Nekad "odlazak" na BLOG bijaše za mene fantastično putovanje među ljude. Nekad bijaše odiseja mašte. A ja naivan i bukvalan! Od tada ništa više nije isto! - nekako mi je trebala ova rečenica ,da zvučim zvučno! Nakon Luki (blogdama posvuduša, bez privatnog života) koju sam nakon više od godine dana danas posjetio, naravno nekomentirajući, jer nema se šta.....ostajem bez riječi, baš kao i ovaj moment! (A što drugo) I sve nas manje ima tu. Mada, ja sam se osigurao do kraja cijele iduće godine s ponekom pjesmom i "magazin" pjesmuljcima, kada kao Oprah želim najaviti kraj! Razlog je gubitak svijesti, a i živaca kod svakog novog registriranja, a i površnosti ljudi. Sve nas manje ima tu. Al zahvalan sam na "poznanstvu" s nekolicinom ljudi, koji će zauvijek ostati moj svijetli primjer svoga "ja"! Sve nas manje ima tu!
29.11.2010. (22:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koliko sunca na tvojoj fotografiji! Pomogao si mi da ne zaboravim, da mi ove ledene kiše ne isperu tragove ljeta na Korzu :)) I mene je nekako sve manje... :(
29.11.2010. (23:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mogu se samo ponoviti na svakoj ovakoj temi, srednjestrujaštvo je dosadno, a oni podalje su dovoljno rijetki da ih ionako mogu znati samo par, a i to mi popuni kapacitet za praćenje. Prelazak srednjestrujaša na licoknjigu ove po strani u biti ne dira pa opet ne vidim razloga za brigu.
30.11.2010. (00:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
„Blogerska etika Blogeri vrlo često nastupaju kao interesna skupina. Čest je običaj ostavljanja komentara, najčešće međusobne pohvale istomišljenika.“ Wikipedija
Napravio sam par eksperimenata tijekom svog višegodišnjeg blogiranja. Gornja tvrdnja se uvijek pokazala kao točna. Mogu pisati najpametnije i najbedastije stvari, sve se na kraju svede na „Blogač ti je supač, pliz, dođi i komaj, kiz“. Naravno djeca to napišu doslovce tako, odrasli imaju sofisticiran izričaj. Kako god, neka iskrenost, sadržaj, ili bilo koja vrsta potencijalne vrijednosti, pada iste sekunde kada ne komentiraš okolo, i to vrlo obazrivo i afirmativno prema autoru, sa malim izuzetkom onih na cool listama kojima povremeno kapaju oni koji su željni pažnje pa se zapravo ostavljanjem komentara samo reklamiraju.
Par ljudi sam procijenio kao jače igrače. Povećao sam dozu iskrenosti, koja uz pohvale podrazumijeva i poglede i stavove koji se ne podudaraju sa njihovima. Tko god je osjetio da mu je ego time uznemiren, tj. da je ugrožena slika neupitne samodopadnosti, otpilio me brzinom svjetlosti, na ovaj ili onaj način.
Na primjer. Imaš osobu koja opisuje kako zdušno vara svog bračnog partnera. Napomeneš joj da se kao vrijedno ljudsko biće može dokazati i na neki drugi način. Odmah drvlje i kamenje, da kaj si ja umišljam, da otkud ja znam njenu situaciju, i sa kakvom ona ljudskom mizerijom živi, da nisam možda Papa, Isus ili bezgrješna djevica Marija, neka baci kamen prvi koji nije zgriješio itd. Vrlo često, ljudi koji ne komentiraju komentare svojih postova u tom slučaju reagiraju trenutno (tako da imaš osjećaj da zapravo konstantno vise na blogu i čekaju komentare). Ubrzo, uz njih u obranu stanu i „vjerni“ prijatelji i počnu diskreditirati, omalovažavati, vrijeđati i što god već smisle, samo da otjeraju nepoželjnog uljeza. Ako treba, zabranjuju komentiranje, skidaju sa osobnih lista, pa čak i opanjkavaju okolo. Nakon što se stvari vrate u normalu, kreće stari đir podilaženja i „prijateljske“ potpore, neovisno kakve gluposti autor radio i pisao.
Iste se stvari dešavaju na mnogim blogovima. Prevladavajuća šablona je: „Pumpaj mi ego ili idi bestraga!“. To je razlog zašto sam povremeno gasio blogove. Onda bi mi nakon nekog vremena ipak usfalili, pa bi otvorio neki novi, malo obišao stare komentatore i zapravo im dao šansu da mi na novi dolaze, Ili, ne, kako već hoće. Garnitura komentatora mi se svih ovih godina mijenjala. Zato i mogu objaviti post od prije tri godine, i gotovo je sigurno da ga nitko neće prepoznati.
Inače, ona tvrdnja o tome da ljudi ne vole duge postove i komentare stoji. Ako je nešto duže, ne jednom sam vidio da ljudi komentiraju na temelju tek letimičnog čitanja, uglavnom, prvih dvije, tri i eventualno zadnju rečenicu. I tu sam malo eksperimentirao pa bi u početku iznio jednu tezu, a onda je kroz post potpuno oborio, uz neki završni dvosmisleni zaključak. Svakakvih bi komentara znao dobiti, a ponekada i direktnu kritiku da filozofiram. Zato sam vremenom i odustao od puno riječi. Tek se povremeno malo zaigram, kao evo baš u ovom slučaju.
Ovih par spomenutih eksperimenata su i više nego sekundarna aktivnost, pa ne bi volio da stekneš dojam da je to razlog zašto sam tu. Razlozi su neki sasvim drugi i imam vrlo solidne argumente za njih, ali u ovom komentaru ti baš neću pumpati ego, osim, drago mi je da je i tebi zabranjeno komentiranje tamo gdje već je ;)
30.11.2010. (10:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
Nekad "odlazak" na BLOG bijaše za mene fantastično putovanje među ljude. Nekad bijaše odiseja mašte. A ja naivan i bukvalan!
Od tada ništa više nije isto! - nekako mi je trebala ova rečenica ,da zvučim zvučno!
Nakon Luki (blogdama posvuduša, bez privatnog života) koju sam nakon više od godine dana danas posjetio, naravno nekomentirajući, jer nema se šta.....ostajem bez riječi, baš kao i ovaj moment! (A što drugo)
I sve nas manje ima tu. Mada, ja sam se osigurao do kraja cijele iduće godine s ponekom pjesmom i "magazin" pjesmuljcima, kada kao Oprah želim najaviti kraj!
Razlog je gubitak svijesti, a i živaca kod svakog novog registriranja, a i površnosti ljudi.
Sve nas manje ima tu.
Al zahvalan sam na "poznanstvu" s nekolicinom ljudi, koji će zauvijek ostati moj svijetli primjer svoga "ja"!
Sve nas manje ima tu!
29.11.2010. (22:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Koliko sunca na tvojoj fotografiji! Pomogao si mi da ne zaboravim, da mi ove ledene kiše ne isperu tragove ljeta na Korzu :))
I mene je nekako sve manje... :(
29.11.2010. (23:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Mogu se samo ponoviti na svakoj ovakoj temi, srednjestrujaštvo je dosadno, a oni podalje su dovoljno rijetki da ih ionako mogu znati samo par, a i to mi popuni kapacitet za praćenje.
Prelazak srednjestrujaša na licoknjigu ove po strani u biti ne dira pa opet ne vidim razloga za brigu.
30.11.2010. (00:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
zivio ti otac 100 godina i jos vise..
30.11.2010. (07:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Andrea-Pisma
dobro ti jutro prijatelju
i sam znaš da nas ima svakojakih
tko voli nek izvoli
ja u tvom blogu uživam
pusa
30.11.2010. (09:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ali dražeN :)
„Blogerska etika
Blogeri vrlo često nastupaju kao interesna skupina. Čest je običaj ostavljanja komentara, najčešće međusobne pohvale istomišljenika.“
Wikipedija
Napravio sam par eksperimenata tijekom svog višegodišnjeg blogiranja. Gornja tvrdnja se uvijek pokazala kao točna. Mogu pisati najpametnije i najbedastije stvari, sve se na kraju svede na „Blogač ti je supač, pliz, dođi i komaj, kiz“. Naravno djeca to napišu doslovce tako, odrasli imaju sofisticiran izričaj. Kako god, neka iskrenost, sadržaj, ili bilo koja vrsta potencijalne vrijednosti, pada iste sekunde kada ne komentiraš okolo, i to vrlo obazrivo i afirmativno prema autoru, sa malim izuzetkom onih na cool listama kojima povremeno kapaju oni koji su željni pažnje pa se zapravo ostavljanjem komentara samo reklamiraju.
Par ljudi sam procijenio kao jače igrače. Povećao sam dozu iskrenosti, koja uz pohvale podrazumijeva i poglede i stavove koji se ne podudaraju sa njihovima. Tko god je osjetio da mu je ego time uznemiren, tj. da je ugrožena slika neupitne samodopadnosti, otpilio me brzinom svjetlosti, na ovaj ili onaj način.
Na primjer. Imaš osobu koja opisuje kako zdušno vara svog bračnog partnera. Napomeneš joj da se kao vrijedno ljudsko biće može dokazati i na neki drugi način. Odmah drvlje i kamenje, da kaj si ja umišljam, da otkud ja znam njenu situaciju, i sa kakvom ona ljudskom mizerijom živi, da nisam možda Papa, Isus ili bezgrješna djevica Marija, neka baci kamen prvi koji nije zgriješio itd. Vrlo često, ljudi koji ne komentiraju komentare svojih postova u tom slučaju reagiraju trenutno (tako da imaš osjećaj da zapravo konstantno vise na blogu i čekaju komentare). Ubrzo, uz njih u obranu stanu i „vjerni“ prijatelji i počnu diskreditirati, omalovažavati, vrijeđati i što god već smisle, samo da otjeraju nepoželjnog uljeza. Ako treba, zabranjuju komentiranje, skidaju sa osobnih lista, pa čak i opanjkavaju okolo. Nakon što se stvari vrate u normalu, kreće stari đir podilaženja i „prijateljske“ potpore, neovisno kakve gluposti autor radio i pisao.
Iste se stvari dešavaju na mnogim blogovima. Prevladavajuća šablona je: „Pumpaj mi ego ili idi bestraga!“. To je razlog zašto sam povremeno gasio blogove. Onda bi mi nakon nekog vremena ipak usfalili, pa bi otvorio neki novi, malo obišao stare komentatore i zapravo im dao šansu da mi na novi dolaze, Ili, ne, kako već hoće. Garnitura komentatora mi se svih ovih godina mijenjala. Zato i mogu objaviti post od prije tri godine, i gotovo je sigurno da ga nitko neće prepoznati.
Inače, ona tvrdnja o tome da ljudi ne vole duge postove i komentare stoji. Ako je nešto duže, ne jednom sam vidio da ljudi komentiraju na temelju tek letimičnog čitanja, uglavnom, prvih dvije, tri i eventualno zadnju rečenicu. I tu sam malo eksperimentirao pa bi u početku iznio jednu tezu, a onda je kroz post potpuno oborio, uz neki završni dvosmisleni zaključak. Svakakvih bi komentara znao dobiti, a ponekada i direktnu kritiku da filozofiram. Zato sam vremenom i odustao od puno riječi. Tek se povremeno malo zaigram, kao evo baš u ovom slučaju.
Ovih par spomenutih eksperimenata su i više nego sekundarna aktivnost, pa ne bi volio da stekneš dojam da je to razlog zašto sam tu. Razlozi su neki sasvim drugi i imam vrlo solidne argumente za njih, ali u ovom komentaru ti baš neću pumpati ego, osim, drago mi je da je i tebi zabranjeno komentiranje tamo gdje već je ;)
30.11.2010. (10:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...