Marketing
Sjevernojadranski sajam u Rijeci
Sunce me jučer izmamilo van, a povijesno besplatni sajamski ulaz je odredio cilj. Znakovito mi je djelovalo kad sam dolazio, ljudi što izlaze uglavnom nose toaletni papir. Unutra, što bi rekao srpski pjesnik, ćemer i jad. Štandova prepolovljeno u odnosu na zlatne godine, u kojima se doduše ulaz plaćao. Trgovci prilično agresivni, ne ide im baš, ne možeš mirno pogledati što se nudi. Ipak s dva štanda se širi miris i tu sam registrirao za sebe jedinu zanimljivost ovog sajma : na jednom je široki kulen 230 kuna, na drugom 100, domaća kobasica 90, na drugom 60, slanina na prvom duplo skuplja, na drugom čak bolje izgleda i pogađate, više se kupuje na prvom skupljem. Zaobilazim jer sam unaprijed odlučio eventualno kupiti malo pršuta i sira, moš mislit, pršut samo na jednom mjestu, onaj istarski, 400 kunića, ej, ne u birtiji, na sajmu ! Nisam imao živce za sireve, vratio sam se sjetivši se da je red napraviti barem jedan snimak, drugi je napravljen na stanici na povratku, već se smrklo i bilo je prohladno.
Post je objavljen 06.11.2010. u 10:52 sati.