Nachtfresser

Mnogo kvalitetnije se vikendom živi, razlika je sve veća i veća, to bi morao biti neki pokazatelj. No zašto bi netko o tome razmišljao, najvažnije je držati liniju.

p.s.
Sve manje upaljenih svjetala radnim danom prije sedam kad Jin i ja katkad nadziremo naselje, nema nužde kao kod pasa.

Uvijek dobro jedemo u metropoli, al eto nije nam se s psom dalo tražiti pa smo izabrali prvu bašću u centru, nije ni jeftino, 40 kuna, blagi užas već na prvi pogled, a usput nedovoljno pečeno.
Najbolja zagrebačka slastičarna i nije baš najbolja zagrebačka slastičarna ali spašava stvar.
Bio na sastancima i sa sindikalcima i s piratima, neki iz obje kategorije i vjeruju u to čime se bave, zanimljiv razgovor za šankom s Makom (Miroslav Ambruš Kiš) o bezuvjetnom temeljnom dohotku ili prinosu kako ga on naziva, naravno malo u dubinu i u širinu, dođosmo i do Lotte Continue.
Dok sam ja bio sa sindikalcima Jin je bio s piratima, potonji su njega znatno više umorili, spava otkako smo se vratili.
I put ko put sadržajan, nađe se zanimljivih cura na odmorištima, kad se već u metropoli modno ne osvijestih.

Nakon teških noćnih mora valja nama kretati. Grčna šetnja.

Najfinije tanko rezano sirovo meso ili riba u ovom slučaju, izuzetno ukusan obrok za 30 kuna u finom restaurantu.

Jučer smo po gradu bosi hodali Njemice i ja, Nijemci se nisu dali iz tenisica.
Ponekad je nužno pobjeći, promijeniti perspektivu, mi tako do zvjezdarnice. Kad vidiš nešto malo na pučini, stvari su ti jasnije.

Čujem o novim obolijevanjima poznatih, rekoše mi i za jednu blogericu. Rekoše mi i o susretu nekih starih blogera, meni nickovi ne znače puno, paralelno smo blogali, napuhavalo se da su oni cool, ta blogerica je baš tog jednog poznatijeg branila da je oke, ti s misijom mi ništa nisu značili, vjerojatno ni ona njima, kao ni ja sa svojom hiperprodukcijom, jučer mi je uzgred bio 3200.post. Obični svakodnevni nabačaji, zadnjih godina sve više fotke jedne luzerske egzistencije na prijelomu stoljeća i usput malo daha damskog grada.

"Ako se pitate gdje je veliko blago pogledajte sasvim duboko u sebe i shvatit ćete da su prijateljstva i iskustva ono što ste tragajući skupili."

To je svakako vrednije od zlata s pravom se tješe pirati nakon debakla na zadnjim njemačkim izborima, osvojili su naime 2,2% glasova. Odakle pravo analizirati rezultat onim piratima koji sam proces predizborne kampanje nisu prošli pita se Miriam, druga s berlinske liste. Neću ni ja analizirati, lijepa je bila svuda u Europi ta piratska priča, no svugdje su se sad našli "profesionalci" nudeći svoje usluge i propovjedajući nužnost čvrstog vodstva s jasnom vizijom (za koju su zaduženi naravno oni), nešto je krenulo po krivom ili kako simpatična šefica Katharina Nocun galami, po sranju, Nijemci su za razliku od ostalih iživjeli unutarstranačke slobode i mogu prepustiti svoja mjesta stranačkim parazitima kakvih su pune ozbiljne političke stranke i to više neće biti to. Jebe se nas uostalom, bilo je lijepo dok je trajalo.

Video Nocun (klikni na prethodni link, traje par sekundi )

Trknuli ko da se ništa ne događa na još jedan roštilj, par nas se okupalo u ledenom moru, normalno da sam to jutros morao iskihati, ne zbog prehlade, svaka se opuštenost u društvu radnih ljudi kažnjava, o hrani drugi put, kad sam počeo pisati post zazvonio mi telefon, prisjela mi, idemo dalje. Stigla i poruka kao da sam ko nekad važan, u subotu sastanak proširenog sindikalnog vodstva u Zagrebu, možda se stignem i s nekim sresti...

Nas dva drugara kronično izbedirana šetamo i srećemo isto tako umorne tete koje vape za suncem...

Svijet je pun igrača i igri, razvijene su razne strategije i taktike, igra je utjeha i smisao bespomoćnih tako da je Dražen dobro primjetio da je jučerašnji post imao skrivenu namjeru, svojevrsni blog alibi, toliko jednostavan i providan da ga je možda i teško otkriti. Inače malo je poznato da je glavna poveznica svih anonymousa borba protiv scientološke sekte ili crkve, kako tko voli, te na svojim stranicama razotkrivaju metode i trikove kojima se ovi prosvetitelji služe. Daju se tu prepoznati i jednostavne fore svjetskih centara moći.
Ne znam jel se sjeća tko jednog filma, čovjek je uhapšen na granici s optužbom da je agent tajne službe ina osnovu određenih dokaza. Cijeli film se svi trude dokazati, i rodbina i prijatelji svjedoče da se radi o fatalnoj zabuni zbog kojih nevin čovjek leži u zatvoru, čini mi se da on tamo i poboljeva, da bi na kraju bio oslobođen jer se zbilja radilo o zamjeni identiteta. Mi se cijelo vrijeme ufuravamo, navijamo za njega, neki na kraju i zaplješću, ipak saznajemo mada je to možda nebitno da on u stvari jest taj tajni agent.
Inače onaj post o mojoj realnoj situaciji je objavljen prekjučer u jednom glasilu.

Imam ili sam imao nezasluženo baš ne proslavljeni roman doma, kako to biva meni baš onaj naj, Alberta Moravie "Dosada". Rado bih ga sad s distance godina ponovo pročitao ali ga jednostavno ne srećem u toj knjiškoj biblioteci, neću reći tražim jer više baš ništa ne tražim. Ne sjećam se više cjeline, ni o čemu se točno radi, ali sam upamtio neke primjere tehnike manipulacije, ne one široko rasprostavljene vaginalne nego one druge vidljivije i prozaičnije. Uvod samo zbog napomene da sam knjigu jutros tražio na logičnim mjestima oko pet minuta, post se uz fotke trebao sastojati iz samo jednog citata.
"Polet" list moje mladosti je skandalizirao javnost, a kako danas još gore stvari stoje, povijest će se ponavljati, slikama golih muškaraca, prvo je bio golman "Dinama" Šarović na duplerici, taj broj je tako munjevito razgrabljen da ga ja nisam uspio ni vidjeti, nakon toga sam neko vrijeme bojkotirao tu tiskovinu iz prosvjeda što zbog masovne histerije i pomame nisam mogao pročitati drugi najavljeni članak koji sam baš želio, da bih ponovo kupio kad je unutra bio frontmen neke rock grupe ufotkan baš kad je u Morissonovoj maniri na vrhuncu koncerta pokazao genitalije. U idućem broju se javio čitatelj liječnik koji je konstatirao da je na glaviću vidljiva čini mi se fimoza, pamtim te smiješne riječi, koja se da otkloniti laganim operativnim zahvatom kojeg on besplatno nudi.
Zašto poluerekcija, pa erekciju prati valjda nabreknuće žila i ona na javnom mjestu dovodi muškarce u nezgodnu situaciju, štoviše može nastradati zbog nje, a ovdje hladno oko kamere konstatira samo početak punjenja.
p.s.
Sve današnje fotke su snimljene isti dan na bliskim lokacijama početkom rujna anno domini 2013, na zadnjoj ljepotica izmiče horde balavaca koji znaju da nije u redu kupati se gol i čije zapjenjene face nažalost nisam snimio kao dokument jednog vremena.
p.p.s.
Ako tko misli da je predzadnju fotku vidio na mom fejs coveru ne gleda pažljivo, ni kod golih ženskih tijela nisu stvari uvijek jednostavne

Dva sata za šetnju za vrijeme Jinovog šišanja. Posjet izložbi "Posvećenost redu" Slavka Grčka, umjetnik je slijedio tada suvremene trendove, od otpada stvarao umjetnost, poznatiji kao profesor nego kao stvaralac.
Nakon izlaska iz Malog Salona prvi put primjećujem zanimljivo osvjetljen i izložen kafić na katu, razgovor dvije djevojke o nečem vrlo važnom.
Jin fantastično izgleda, ima i razdjeljak, lovi nas pljusak, brišemo doma, brišemo se i to je to. Nered naš svagdanji.

Veterinari su nam na Krasici kod Rijeke, obavili smo čak dva cijepljenja, Jin se držao kao heroj, posjetili tamo negdje Matiju kojem se naziru konture budućeg stana, a onda kad smo već tu obavili smo i piratsko roštiljanje na Krku. S druženjima ne možeš fulati i to je u stvari naj iz partijskog života.
U Bavarskoj očekivani krah koji se slutio, al se o tome nije govorilo, jasno je bilo da pirati neće ući u parlament, ali da će biti tek deveti po broju glasova je malo previše. Zašto bi se takve stvari mogle dogoditi raspravljalo se ljetos u Berlinu, njihovi pirati bi po anketama očekivano jedini ponovo ušli u parlament. Strče kao i kod nas manjak socijalne kompetencije i elitizam pojedinih skupina u stranci koje teturaju izvan vremena i prostora.
Ovi sad rade prve analize koje neutralne tjeraju na tužni smijeh, krivi su osim naravno glupih birača na prvom mjestu berlinski pirati jer su uspjeli ubaciti par socijalnih tema u veličanstveni cryptoprogram, feministice koje su nametnule na twitteru raspravu o spolnim i rodnim temama (kod berlinčana su žene čak na prvih pet mjesta izborne liste, prešućuje se doduše da tamo stranka i nema problema s popularnošću i tako dalje i tako tužnije).
Meni osobno dvije teme koje su me najviše privukle stranci bezuvjetni temeljni dohodak i neutralnost mreže nisu više strogo piratske, svejedno kako će se zvati stranka koja će ih eventualno realizirati, likvidna demokracija ionako funkcionira samo u Berlinu pa nema razloga za pretjeranu žalost.
Na saveznim izborima će biti nešto bolje i život će teći dalje. Analiza biračke struktura kršćanskih socijalista koji su trijumfirali pokazuje da su to uglavnom radnici sa srednjom školom i stariji, strukture o kojima se ne moraju brinuti kao ni do sad, dobit će glas, samo treba zagalamiti ne dirajte nam obitelj !

Ako vidite kod mene post koji brzo nestane, znači ne da se radi o autocenzuri nego da sam u žurbi, obično postam prije polaska među radno pučanstvo, želim nešto u postu ispraviti i onda ne znam odgovor na sigurnosno pitanje, kovanica i boje jebiga pa radije brišem post umjesto ostajanja s mogućim riječnim nesporazumima. Ta dodatna zabava je baš ono što mi je falilo u životu
Ajd da podijelim fotke umoran za mozganje, nek se zabilježi :

Hvala svima kako na komentarima u prethodnom postu tako i na mailovima podrške, javljaju se i stari prijatelji. Sitni pomaci su prisutni, komunicira se, a i pravne službe su uključene.
Sinoć sam bio na susretu pirata utorkom najviše radi prezentacije bezuvjetnog temeljnog dohotka, obradovalo me da se mlađa ekipa počela baviti idejom meni odavno poznatom, al moja i prethodne generacije su zatupljene parolama tipa u radu je spas ili još glupljim, tko ne radi ne treba ni da jede. Tko nije za vojsku nije ni za ženidbu, pa jasno, dodao bih ja, samo budale su za ženidbu.
Čekaju zadnje krčke fotke, ovaj put sam pazio na spolnu ravnopravnost, dosadna vremena bez događanja.

Nakon 27 godina rada u prosvjeti normalno je da te tretiraju kao budalu jer tko bi normalan uz to muškarac (muškarci zarađuju, zar ne), izdržao toliko godina u prosvjeti. Kad ti daju otkaz moraju te napraviti dodatnom budalom jer sustav kakav jest mora se opravdati I svi osim tebe moraju ostati čisti. Ako si uz to i dugogodišnji županijski povjerenik, i to pogrešnog manjinskog sindikata i ako si se nužno po prirodi svog posla mnogima zamjerio, nije ti ovo Zapad, postaješ divljač za odstrel suludog sustava bez ikakvih prava.
Predajem njemački jezik i učenika je kao novaca u sustavu svake godine sve manje, u većini srednjih škola se uči samo engleski, normalno, zna se tko su svjetski gazde, a premalo je novaca u sustavu za luksuz drugog stranog jezika (ponavljam u većini škola), za koji bi inače dokazivo postojao interes kod učenika.
Ove godine se u moju Medicinsku školu upisalo samo četiri učenika s njemačkim kao prvim stranim jezikom i to je poslužilo kao povod za rez. Učenici su podijeljeni u dvije grupe sa po tri sata tjedno (norma za medicinske sestre inače u prvom i drugom razredu iznosi tri sata, zato taj broj), u jednoj grupi su zajedno učenici prvih i trećih razreda, te jedna učenica drugog razreda koja se nije mogla uklopiti u raspored, u drugoj učenici drugih i četvrtih i to je to, za ostalo vrijeme, osim razredništva i poslova sindikalnog povjerenika sam tehnološki višak i tu počinje priča kako te svi u sustavu prave budalom.
Na nivou županije postoji komisija za zbrinjavanje tehnoloških viškova koju čine zaposlenica državnog ureda i dva člana većinskog sindikata, onog kojem ja ne pripadam i ta je komisija na početku na iznenađenje mene koji već godinama svjedočim o nepravilnosti u sustavu logično obavila svoj posao, sukladno člancima xy zakona i kolektivnog ugovora donijela je odluku o prednosti pri zapošljavanju na moje ime i uputila me u Trgovačku i tekstilnu školu koja je zbog odlaska djelatnika u mirovinu tražila zaposlenika na 12 sati tjedno njemačkog jezika, ja sam proglašen viškom 10 sati, obavljen je razgovor s ravnateljicom i sve je izgledalo idilično.
Drugi dan otrežnjenje, škola me ne može primiti iz organizacijskih razloga, neslužbeno saznajem da kao oni nisu sigurni da li bih prihvatio ta dva sata više, vrhunski cinizam, odmah šaljem svejedno mail jer ih ne mogu dobiti telefonski da bih bio naravno spreman prihvatiti sve sate. Skratit ću, na kraju je navodno “slučaj” proslijeđen državnoj komisiji za tehnološke viškove čiji su članovi predstavnici ministarstva i većinskog sindikata, onog kojem ja ne pripadam.
Zaboravih, tko zna koje sam sve formalne stvari zaboravio, da je iz ureda državne uprave tražen aneks ugovora o zaposljenju nužan za posredovanje oko daljeg zapošljavanja koji sam potpisao, traženo je i od sindikalnog povjerenika isto mene da parafiram činjenično stanje što je napravljeno da bih ja Budala saznao jučer da je na osnovu toga napravljena promjena za osiguranu osobu, mene, u obveznom zdravstvenom osiguranju. Jučer mi je za kraj konačno pokazana odluka koju bih trebao potpisati uz suglasnost sindikalnog povjerenika mene da sam ostao na pola svega do daljnjeg.
Nisam pravnik, ne znam što se u međuvremenu zakonski mijenjalo, znam za nekadašnja prava zaposlenih iznad 25 godina staža i posebno sindikalnih povjerenika, vidim da je sustav sad podešen tako da budale moraju same potpisati da se dragovoljno slažu sa svojim otkazima bez ikakvih prava za minuli rad.
Ili možda nije to baš tako, samo ja, zatupljen autističnim sustavom u kojem jesam. ne vidim izlaz.

p.s.
Interesirao sam se za dopunu sati po osnovnim školama, rado bih promijenio sustav koji se u strukovnim srednjim školama uvođenjem državne mature dobrano urušio, svugdje su prisutni isti problemi, ili se čekaju dopusnice ministarstva za izbornu nastavu za koju naravno postoji interes i to duuugo kako kažu traje (tko to u današnjem svijetu osim odgovornih u sustavu misli da se može opstati samo sa znanjem jednog stranog jezika) ili inspekcije opominju škole zbog odjeljenja s po njima nedovoljnim brojem učenika te ravnatelji mudro čekaju s željenom nastavom.

Država smrdi
I ja ću to reći

da kapituliramo ili
rekapituliramo
borili smo se
da izgubim dvije prijateljice
I tri prijatelja
od toga jedan masakriran
da ostanem bez posla
I ne mogu živjeti pristojno

I neću ništa više reći
samo ću potiho raditi
na uklanjanju smrada
jer i meni zrak treba

Svi smo u bedu, nekad je vikend bijeg pomagao, ne znam, vidjet ćemo.

Šetam podzemnim odajama Apsurda, mislim da su ministrovi Sluge kao i sindikalni čovječuljci s druge strane ludi, ali me dragi komentator Dražen naučio da stvari ne mogu biti tako jednostavne i da sam ja vjerojatno blago rečeno ograničenog razumijevanja društvenih procesa.
Jutros smo svi dobili serijsku zahvalnicu piratice Jasmin za podršku koju smo joj izrazili nakon što je "Bild" objavio njene fotke prije objavljene na stranicama za odrasle ljubitelja sadomazo fora, pa piratima nije ništa preostalo nego da ih iskoriste za kampanju oslobađanja zgroženog puka, ja sam komentirao da volim normalne političarke , lijep potez zahvale mada neselektivan ali je ionako ko sva politika usmjeren prema ovcama koje su jako poželjna ciljana kategorija.

Oko posla doživljavam trenutno lošu sapunicu s kafkijanskim scenarijem no dok se to ne završi radije kroničarski pratim svoja došetavanja iz jedne točke u drugu točku.

Jutros sam na jednom portalu čitao o tome da su u Dalmaciji ostala samo dva naturistička kampa (kod nas nije dobro reći nudistička jer ljubitelji sunčanja i kupanja bez odjeće ništa ne nude), da su to uglavnom gospoda u godinama, zakašnjeli šezdesetosmaši i tako to, jedino je jedna dama s fakulteta, također naturistkinja rekla par suvislih. Čak i Hitler nije zabranjivao naturizam, doduše, naturističke plaže nisu smjele iz estetskih razloga biti vidljive s uređenih šetnica, ja sam kao i spomenuta gospođa bio svjedok nečemu drugom. Iako naturist samo ratne 1992. nakon što mi je pozlilo pri pokušaju da me protu volje upute naoružanog ka Dubrovniku i kad sam dobio godinu dana poštede, ljetovao sam na tada najvećoj i najljepšoj, što čitam danas odavno više nije, FKK plaži Europe Koversadi. Bilo je super iako ne volim gužve i to je to, znači cijeli život sam van tih plaža. Na Krku od Dražice i Kamplina znam svaku stijenu i uvalicu i uvijek se tamo kupam. Fotografiram za blog samo zadnjih par godina i malo je baš starijih dama jer ih jednostavno nema. Bile su tri valjda napola Krčanke, napola Zagrepčanke koje sam dvadesetak godina viđao na istom mjestu, više ni njih nema. Prije par godina su tekstilci postali agresivniji, uglavnom mulci na barkama, a na kopnu ih je predvodio jedan klipan nešto možda mlađi od mene koji se prvi sa svojom ekipom počeo trpati uz nage turiste, na kraju je izvjesni Bugarin magistar šef razvoja vodeće turističke tvrtke ako se dobro sjećam u intervjuu Novom listu najavio uređenje divljine i gašenje naturističkog kampa što se ove godine dogodilo. Na par mjesta je i rušeno drveće, ma sve pet, osmišljena kampanja likova kojima novinari tepaju kao neokonzervativcima, meni smiješno da sam tek danas shvatio da je kampanja vođena na sličan način na cijelom Jadranu.

Dok su u Njemačkoj sve slobodniji u spotovima uoči izbora 22.rujna : ja svake godine uvodim sve više autocenzure u objavljivanju fotki, nikad dosad nisam ni pomislio ne objaviti fotke super cura samo zato što su izgleda domaće, al jbga, moguće da su iz uzornih kršćanskih obitelji, a golo je križu strano. Živimo u zemlji straha, meni se cinički oduzimaju sati, guzolizi mojih protivnika jedva čekaju isplaziti jezike. Zato je inventura neobjavljenih krčkih fotki, što je obično objavljujem uoči početka školske godine i ulaska u žrvanj tanja no ikad.