Marketing
Kuhari
U drugoj polovici osamdesetih proteklog stoljeća sam u ugostiteljskoj školi u Opatiji, tad u sklopu usmjerenog centra, predavao i najgorim razredima, kuharima i mesarima. Upisivali su se s najgorim ocjenama, a nešto financijski dobrostojećih je dolazilo uglavnom iz Bosne. Kuhari su bili gotovo po pravilu muški, a za nevažne predmete poput njemačkog je bila određena učionica u podrumu. Iako prilično loši učenici bili su dobra ekipa i slagali smo se. Uspjeli su me za jednog pismenog nagovoriti, što nikad nikom nije uspjelo, budući da su oni svi do jednog, kao i ja bili pušači, a bilo je kasno i nitko više nije imao nastavu, zapalilo se rješavajući zadatke, drugi sat smo luftali učionicu i neobavezno razgovarali, tema je bila "Mit 40", kak zamišljaš svoj život s 40 godina.
Skratit ću priču, za razliku od elitnih inokorespodenata, sve redom odlikaša, za ovu ekipu čujem. Jedan koji je onda pričao da će otvoriti bar s posebnim dress codom, ja sam mu odmah rekao, znači ja u jeansu neću moći ući, on je uzvratio, kao što Vi kažete, za dvojku bi trebalo nešto znati, ali svako pravilo ima izuzetke, e o tom čitam kao uz Barbierija najpoznatijeg kuhara, drugi je šef nabave luksuznog hotela, treći na otoku ima svoj restoran, o uspjesima četvrtog u inozemstvu kruže priče, a eto, čitam da je još jedan šef kuhinje poznatog i posebnog restorana, guglam cijene, njega ćemo preskočiti.
Ajme meni kako su smotani i autsajderi izgledali onda, al svijet se okrenuo, no moram ih pohvaliti, dvojica kod kojih sam slučajno ne znajući zalutao u njihova carstva, nisu htjeli ni čuti o nekom plaćanju, te je svo osoblje saznalo kog imaju kao gosta, kod ovih previše poznatih se ne usuđujem otići.
Post je objavljen 17.09.2017. u 10:09 sati.