Pročitao sam danas na t-portalu, a sad vidim i kod blogerice kod koje mi je zabranjeno komentiranje umni članak o hrvatskom bloganju, ispunjen glupostima koji samozvana blog elita smatra da su prihvaćene kao nepobitne istine.
Nije postojalo zlatno vrijeme bloga, to su bili klinci i klinceze prije pojave fejsa. Nisu postojale blog zvijezde, osim sadistica, ostale su vlasnici portala nevješto pokušali progurati, staviti svoje osobno društvo na cool liste. U "zlatnim" godinama se tamo nije imalo što pročitati.
Najbolji blogeri su tik prije prestanka bloganja postali almost, halterica, daniela, dubrovački krug, satie, pg, manta, medusa, pooka čak i cool, s druge strane granice alje, ivanka, komplex, ne mogu se sjetiti vladinog nicka. Oko tih priznanja povijest se ponavlja, dosta mojih favorita, vidi linkove, nije ni na kakvoj listi, ali sad zbilja nikom to više nije važno kad postoji samo par desetina djelomično aktivnih blogova.
Znam da moj otac, sad u osamdesetim godinama, od blogova prvo otvara eurosmijeh, koji vjerojatno nikad neće biti cool, jer neke viceve izvorno prenosi i na srpskom jeziku. Al to je blog koji i ja u tmurna jutra, uz još jedan, ak ima što novo, prvi otvaram...
p.s.
Staru fotku ponavljam, ne da mi se sad tražiti novu za ovu temu...
Zima je, vrijeme za smiješne kreacije na modnom blogu.
S druge strane neki poput Hartiga fotografiraju u toplini ateljea svoga.
Inače ponedjeljak odvratan kao i uvijek.
Do jutarnjih sati, a pripreme su počele već oko tri popodne, veliki intelektualno fizički dio istih smo iznijeli mi muški, ja sam ogulio oko pet kila krumpira, a Genosse Mersault se narezao kupusa.
Vegeterijanki ovaj put nije bilo, al moram negdje utrapiti fotku bučine juhe od prošli put.
Glavno jelo naravno mesina.
Desert sladoled ili sladoledna torta.
Tip koji je u Njemačkoj prekjučer na kvizu, prvi nakon 4 godine digao milijun eura bio je jedna od tema razgovora.
On je nazvao džokera zovi, rekao mu da misli da zna odgovor za milijun, al bi želio čuti njegovo mišljenje, ovaj je bio nesiguran. Novi milijunaš je inače gastronom po struci, vlasnik kafića, rekao je da će kupiti kuću, otići sa ženom na putovanje iz snova i podići plaću svojim djelatnicima, a s ovim zadnjim smo započeli diskusiju o kapitalizmu
Ne znam nitkog iz svog društva tko voli niti posebno poštuje svog šefa, mladi su po pravilu drukčiji, ima nade za sadiste u budućnosti.
p.s.
Nikako da nađem prikladnu ilustraciju, možda ove zamjenski posluže 
Još kao gimnazijalac sam nastupao na večeri poezije uz tada jako popularnog pjesnika Duška Trifunovića.
"Vi uopće ne izgledate kao pjesnik !", rekao sam mu.
"Ni ti.", odgovorio je. "Ali Vi jeste pjesnik.", nisam se dao smesti. "I ti si", odgovorio je.
Već sam pisao o Velikom Fotografu, nisam se zamarao njegovim izgledom, no kad sam na jednom portalu vidio snimak morao sam se nasmiješiti. Inače on je našoj izbjegloj blogerici Danieli napisao da je čuo za ljepotu Jadranskog mora i da bi rado i tu gostovao, često izlaže u Europi, al naravno postoji problem, netko bi ga trebao prepoznati u svim tim antologijama u kojima je, a onda valjda i pozvati, nemoguća misija.
Dvije fotke:
I On:
Jučer cijeli dan trka, strka i na kraju sutrašnji to jest današnji ručak...
Jučerašnji "ručak" :
Današnja marenda :
Inače jutros se dogodilo nešto što obožavam kad mi se dogodi. Tražio sam stvar koju nisam našao i usput se u žurbi oznojio. Išao sam na vece i odlučio o istom trošku obaviti tuširanje. Šipak, nema vode, bez ikakve obavijesti, kako se to već kod nas radi. Mislim da živim u Dubrovniku već bih razumio 
.Sad trk prljav na posao...
Autobusni blues svakodnevno u trajanju oko sat vremena. Zanimljivo, nema u toj gužvi više trljanja muških i ženskih tijela kao nekad, opasno je samo kad babe ulijeću na stanici kod gradske tržnice, namah se slijepe uz tebe. Tješiš se, izdržat ćeš valjda do sljedećeg vikenda.
Idući pješice ka centru zbunilo me trubenje auta, pa srijeda je, žene se obično udaju subotom. Kad na trgu simfonija sirena :
Na radnom mjestu me se kao i obično strašno boje.
A fotke istinskih današnjih magli u sutrašnjem postu...
Ništa nije pod kontrolom, ali zadržimo barem na blogu dojam ravnovisja, naprimjer privid da je bijeli koji je na potezu još u prednosti.
Dobar tek !
Danas mi mozak ne radi jer od ranog jutra radim, u 16 moram opet žurno u pljuskoviti prljavi grad.
Fotke:
Najskuplji kanistar do sada, sa sadržajem 2000 kunića.
Posljedica, moram privremeno piti skupo i kvalitetno pivo da bih to zlato imao u što pretočiti.
I na kraju podsjetnik na lijep završetak jučerašnjeg dana snimkom s moje omiljene restoranske terase.
Osim političke diskusije i gubljenja šahovske partije s čistom damom viška problematično je bilo i otvaranje boce kažu odličnog makedonskog vina.
Ha,ha, nasmija me alexxlov komentar na prethodni post, ne moram ići kod eura po jutarnju porciju smijeha. Moj je problem što modeli osim pršuta ne poziraju, a kad pršut čekaš 30 minuta kao jučer u konobi Rijeka i kasniš na dogovoreni susret s roditeljima učenika nemaš baš volje namještati fotić za kvalitetan snimak. Dobro frend kaže idiot, vjerovali ili ne prva jučerašnja je trebala biti najfotka, sasvim neočekivano jer je teta bila potpuno neatraktivno odjevena, a onda je bljesnuo taj detalj, no dok je moj debil to imalo izoštrio, stvar je gotova, dobili smo sivu realnost. Druga fotka, opet ne znaš koliko će crveno na semaforu još trajati, uvijek žurba, tako je fotkao nekad i moj omiljeni fotograf, no o njemu ću uskoro poseban post 
Jučer je bilo jučer, hoće li danas ako je prerano počelo doći sačuvano do sutra ?
Izgledaju često poput normalnih ljudi, eh kako vanjština zna zavesti .
Bezvezan kišni dan, bilo nas je i bez kišobrana, a na radnom mjestu svi nešto namrgođeni i grintavi.
Život je pun uspona i padova, svaki dan neka nova posrnula zvijezda.
Ponedjeljak, po definiciji tužan, ne zaslužuje ni post, posebno neki sličan današnjem. Žurno preletih komentare prošlog posta, jedan izbrisah, da spasim blamaže autora tkz. hrvatinu i pravaša, koji piše loše prikrivenim srpskim jezikom, ako ćemo pravo nije "bjekstvo" nego "bijeg", da ne lektoriram dalje, jedan takav naziva moje društvo četnicima 
Obilježile su je rasprave o besperspektivnosti nakon pada socijalizma i uzrocima iste. Drugarice smo na žalost morali rezati s fotografija, ne žele na blog i u javnost
Ništa, idem uključiti perilicu suđa, narod još spava.
Sunce me jučer izmamilo van, a povijesno besplatni sajamski ulaz je odredio cilj. Znakovito mi je djelovalo kad sam dolazio, ljudi što izlaze uglavnom nose toaletni papir. Unutra, što bi rekao srpski pjesnik, ćemer i jad. Štandova prepolovljeno u odnosu na zlatne godine, u kojima se doduše ulaz plaćao. Trgovci prilično agresivni, ne ide im baš, ne možeš mirno pogledati što se nudi. Ipak s dva štanda se širi miris i tu sam registrirao za sebe jedinu zanimljivost ovog sajma : na jednom je široki kulen 230 kuna, na drugom 100, domaća kobasica 90, na drugom 60, slanina na prvom duplo skuplja, na drugom čak bolje izgleda i pogađate, više se kupuje na prvom skupljem. Zaobilazim jer sam unaprijed odlučio eventualno kupiti malo pršuta i sira, moš mislit, pršut samo na jednom mjestu, onaj istarski, 400 kunića, ej, ne u birtiji, na sajmu ! Nisam imao živce za sireve, vratio sam se sjetivši se da je red napraviti barem jedan snimak, drugi je napravljen na stanici na povratku, već se smrklo i bilo je prohladno.
Luda smiješno završena virtualna noć, oko četiri ujutro, u partiji šaha punoj obrata na yahoo šahu, protivnik znatno većeg rejtinga od mog, ponudio mi je remi u momentu kad je imao forsirani dobitak u dva poteza, u nekom trenu noći svi postaju jako nesigurni.
Označava kraj jednog razdoblja, dolazi vrijeme sterilnih praznih lutkica, puštam vodu.
p.s.
Ha,ha, čim napisah sterilnih primjetih prašinu na kompjutoru, dobar znak, sunce se opet pojavilo.
Dosadni dani ranog ustajanja. Svi portali pišu o Obaminom porazu, zijev. Ja bih se izležavao barem do 9, da je društvo pravedno ustrojeno to bi trebalo spadati u temeljna ljudska prava, dobro, nek manijaci ustaju u 6, ima ih dovoljno, neka međugrupa kao i sad, a mi ostali kako sam napisao. Smanjila bi se i gužva u prometu i agresivnost baba u busevima i tramvajima.
Ekološke tvrtke bilježe veliki napredak na svjetskom tržištu pa tako i kozmetička tvrtka Lush. Ponovo se pokazalo da svaki uspjeh ima svoje lice i naličje, tako da zbog uvjeta rada demonstriraju njihovi djelatnici, naravno "bez suvišnog pakiranja".
Kod mene je sasvim neekološki jučer bio jelen na dnevnom redu, no bez brige, slijede radni dani, dani jaja i hrenovki.
Još stara mudrost : "Zvijezda koja najjače na nebu sja odavno je ugašena."
Zadnjih dana sve nešto naopako, jedino hrana kak spada u neradne dane. Prekjučer smo načeli kisele krastavce, odlični, jučer ipak malo iznenađenje, iako su nas upozoravali da ne treba kiseliti vrganje same, nego u društvu ostalih jestivih gljiva, izvrsno su uspjeli, šampinjoni se mogu sakriti. Ajd barem nas kiseliš nije iznevjerio.
