Marketing
Nestade
Već je valjda prošlo više od mjesec dana kako je nestao čovjek kojeg sam površno upoznao jednom davno, dok je kratko radio kao profesor umjetnosti. Iako se afirmirao kao umjetnik, već velika većina zajedničkih prijatelja ne vjeruje da mu je ovo neki suludi perfomans, sve je više sumnji da ga je progutao mrak ulice s kojom je živio. Zanimljivo nitko ne očekuje da se policija previše potrudi oko tog slučaja.
Mene u stvari iritiraju komentari kakvih se može naći i kod onih dobronamjernih koji su ga navodno dobro poznavali, izabrao je takav nekonvencionalan način života. Kakav način života mogu odabrati profesori likovne umjetnosti, sve koje znam su super osobe, jedna radi nakon dodatne edukacije u učeničkom domu, druge dvije su asistentice u nastavi, to su one dodjeljene za rad i pratnju učenika s posebnih potrebama, sustav tako dokazuje svoju humanost.
Zašto ne rade u svojoj struci? Pa neka politička garnitura je prije par godina zaključila da su likovnjaci najmanje važni i počelo je s gašenjem tih sati.
Sad se već neki drugi nezaposleni bune, zašto oni ne bi za tisuću, dvije mjesečno radili s djecom u problemima, oni su možda i kvalificiraniji od tih bezveznih likovnjaka.
O čemu sam ono započeo post, a da, nestao je čovjek, a kako se u školi podučava, svatko je kovač svoje sreće.
Post je objavljen 08.09.2017. u 17:08 sati.