrao je takav nekonvencionalan način života. Kakav način života mogu odabrati profesori likovne umjetnosti, sve koje znam su super osobe, jedna radi nakon dodatne edukacije u učeničkom domu, druge dvije su asistentice u nastavi, to su one dodjeljene za rad i pratnju učenika s posebnih potrebama, sustav tako dokazuje svoju humanost.
Zašto ne rade u svojoj struci? Pa neka politička garnitura je prije par godina zaključila da su likovnjaci najmanje važni i počelo je s gašenjem tih sati.
Sad se već neki drugi nezaposleni bune, zašto oni ne bi za tisuću, dvije mjesečno radili s djecom u problemima, oni su možda i kvalificiraniji od tih bezveznih likovnjaka.
O čemu sam ono započeo post, a da, nestao je čovjek, a kako se u školi podučava, svatko je kovač svoje sreće.



17:08 | Komentari (5) | Print | ^ |

četvrtak, 07.09.2017.

Usput



na blogu osvanulo danas dvoje pjesnika
starih, blogopoznatih, dobrih
nisam odmah pročitao niti spremio linkove
moja nemarnost, moje greške
tko zna jel još pišu dobro
i imaju li koji komentar
ionako su zalutali
predugo ih nije bilo
a i glupa su sva ta vraćanja ovdje
onome kom uspije odlazak.

satie je nedavno objavila zbirku poezije
tako se to radi
ovdje te nitko ne može naći i pročitati
od par ustaša, jednog partizana
i mene, koji stalno objavljuju
ja sam još najmanja prijetnja
najbrže letim.


21:37 | Komentari (4) | Print | ^ |

srijeda, 06.09.2017.

Olabavite samnom



Ispalo jučer, da baš ja, koji nažalost imam stav o svemu, niočemu nemam čvrst stav i da šutim kad treba galamiti. Zanimljivo da se, tek sad kad je kao nastupila demokracija, prvi put ne zbilja ne usuđujem sve reći i da sam malo i uplašen od toliko samouvjerenih lobotomiranih budala oko sebe. Inače teme diskusija su bile banalne, maturalci, bio sam jedan od rijetkih protiv putovanja u krdu, svi iz škole zajedno, nadglasan sam, šutim. Bio sam jedan od dvoje koji je bio preglasan kod propisivanja pravila odjevanja učenicima, ušutio sam se. Kad se počne diskutirati o moralnim normama napuštam prostoriju. Podržavam sve koji započinju neku aktivnost i većinu koji startaju s raznim akcijama, al mi ne pada više na pamet da budem trajni predvodnik. I moj pas treba imati osigurana sredstva za normalan život.


10:12 | Komentari (6) | Print | ^ |

utorak, 05.09.2017.

Kolotečina



Krenula je kolotečina, Jin se buni zbog manje zajedničkog vremena, počeo sam se svađati i s psom. Danas sam se optimistično spustio u grad, stigla mi obavijest za zamijeniti karticu, izvučem broj 103, pogledam na kojem smo broju, ono 47. Obavim tržnicu, limuna mi uvijek treba dok ga mogu priuštiti, vratim se, na broju smo 56, prošlo više od pola sata. Dajem zahvalnom penziću koji ima broj 121 svoj papirić i idem ča, gledam, red i pred pekarom kao u najbolja socijalistička vremena. Vraćam se doma, pitanje hoću li stići što pojesti prije dela, možda. Jučer smo se nekako našli na marendi, posebno mi naplaćen ajvar, al nema veze, život je lijep dok ide, ipak smo u kapitalizmu, ne smije se previše tražiti. Ovi što su se vratili iz Grčke s maturalca razočarani, standardno prljavo kao npr. i u Mađarskoj, a cijene skočile do neba.


11:26 | Komentari (6) | Print | ^ |

ponedjeljak, 04.09.2017.

Brisanje ljeta



Kad sam odlazio na posao stavio sam fotke i naslov posta te spremio za post. Naime Dražen je upravo bio najavio ritualno brisanje svog u principu dobro zamišljenog bloga, ono postovi kad jedeš vani, al jbga, ako pođem od sebe, svi su puni preporuka kao što sam prije ja bio za Kostu za roštilj, tako da ono pale samo superlativi, a rijetko tko obrati pozornost, ako se popljuje nešto, što nije baš jako poznato. Kad sam se vratio Dražen je najavio brisanje i drugog bloga, sad meni zanimljivo po MB iz posta, meni su i ona i Pero čitljivi, al mi ih se ne da komentirati, jer oni znaju svoje. Prvi postkod gurmana, sad valjda već obrisan, bih komentirao , ovaj neću.
Moj pas je dobio ekstra izlazak radi teve emisije o školstvu, ne zato što to Sunčica ne zna voditi, nego se zbilja ne mislim više živcirati, iako protagonisti iznose stavove koje se direktno tiču moje budućnosti, jbga, mogao sam tako brzo napredovati u te dvije partije, dok sam bio netko u sindikatu, sad mi je poznato sve o čemu se između redova prepucavaju i gadi mi se.
Fotkama pokušavam dokumentirati one koje se nisu još pomirile s odlaskom ljeta.

p.s.
Uzgred, iako mi naslov posta sjeo još jutros, ovdje naslovi zbilja uopće nisu bitni, jučer je post nestao, ne uobičajeno, koju minutu nakon što išetam psa, jučer ga nije bilo, nakon što sam se nakon objave vratio iz vecea.


22:26 | Komentari (6) | Print | ^ |

nedjelja, 03.09.2017.

Rotterdam i Mondrian



Drugarica se vratila s amsterdamskog maturalca i začuđujuće, izgleda da im je bilo dobro, otkriće joj je pak Rotterdam, meni Rotterdam ni nije bio u programima. Hostelom su isto tako zadovoljni, politika vlasnika hostela je kak sam shvatio, mi ne marimo(ko fol) nizašto. Ja sam još pod šokom, Jin je umalo na dočeku stradao, nakon što se iskakao i ispozdravljao počeo zadovoljno juriti okolo, a roditelji su žurno startali sa svojim autima i mamurnom djecom s parkirališta, ipak, uspio sam munjevito reagirati. Zanimljiva je impresija da se marihuana više konzumira u kolačima nego puši, ja kolačiće nisam niti probao svojevremeno.
Meni je u Amsterdamu najdraži muzej Stedelijk, Heineken ne volim sem designa, a ni skunk mi nije više previše zanimljiv. Iz njega mi je stigao poklon, etui s Mondrianovim uzorkom, a dobio sam i amsterdamske sokne stopalice, s zna se kojim motivom, nije Van Gogh. Jedna od strategija vođenja je bila i međusobno paženje maturanata i očito je dobro funkcioniralo.Najveću opasnost tamo su uobičajeno predstavljali biciklisti, kako čujem gori i bezobzirniji no ikad.
Sutra je radni dan, zato uz post fotografija šljakerice s Korza.


10:25 | Komentari (10) | Print | ^ |

subota, 02.09.2017.

Objašnjenje u zadnjoj rečenici, slobodno čitati



Znam da te teme nisu za moj blog, al me muče, kog vraga se uzrujavam. Noćas, zadnju noć što smo bili sami u stanu moj pas i ja, načeo sam polemiku s četničkim vojvodom, sad u emigraciji, jer je on naveo nešto u smislu, svi ste mi prijatelji ali protiv mene, još je probao biti sarkastičan, nije on glup, znamo se iz djetinjstva. Naveo sam mu da samo na fejsu imam među frendovima dvojicu hosovaca te srbkinju koja mnogo više mrzi hrvate od njega, al da nikog ne brišem jer volim popit s budaletinama piće i pokušati im objasniti neke stvari koje eto mislim da ne razumiju i da mi baš nije jasno tak emocionalno shvaćati fejs statuse, lajko mi status, mi anarhisti smo svima bezopasnicool, ma i jesmo dok im neanarhist Žižek crta li crta, a nitko ništa razumijeti ne može.
Ukratko, htio sam reći, da prijateljstva nikad nisam vezivao s ideološkim izborom puknucu


21:27 | Komentari (4) | Print | ^ |

petak, 01.09.2017.

Lovljenje kraja ljeta



I tako iscurio kolovoz. Danas čak pljusnuo, žestoko, Jin i ja ja ostali odsječeni u nekoj brvnari. Bliži se i ponedjeljak, mislim i danas sam se cijelo prijepodne doma zabavljao s poslom, nemate pojma kak je zabavno kad na stranici na koju moraš prebaciti službene planove i programe, prima samo word dokumente, a ja npr. već desetljeće, otkako za škole nije bio besplatan, nemam word. Uglavnom uspio sam, svakim danom intelektualno informatički jačam. Jedino mi žao što sam izgubio vremena s google dokumentima, u ovakvim situacijama su potpuno beskorisni.
Mogao sam istina otići na radno mjesto mjesto, našao bi se slobodan komp i stvari idu mnogo brže, al kom se fizički da udaljava od doma, za koji su svakim danom svi sve spremniji. Računam koliko sam potrošio ove dane samovanja, mnogo bih bolje prošao da sam nezahvalnom psu, danas me dobro izezao, da sam mu platio hotel, a ja otišao na maturalac, iako je to istina, zezam, pa tko bi se ako ne mora u mojim godinama udaljavao od doma s nekom obvezom.
Inače jučer su tek počele curiti fotke mog razreda s maturalca po fejsu, uglavnom se naslikavaju u praškom zoološkom vrtu, za životinje nisu trebali na takav put, ima ih i ovdje po blogu, a počela su i pražnjenja nagona po zagrebačkim ulicama.
Društvo zato uglavnom odlično funkcionira, uhitili mamu književnice i naše bivše blogerice 600 koja broji nešto preko sedam desetljeća i jutros po kratkom postupku mama i književnicin bivši muž nasilnik dobili po godinu uvjetno zatvora, odrezao sudija bez prava žalbe.


17:44 | Komentari (5) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

11. 08.