My spiritual exercises
srijeda, 14.03.2012.
SIMBOLIKA ANĐELA I DEMONA
Knjige Dena Browna se obično čitaju u jednom dahu, jer je radnja tako napeta, zbiva se u kratkom vremenskom rasponu i krcata je uzbudljivim avanturama. U tom brzom čitanju obično promaknu oni momenti koji su najbitniji sa spiritualnog gledišta.
U prvoj knjizi, «Anđeli i demoni» svakako je najbitnija tematika priča o 4 elementa – elementima zemlje, zraka, vatre i vode. Ti su elementi bili zastupljeni u priličnoj mjeri u srednjevjekovnom i renesansnom slikarstvu i kiparstvu, međutim nisu uvijek bili uočljivi onome, koji nije upućen u umjetnost i simbologiju.
Prvi element, zemlje, je u knjizi povezan sa lokacijom u Rimu, crkvom S. Maria del popolo, koja se nalazi na istoimenom trgu, Piazza del popolo. Tamo se nalazi Capella Chigi, posvećena aristokratskoj familiji Chigi, u kojoj je sahranjeno nekoliko članova te porodice. Ima nekoliko stvari vezanih za element zemlje, vezanih za tu kapelu, odnosno grobnicu. Nekada je bila poznata kao Capella della terra. U kapeli se nalazi skulptura «Habakuk i anđeo». Knjiga proroka Habakuka 2,20: «A Gospodin je u svetoj crkvi svojoj; muči pred njim sva zemljo!» Pažnju glavnog lika knjige, profesora Langdona zaokupile su još piramide, te zvijezde i planete, na slikama što su ukrašavale crkvu. No, najviše je na element zemlje upućivao kružni poklopac sa mramornim mozaikom, na kojem se nalazio oslikan kostur sa pločom. Na njoj su bili prikazani piramida i zvijezde. Ispod je, naravno, podzemna kripta – grobnica Chigija. Ima jedan malo neuvjerljiv moment – Langdon prvo opaža piramidu, koja je tamne, odnosno smeđe boje, a tek kada izlazi iz kripte – skulpturu svijetle, odnosno – bijele boje. Berninijev anđeo pokazuje u smjeru JZ - Vatikana, gdje je slijedeći simbol.
Drugi element, zraka nalazi se na centralnom vatikanskom trgu, sv. Petra, u blizini obeliska. Od obeliska vodi 8 zraka, a na kraju svake je ploča elipsastog oblika, na kojoj je prikazan jedan vjetar, naravno u odnosu na pravac od kojeg dolazi. Djela su to ponovno Berninija. Anđelov dah ima pet linija, a sa strane su po 2 zvijezde. Radi se opet o astrološkom simbolu, vjerovatno predstavlja 5 planeta i 2 svjetla? Na konkretnoj ploči piše West Ponente – praktički – vjetar zapadnjak, koji, jasno, puše prema istoku. A na njemu se nalazi slijedeći simbol.
Na istoku, u Via XX Settembre (Ulici 20. septembra) nalazi se crkva S. Maria della Vittoria. U njoj se nalazi 3. element, vatre, a predstavljen je skulpturom u unutrašnjosti crkve. Ona je opet djelo Berninija – L'estasi di s. Teresa (Ekstaza sv. Tereze). Tereza Avilska je ovako opisala svoju religioznu ekstazu: «U njegovim rukama ja sam vidjela koplje... Nekoliko puta mi ga je zabio... Kad ga je izvukao, osjećala sam kao da ih je sve uzeo i ostavio me konzumiranu od velike Božje ljubavi. Slast koja je nastala ovim bolom išla je do takvih krajnjih granica, da se ni slučajno ne može poželjeti da prestane...» Vatreni opis 'božje ljubavi', koplje je simbol falusa, na čijem se šiljku pojavljuje, u svetičoj viziji, plamen. Anđeo sa kopljem je serafim, anđeo najvišeg reda, čije ime na jevrejskom znači – gorući. Simbolika vatre, naravno je podcrtana i svetičinom ekspresijom, pa i pozom. Nema sumnje, radi se o simbolu vatre. Par excellence. Opet anđeo pokazuje smjer. Jugozapad.
Na jugu, nalazi se posljednji od 4 simbola, a to je simbol vode. Riječ je o lokaciji Fontana di quattro fiumi (Fontana četiriju rijeka), na Piazza Navona (trgu Navona), pa je i tu simbolika vrlo očigledna. Fontana, koja se nalazi ispred chiesa S. Agnese in agone (crkve sv. Agnes u agoniji) opet je djelo Berninija. Ovo je jedna od kiparovih najpoznatijih skulptura. Prikazuje 4 najveće rijeke Staroga svijeta – Nil, Gang, Dunav i Rio Plata. Na vrhu Berninijeve fontane stajao je obelisk. Rim inače obiluje obeliscima, i ima ih vrlo vjerovatno više nego Egipat.
.......................................................................................
P.S. Ukoliko pogledamo plan grada Rima, spojene linije ove četiri lokacije daju križ, a spojene sa vanjske strane daju romb. Njihova simetrija nameće misao da su iz nekog razloga ove lokacije bile namjerno odabrane.
Ako uzmemo da se simboli zemlje, vode, vatre i zraka odnose na 4 fiksna znaka zodijaka (odnosno znakove u centru godišnjih doba), onda se znakovi odnose ovako: jednu liniju križa sačinjavaju Bik-Škorpion, a drugu Vodenjak-Lav. Pogledao sam u astrološki priručnik "Zvijezde govore" da li piše nešto u vezi ovih znakova. Interesantno je da u ovom astrološkom priručniku stoji za fiksne znakove da su "anđeli čuvari svijeta".
Opet, naknadno, razmišljajući o simbolici "anđela čuvara svijeta" iz knjige Maje Lončarić, došao sam i do 4 evanđelista. Sjetio sam se da njihovi simboli uvjerljivo podsjećaju na 4 simbola fiksnih znakova - Matej - čovjek; Marko - lav; Luka - vol; Ivan - orao. Izvorno, horoskop u današnjem obliku potiče od starih Grka. Potom, kod Mile Dupora sa Hvara (inače prvog značajnog astrologa sa ovih prostora)sam našao da je prije njega, u kretsko-mikenskoj kulturi bio umjesto škorpiona znak - orao. Sada je sve jasnije.
Međutim, to nije sve. Iznenadio sam kada sam našao likove, odnosno simbole 4 evanđelista i na tarot karti XXI - Svijet. Tarot potiče iz Italije iz doba humanizma i renesanse, iako se povezuje sa jevrejskim mističnim sistemom kabale, on sadrži i druge elemente - one koji vode porijeklo iz grčkih i rimskih mitova, a dijelom i od - kršćanskog učenja. Ima također vezu sa astrologijom.
Kartu XXI rječnik simbola tumači kao sintezu, totalitet manifestnog svijeta. Djevojka na karti drži dva mala štapa, a okružena je vijencem, okruženim kozmičkim četverstvom, ili tetramorfima. I to je dakle značenje ovih četiriju simbola.
nedjelja, 11.03.2012.
FRANE PETRIĆ, ASTROLOGIJA I SVJETLO
Filozof Frane Petrić [također poznat kao Francesco Patrizi] bio je jedan od najvećih mislilaca renesanse, suvremenik Giordana Bruna. Živio je u 16. stoljeću, u doba preporoda filozofije i nauke općenito. Rođen na Cresu 1529. a umro je u Rimu 1597. godine. Kao mlad otišao je u Veneciju, gdje je studirao, a kasnije je imao podršku venecijanskih pokrovitelja, grofa Contarini-Zeffoa i nadbiskupa Moceniga. Imao je i podršku pape Klementa VIII, koji ga je, već potkraj života, pozvao u Rim i omogućio profesuru. Kada je umro, bio je sahranjen u grobu pored čuvenog pjesmika Torquata Tassa.
NA SLICI: Astronomski sat; Trg sv. Marka u Veneciji
Petrić nije imao nesretnu sudbinu poput Bruna, ali to ne znači da je bio posve ordodoksan u svojem načinu razmišljanja (u odnosu na Crkvu). Da se nadovežem na prethodne postove, i on je imao pozitivan odnos prema astrologiji. To se naročito vidi iz djela «L'amorosa filosofia» (Ljubavna filozofija), gdje se Petrić latio opisivanja planeta i njihovih astro-karakteristika. Prema Petriću, Veneru simbolizira ljubav i ljepota, Marsa ratobornost i surovost, Merkura ljepota duha i inteligencija, a Saturna punina duha i mudrost. Saturna on naziva vladarom nauke, a Jupitera vladarom filozofije. Sunce je po Petriću vladar matematike, a Merkur – retorike. Treba reći da su renesansni pape bili ne samo tolerantni prema astrologiji, već se neki od njih i aktivno bavili njome.
Već potkraj života, Petrić je objavio svoje najbolje djelo «Nova de universis philosophia» (Nova sveopća filozofija). Ono je meni lično interesantno jer se Petrić u toj knjizi pozabavio pojmom svjetla, kao jednom od osnovnih formi emanacije [u fil. proizlaženje svih tvari iz najvišeg izvora]. Pošto je Walter Russell sa svojom teorijom električnog univerzuma i centralnim pojmom svjetla bio označen kao preteča New agea, onda je Petrić renesansni pred-preteča, na neki način. Ja se nešto ne sjećam da je ikoji filozof nakon njega davao centralno mjestu svjetlu, u svojoj filozofiji.
Ergo, Petrić u 4 dijela svoje nove univerzalne filozofije opisuje u svakom po jednu formu [ostali su sila, psihizam i poredak] – a u 1. knjizi naslovljenoj «Panaugia» - svjetlo. Da bi podcrtao značaj, on navodi za prvu knjigu «universae lucis tractatio nova, et acutissima» [nova i veoma važna rasprava o univerzalnom svjetlu]. Tijela dobivaju egzistenciju, rast i dobobit kroz beztjelesno-tjelesno svjetlo (ono prenosi i toplinu i sjeme svih stvari). Ovo svjetlo, zauzvrat, dobija svoju egzistenciju kroz božansko, bezjelesno svjetlo.
Prema Petriću, imaju 4 prirodna elementa, prostor, svjetlo, toplina i bazični fluid, koji su sveprisutni, u iskustvenom, nebeskom i zemaljskom svijetu. Dakle, to su intermedijarni elementi, koji posreduju između božanskog i fizičkog svijeta. Kroz svjetlo, dolazi se do veze sa Bogom – (još) ne-kreirano, beskonačno svjetlo je u Bogu. Svjetlo je tro-dimenzionalno, međutim ne pruža otpor (poput prostora); svjetlo je provodnik topline i bazičnog fluida, kao i toplina, ono održava materiju. Svjetlost je za Petrića, od esencijalnog značaja, bit astralnih tijela, veza gornjeg i donjeg svijeta.
subota, 10.03.2012.
ISLAMSKI FILOZOFI I ASTROLOGIJA
Između 9. i 12. vijeka kršćanska misao je doživjela dekadenciju, a najveći mislioci tog doba bili su islamski filozofi poput Avicenne [Ibn-Sina], Al-Ghazzalija [Abu-Hamid] i Averroesa [Ibn-Rushd]. Neki će pomisliti, ako je Ivan Damascenski u 8. stoljeću imao prilično pozitivnu sliku o astrologiji da to možda neće biti slučaj sa islamskim filozofima. Pogledajmo što o astrologiji misle Averroes i njegov prethodnik Al-Ghazzali. Prvi opširno citira (i kritizira) drugog u knjizi «Tahafut-al-tahafut».
Al-Ghazzali pak u svojem djelu «Tahafut-al-falasifa» (onom što Averroes vrlo opširno citira, ako se ne varam 4/5 knjige) kritizira svojeg prethodnika Avicennu. Slaže se s njime da su nebesa živo biće, koje se potčinjava uzvišenom Bogu gibajući se i približavajući se», međutim ističe kako to približavanje ne znači težnju za blizinom u prostornom smislu, već težnju za blizinom po svojstvima, pošto «Bog posjeduje najsavršeniji bitak». Al-Ghazzali navodi jednu važnu misao, a to je da je «svaki bitak u odnosu prema njegovu [tj. Božjem] bitku manjkav». Po meni važnoj misli, jer se iz nje vidi zašto ljudska bića nisu savršena, ako ih je sačinio savršeni tvorac, odnosno Bog. Al-Ghazzali dakle, pod uticajem kasnoantičkog neoplatonizma smatra anđele te, koji su duše zvijezda i planeta, kao božanstva drugog stepena. Njihova je uloga između božanstva i bića – kao intermedijarnih entiteta.
Prema Al-Ghazzaliju, njihovo djelovanje se dešava na dva načina: prvo, tako da ispunjavaju svako im dostupno mjesto, te njihovim razmještajima u prostoru kojim se gibaju u aspektima trojke [trigona] i četvorke [kvadrata], te združenosti [konjukcije] i [nasuprotnosti] opozicije. Iz toga poretka, po Al-Ghazzaliju «nastaju sve pojave u svijetu koji je u sub-lunarnoj sferi». I to je onda – smisao upotpunjenosti nebeske duše, odnosno duše planeta i zvijezda. Averroes potvrđuje: «...nema sumnje da svako gibanje u ovom svijetu, svako kretanje zvijezda prema naprijed i nazad utiče na sve što postoji u ovome sublunarnom svijetu...» Averroes još dodaje da su u «naše vrijeme» astrolozi već spoznali mnoge stvari, a koje su već prije bili utvrdili drevni narodi, npr. Kaldejci.
Duše sfera su nebeski anđeli, slažu se obojica filozofa. Po Al-Ghazzaliju, sfera predstavlja i obuhvaća individualna gibanja [planeta]; neki dijelovi sfere uzlaze [ascendent], neki dijelovi zalaze [descendent], neki su za jedne ljude nasred neba [zenit], a drugi ispod Zemlje [nadir]. Nebeska sfera nadgleda ono što nastaje, jer je sve što će postati svoj postanak nužno ima zahvaliti svom uzroku...
I islamski su filozofi imali dakle poprilično pozitivnu sliku o astrologiji, i smatrali su je jednim ogrankom prirodnih nauka. Astrologija, odnosno «likovi i raspored zvijezda» prema Al-Ghazzaliju, upućuje na to, kakvo će stanje biti u svijetu i kraljevstvu i kakve će biti posljedice rođenja i godina...
petak, 09.03.2012.
ŠTO DONOSI TRANZIT PLUTONA KROZ JARCA 2008-2024
U mundanoj astrologiji, koja se bavi globalnim trendovima, sudbinama nacija i velikih grupa ljudi, važan događaj predstavlja ulazak planete Pluton u znak Jarca. Sam ulazak dogodio se početkom 2008. godine, tačnije 25. januara, a planeta će ostati u znaku narednih 16 godina [tj. do 2024]. Glavne karakteristike Plutona u Jarcu su težnja za konsolidacijom autokratske moći i poretka u ime sigurnosti, ali i korištenje te moći u osvajanju novih područja. Kada su spore, vanjske planete u napetim aspektima, dolaze do izražaja sve negativne karakteristike i planeta i znaka, odnosno plutonovska težnja ka nasilnim promjenama, revoltu, uništavanju (atomska bomba) spajaju se sa Jarčevim značajkama neumjerene ambicije i težnje za autoritarnom, despotskom vladavinom. Slijedeća tabela dati će nam uvid u historijske događaje koji su se u novoj eri desili za vrijeme tranzita Plutona kroz znak Jarca.
PLUTON U JARCU HISTORIJSKI DOGAĐAJI
282 - 300 Uspon Dioklecijana
528 - 546 Justinijan I i ekspanzija Bizanta
775 - 772 Pohodi i osvajanja Karla Velikog
1022 - 1039 Knut Veliki osvaja Englesku i Skandinaviju
1270 - 1287 Pohod Šarla Anžuvinca za osvajanje Mediterana
1516 - 1533 Vladavina Sulejmana Veličanstvenog i zenit Otomanskog imperija; osvajanja konkvistadora
1762 - 1778 Vladavina Katarine Velike; Američki revolucionarni rat
2008 - 2024 ???
Iz priložene tabele vidljivo je da je zaista svaki prolazak Plutona kroz znak Jarca donosio i autoritarne vladare i težnju za ekspanzijom. I mada mnogi danas očekuju popuštanje napetosti u svijetu i poboljšanje odnosa među velikim silama, izgleda da odnosi planeta u predstojećem periodu ne govore tome u prilog. Nesumnjivo je da će i ovaj 16-godišnji period donijeti neke negativne karakteristike, a pogotovo u prvoj polovici [što se i osjetilo u zadnje 4 godine], kada su prisutni neugodni aspekti, kao primjerice od 2009. do 2011. kada se događa napeti odnos Saturna i Plutona (što bi moglo biti ‘okidač’ za izbijanje novih ratnih sukoba), te od 2011. do 2015., kada budu u stresnom odnosu Uran i Pluton. Ovaj potonji odnos mogao bi primjerice donijeti veća revolucionarna gibanja, masovne pobune i oslobodilačke ratove [Sjeverna Afrika, Sirija].
Ovaj će period također karakterizati jačanje krupnog biznisa [korporacije i banke], kao i jačanje tajnih grupacija [iluminati i Bilderberg grupa], koje stoje iza tokova krupnog kapitala u svijetu. Što se tiče demokracije, i tu se mogu očekivati negativni trendovi. Države će biti sklonije autoritarnom načinu vladanja, pošto će prosuđivati da je isuviše opasno davati preveliku slobodu narodu. Budući da će terorizam vjerovatno biti u većem zamahu, to će dodatno utjecati na nedemokratske tendencije u načinu vladanja.
Sve u svemu, čovječanstvo će izgleda biti u narednom periodu u teškom iskušenju. Ipak, to ne mora značiti da će se dogoditi najgori scenarij, tj. novi kataklizmični ratni sukob. Za kraj, ipak bi ostavio ‘zlatnu’ poruku Nostradamusa, a koju navodi dr. M. Rathford («Nostradamusov kod»): “Svaki pojedinac pridonosi toku povijesti, sloboda volje postoji i može odvratiti nesreću kroz razumnu upotrebu – no apatija je možda najnegativnija i predstavlja letalan doprinos svemu.”
------------------------------------------------------------------
GRČKA PJESMA
Zemlja nam je u bankrotu
Radnici nam štrajkaju
Ulice su pune ljudi
Posao se stalno gubi
Što nam nosi novi dan
Svjetina se trgom valja
kraj sa krajem teško spaja
gdje je našoj bijedi kraj
Hej bankari i tajkuni
Što ste nas opljačkali
Prodali nam lažne snove
Uzeli ste brdo love
Napravili od nas volove
Zemlju ste nam uništili
Na vrat samo tovarili
Sve proklete dugove
Državu ja Grčku volim
Sve ću svoje dat za nju
Država je Grčka tužna
Zato što je tako dužna
Lopovima plaćati
Pitam se u svojoj muci
Hoće li nam praunuci
Trebat dug još vraćati
četvrtak, 08.03.2012.
ŠTO VELI CRKVENI OTAC O PLANETAMA I ASTROLOGIJI?
Ivan Damascenski (Jovan Damaskin) bio je crkveni otac i učitelj. Živio je na prijelazu iz 7. u 8. stoljeće u Siriji, kao što mu i samo ime veli (Damask je glavni grad ove države). Pošto u to vrijeme još nije bilo raskola među kršćanima, njegovo učenje štuju i katolici, te se njegova učenja spominju i u katoličkom katekizmu. [Sjećam se da kada sam listao katekizam u jednom franjevačkom samostanu, da sam naišao na neke njegove citate] Jedno od njegovih glavnih djela zove se «O ortodoksnoj vjeri»[link: De fide ortodoxa].
Dakle, u poglavljima šest i sedam II dijela knjige crkveni otac Ioanes Damashios (kako glasi njegovo ime u grčkom originalu) govori o nebeskim pojavama, zvijezdama i planetama. Interesantno je da Ioanes spominje i četiri elementa, a vatru poistovjećuje sa eterom, koji se nalazi u najvišoj sferi neba. Ostala tri elementa (zrak, zemlja, voda), pošto su teža, inkliniraju prema dole. Voda je lakša od zemlje, i pokretnija, zemlja je dakle najdonji element, a između njih dvoje i etera je zrak. Izvan svih, nalazi se nebo.
Nebo se kružno giba, dijeli se na sedam područja, od kojih je svako naredno više. U svakoj od tih zona giba se jedna planeta: Sunce, Mjesec, Jupiter, Merkur, Mars, Venera i Saturn. Ioanes kaže da je Venera čas Lucifer [tj. danica], čas Hesporos [tj. večernjica]. Zovu se planete [planetai =zvijezde lutalice] jer ostvaruju svoje gibanje u pravcu obratnom od onog gibanja neba. Nebo je kružnog oblika, daleko, i odvojeno od zemlje, iznad, sa strane i od ispod. Nebo zauzima superiorniji položaj, u odnosu na zemlju. Iznad tog neba postoje još dva neba («blaženi Pavle kaže da je bio odnesen do trećeg neba»).
U sedmom poglavlju Ioanes Damashios spominje ponovno vatru, koju poistovjećuje sa svjetlom, ali također i sa eterom. Ponovno spominje sedam planeta, i sedam sfera u kojima se kreću, ali i «dvanaest figura», pod kojima podrazumijeva zodijak [zodia=figure], sastavljenog od zvijezda, i kroz koje figure planete prolaze. Potom navodi svih 12 znakova zodijaka, te dan i mjesec sa kojim započinje vladavina pojedinog znaka. Ioanes se tu ograđuje od Helena, tj. paganskih Grka, koji smatraju da sve što se događa čovjeku dolazi od zvijezda, planeta i njihovih međusobnih odnosa. Ipak, priznaje da od njih [planeta] dolaze znakovi kišnog i sušnog perioda, hladnog i toplog, vlažnosti i suhog, vjetra i sličnog. I tu on ostavlja mogućnost slobodne volje [ni moderna astrologija ne smatra astrološke aspekte fatalnima i onima koji u potpunosti određuju naše postupke i sudbinu].
Malo dalje, Ioanes je ipak morao priznati da nekad nebeske pojave mogu davati određene znakove, kao npr. izbijanja ratova, smrti kralja i slično, dakle ne kao uzrok, već određenu dispoziciju, ili sklonost. To se odnosi na zvijezdu koju su vidjeli magi, a koja je u vezi rođenja Isusa.
O zodijaku još Ioanes Damashios kaže – svaka figura [znak] ima 3 dekanata, ili 30 stepeni, a svaki stepen 60 minuta. On dalje navodi domicile planeta, npr. za Marsa to je Ovan i Škorpion, za Veneru Bik i Vaga itd. Čak navodi i tzv. egzaltacije planeta [tj. to je savršena kombinacija znaka i planete]. Za Sunce to je Ovan, za Mjesec to je Bik itd. Na kraju, spominje i faze Mjeseca, u odnosu na ugao koji zatvara sa Suncem, dakle 0 stupnjeva za mlad, mjesec koji se tek rađa, do 180 stupnjeva za puni Mjesec. Mjesec svaki znak prolazi za dva dana i pol, kaže na kraju sedmog poglavlja (II knjige).
Na slici: detalj katedrale Svetitskhoveli, Gruzija
utorak, 06.03.2012.
KRŠĆANSTVO JE ASTRO-RELIGIJA
Sve do nedavno pitao sam se, je li ispravno da se nova era računa od rođenja Krista, odnosno početka kršćanstva. No, gledajući tabelu precesijske godine i trajanja pojedinih znakova, logično se nameće činjenica da sa erom Riba započinje nova precesijska godina, koja traje 25.900 godina. Prethodna precesijska godina započela je 27. stoljećem pr.n.e. (erom Ribe) i završila prvim stoljećem pr.n.e. (erom Ovna). Tako da se od prije dvije hiljade i nešto godina zaista počela odvijati nova precesijaka godina, te shodno tome sasvim je logično da opet počne od nulte, odnosno prve godine. Nova era Ribe trebala bi započeti u 26. stoljeću nove ere.
Isto tako, smatrao sam da kršćanska religija, iako sadrži neke elemente paganske astralne religije, da je u biti totalno suprotna i suprotstavljena njoj. No, nije tako. Nedavno sam pročitao, u nekom članku ili knjizi, da je kršćanstvo, u biti i jest - paganska (astralna) religija. Čitajući ponovo tekst «Astralna teologija», koji imam inače već godinama, shvatio sam da je kršćanstvo zaista – samo jedna varijanta vječne astralne religije, i da se nekom 'koincidencijom' poklopilo sa erom Riba, na čijem smo kraju, ili koja je već iza nas.
--------------------------------------------------------------------------
ASTRO-TEOLOGIJA
Postoji jedna vrsta Božanskog otkrivenja s kojim se ne može petljati ni krivotvoriti ga, jedna velika Biblija, koja sačinjava zvjezdani izvor svih biblija.
Ova sveta biblija je velika Astralna biblija neba; njezina poglavlja su dvanaest velikih znakova, njene stranice su bezbrojne svjetlucajuće konstelacije nebeskog svoda, njena slova su personificirani ideali zračećeg Sunca, srebrenog Mjeseca i sjajnih planeta naše solarne sfere.
Postoje tri različita aspekta ove svete knjige, i u svakom aspektu pojavljuju se ista slova, ali u različitim ulogama, s njihovom odorama i prirodnim okruženjem prilagođenim njenim simboličnim dijelovima. U stvari, cijeli slikovit prikaz može se usporediti sa igrokazom, ili prije, serijama igrokaza, koje izvodi ista ekipa umjetnika. Može se raditi o komediji, ili to može biti melodrama, ili može biti i tragedija; no principi iza kulisa su uvijek isti, te pokazuju istu Božansku jedinstvenost Prirode; pokazujući vječni aksiom: JEDNA ISTINA, JEDAN ŽIVOT, JEDAN PRINCIP I JEDNA RIJEČ, te njihovu četverostruku ekspresiju, kao četiri velika poglavlja nebeske knjige zvjezdanog neba.
U ovom aspektu vidljivi kozmos može biti predstavljen kao kaleidoskop. Vidljive konstelacije, planete, te druga nebeska tijela, su djelići obojenog stakla; a Božanstvo nevidljiva snaga, koja drži instrument u pokretu. Svako kružno kretanje i promjena godišnjih doba proizvodi različite slikovne figure, koje kompletne u harmoniji njihovih dijelova, su savršene u svojim matematskim proporcijama i divne u svojem geometrijskom dizajnu. I već svaka kreacija, svaka forma, i svaka kombinacija formi, su proizvedene od istih malih djelića stakla; i sve su one, u stvari, optičke iluzije, tj. prirodni fenomeni koji varaju naša fizička osjetila. Tako je to sa Kozmičkom prirodom.
Ipak, ne bi se smjelo pretpostaviti, da zbog ove savršene i kontinuirane iluzije zaigranih fenomena Prirode, da je sva vidljiva kreacija čisto jedna iluzija osjetila, kao što to shvaćaju neki hiroviti metafizičari, zato jer nije tome tako.
Vraćajući se opet našem kaleidoskopu, možemo vidjeti da bez njega, i bez njegovih obojenih perli, takva optička iluzija nije moguća. Dakle, postoji jedan temelj spiritualne realnosti za sve vidljive fizičke fenomene; no ovi temelji leže skriveni, zbog savršene iluzije koja reflektiranu sliku proizvodi na materijalnom planu fizičkih osjetila. Perle su realne. One su temelj, i različite slike su rezultat, ne perli, već ugla pod kojim su reflektirane našoj zemaljskoj viziji. Drugim riječima, PLANU SA KOJEG MI PROMATRAMO FENOMENE.
Stoga, što se više približavamo Božanskom centru našeg bića, to manje kompliciran postaje originalni dizajn Prirode, a što se više pomičemo od tog centralnog izvora, to više čudna, misteriozna, komplicirana, i nerazumljiva Majka Priroda postaje, određenom ljudskom umu. To se posebno dešava čovjekovom teološkom instinktu, njegovoj religioznosti, koja tvori jednu od fundamentalnih značajki njegovog bića. Priroda je uvijek jedna u njenoj originalnoj istini, i njenim podvostručenim odrazima; no uvijek konfliktna i kontradiktorna u njenoj multipliciranoj refrakciji kroza umove ljudi. Stoga, predstaviti ćemo primarni koncept velike Astro-teologije formulirane od strane velikih praotaca čovjeka; i baciti pogled na jednostavni mehanizam, pomoću kojeg su oni približili primitivnom umu općenite konture Božje providnosti.
Sve svete knjige započinju sa pripovijesti o fizičkoj kreaciji, čiju kulminaciju predstavlja pojava čovjeka i žene, kao roditelja ljudskog roda; i iako se oni razlikuju znatno u detaljima i konstituciji, bazične ideje utjelovljene su esencijalno iste u svim kozmo-genezama; tako da hebrejsku Bibliju, dostupnu svima, netko može pročitati kao prvobitnu priču o kreaciji sa hebrejskog stanovišta, a kada se jednom pročita, da se odmara zadovoljan što je pročitao otkrovenje milošću dodijeljeno svakom čovjeku svake dobi u svakom podneblju. Jedina razlika je ona koja se odnosi na mentalitete i nacionalne običaje, u pojedinim podnebljima; Hindusi, Kaldejci, Kinezi, Perzijanci, Egipćani, Drudi i drevni Meksikanci su sve ista-različita imena i dekor, koji odgovara pojedinom narodu, no u biti oni su svi jedno isto, u pogledu saopćenih fundamentalnih ideja.
STVARANJE SVIJETA
Jednostavna priča o kreaciji počinje u ponoć, kada je Sunce dostiglo najnižu tačku Jarčeve obratnice. Sva je Priroda tada u stanju obamrlosti u sjevernoj hemisferi, zimsko je doba, sunčevo svjetlo i toplina su na njihovoj najnižoj razini; i različite pojave kretanja itd. predstavljaju Sunčev tranzit od Jarca do Riba, 60 stupnjeva,i od Riba do Ovna, 30 stupnjeva, što čini 90 stepeni, ili jedan kvadrant kruga. Tada počinju zaozbiljno kreativne snage, u proljećno doba. Šest dana predstavljaju šest znakova sjevernog luka, koji započinje razdornom vatrom Ovna. Potom, po redu, Bik, Blizanci, Rak, Lav, Djevica; onda Vaga, sedmi dani sedmi znak, kojoj je prva točka nasuprotni Ovan i to je i nasuprotna tačka sfere, tačka ekvilibrija, jednakog dana i noći, to je jesen. To je šesti znak od Ovna, koji predstavlja prvu kreativnu akciju, i tako šestog dana slijedeći vatrenu snagu, gdje je Bog stvorio bi-seksualnog čovjeka. Pogledajte Genezu, 1:5-27: «I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.»
Sedmi je dan, ili dan Gospoda (čovjeka), klimaks materijalne kreacije i Gospoda svih živućih stvari, i odmora u blaženom Edenskom vrtu. Sedmi dan i sedmi znak predstavlja skrivenu svetu Vagu, savršeno jedinstvo spolova. Onda dolazi pad [Fall=jesen] sa Vage, kroza Škorpiona te progon iz Edenskog vrta. Ovo predstavlja pobjedu Satana, ili Zime, nad Ljetom, itd. Uzalud je ponavljati istu staru, staru priču. Godišnje putovanje Sunca oko Božanskih brojčanika-konstelacija je astro-temelj svih prvobitnih kozmologija.
SHEMA OTKUPLJENJA
Pored kreacije svijeta, te pada čovjeka kroza grijeh, naći ćemo u svih naroda veliku shemu otkupljenja, i kao i ono prvo, naći ćemo je u esencijalno istom obliku. Kod sviju, traži se medijator između ljutitog Boga i neposlušnog čovjeka, i svi oni zahtijevaju da ovaj čovjek bude Božanski, ili bar polu-božanski. Ništa manje od toga ne može zadovoljiti zahtjeve Božanstva; ili radije, recimo to – čovjekovu vlastitu karnalnu imaginaciju. Radi se jednostavno o još jednom okretaju našeg kozmičkog kaleidoskopa, i gle! glumci su se promijenili.
Jarac [znak] postaje štala Koze, ili jasle u kojima je mladi Spasitelj svijeta rođen. Kao tipičnog, uzeti ćemo Spasitelja iz Evanđelja. Opet je ponoć. Sunce ulazi u znak Jarca 21. decembra. Ovo je najniža tačka luka, Jug, i za tri dana ono je stacionarno, ili u mraku. Sada je Božić. On (Sunce ili Spasitelj) počinje se kretati, i u ponoć ga porađa nebeska Djevica, koja uzlazi nad istočnim kvadrantom neba; odatle je Sunce-Bog rođeno od strane Djevice. Onda dolazi bijeg, da se utekne Kronosu, ili Saturnu (vlada Jarcem), koji ubija male bebe. Nailazi period tišine u Božjoj historiji, u kojoj je Sunce u svojem tranzitu kroz znak Jarca i dio Vodenjaka. To jest, on je skriven ili zamračen tmurnim nebom, u ovo [zimsko] doba. O njemu čujemo još samo jednom, sve dok on, Sunce-Bog, ili Spasitelj, ne navrši 30 godina, ili prešao je u tranzitu 30 stepeni prostora [Zodijaka]. On je ušao u znak Vodenjaka (simbol Čovjeka). Sada započinje period čudesa.
Napravimo malu digresiju, i vratimo se ponovno konstelacijama. Naći ćemo perfektnu analogiju između ovog perioda čudotvorstava i konstelacija Vodenjaka i Riba, kao što je navedeno. Prvo čudo bilo je pretvaranje vode u vino. Ovo se može sagledati kao trostruki aspekt. Sunce-Bog mijenja, svojim životnim snagama vode zime u berbu, gdje se ponovno javlja Djevica Majka. Ponovo, vino postaje krv – život ponuđen na proljećnom križu, da ojača, obnovi i učini srećnim sa novim životom našu Zemlju i ljude.Vrag (ili zima), sa snagama mraka, je pobijeđena i čovjek spašen. Finalni trijumf predstavlja raspeće u znaku Ovna, proljećne ravnodnevnice, oko 21. marta, iza čega ubrzo slijedi uskrisenje, ili obnova života. Zatim Bog uzlazi na nebo, da sjedne na tron o ljetnom solsticiju, da bi blagoslovio njegove ljude. Čitamo, da je Spasitelj ljudskog roda bio raspet između dva lopova. Vrlo dobro. Tačka ekvinocija je linija razgraničenja između svjetla i tame, zime i ljeta. Drugim riječima, Sunce nastavlja kretanje sjevernim lukom, kako bi ispunio Zemlju njegovom solrnom snagom i očuvao ljude od predstojeće zime. Životi Buddhe, Krishne ili Krista, svi se mogu naći u njihovoj potpunosti u životu Horusa; dok Otac, Sin i Sveti duh su Izida, Horus i Oziris. Isti trinitet, pod raznim imenima, naći ćemo kod svih naroda. Radi se o Suncu, Mjesecu i Ljudskoj duši, koja je jedini posrednik Čovjeka.
Postoji još jedna verzija nebeskog raspeća, po kojoj Sunce-Bog-Spasitelj, nakon večere i žetve u Djevici [znaku], je raspet na jesenskom ekvinociju na ekvatoru. Čitamo da je bio u smrtnim mukama od šestog do devetog sata – tri sata, tri znaka, ili od 21. septembra do 21. decembra, kada je bio položen u grob. Ovo je najniža tačka Sunčevog puta kroz južnu hemisferu, i tama drži ravnotežu na sjevernoj hemisferi. Tri dana u grobu su tri mjeseca, ili ti znaka, prije proljećnog ekvinocija, ili uskrisenja, izlaženja od Juga, da se donese spas sjevernoj polutki naše Zemlje.
Sada samo trebamo baciti pogled na razne divergentne linije iste kozmologije i istog otkupljenja. Sve ove alegorije su predočene simbolički kao ISTINE. Sve one podučavaju Iniciranog misterijima kreacije, čovjekovoj sudbini i nužnom Ciklusu Materijalnog iskušenja. Neke od najljepših parabola mogu se išćitati u ovom svjetlu. Abraham, i priča o lutanjima pustinjom Male Azije; Lot i njegova nevjerna žena, se sagledavaju kao još uvijek napisanim na nebu. Hagar i Ishmael su još ondje; tako je i Ezav i njegov brat Jakov; priča o Josipu i njegovoj braći; o Samsonu i njegovih dvanaest muka. Radi se o istoj divnoj priči. Sunce, lišeno njegove slave, ili solarne snage, na jesenjem ekvinociju, staje na ekvatoru između dva stupa hrama (ili svjetla i tame), i i obara hram (ili znakove) prema južnoj hemisferi. A u pozadini imamo vječitu istinu o duši, kada, popuštanjem iskušenjima materije (Delilah), duša je lišena spiritualnog plašta, ili savjesti, i tone u materiju i smrt. I priča o Davidu i Golijatu može biti čitana danas isto tako jasno, ako i u davna vremena.
One su vječne, spiritualne istine ljudske prirode, i bilježe, ne samo historiju ljudskog roda, njene mutacije i transmutacije, već i individualnog čovjeka i patnje i iluzornu sreću njegovog materijalnog života. I uvijek, više! To je zapis o svim prošlim egzistencijama i tipovima njegove sudbine u budućnosti. I još jedan zaokret na našem kozmičkom kaleidoskopu, i Bože! scena se mijenja – igrokaz produžava, uglovi postaju veći, izazvani okretanjem našeg solarnog roditelja kroz nebeski Zodijak. Kada Sunce prolazi iz jednog znaka u drugi, drugim riječima tvori različiti kut sa svojim vlastitim centrom moći, nova providnost se rađa u svijetu; ili radije, ponovo se rađa pod novim likom. Veliko Sunce-Bog mijenja svoju prirodu i pokazuje se kao potpuno drukčije, sa novim setom atributa. Ovo je način na koji je čovjek personificirao ovaj igrokaz Prirode, kroz njegovu nesavršenu koncepciju uzroka ove promjene. Ali, njemu je to bio, i još je uvijek istina, i čovjekovi pokušaji da eksternalizira ove atribute u Božanskoj osobi bilo je, i još je uvijek, strogo sa plana umnog i spiritualnog razvoja.
Dvije slike ove Astro-teologije, kako su prikazane u dva dijela hebrejske Biblije, će ilustrirati ono što mislimo. Sunce je ušlo znak Ovna neko vrijeme prije egzodusa iz Egipta. Ovan je Marsova konstelacija, vatrena, destruktivna i sa ratničkim elementom, ili snagom, u Prirodi, i mi nalazimo hebrejsku concepciju Boga kao savršenog utjelovljenja ovih atributa; kao Gospoda nad vojskama, Boga moćnog u bitci, koji se raduje prolijevanju krvi i žrtvama paljenicama, uviejk iznova svrstavajući ljude u bojne redove i uništavajući njegove neprijatelje djelima njegovih vlastitih ruku; kao Boga ispunjenog ljubomorom, ljutnjom i osvetom. Ovaj je tip [boga] bio utemeljio hebrejski spasitelj i zakonodavac, Mojsije.
Nakon perioda od 2.160 godina, nalazimo objavu kršćanske kozmologije. Sunce ulazi u znak Riba, kojima vlada Jupiter, benevolentni otac. Krist, ili medijator kršćanskog Evanđelja bio je utjelovljenje udruženih kvaliteta znaka i planete vladara. Nježan, pun ljubavi i milostiv, njegove riječi bile su sa siromašnima, potlačenima i palima; on je izbjegavao žrtvovanja i žrtve paljenice; skrušeno srce bilo je ono najbolje, za ponuditi na dar; podučavao je ljude da je Bog njihov Otac, da voli sve, da je pravedan, ali i milostiv. No, jaka nijansa stare koncepcije ostala je u ljudskom rodu, skrivajući se iza ljepote potonjeg koncepta. Ovo su, opet, refrakcije vječnih istina, koje sagledava čovjeka sa svojeg materijalnog plana. Elementi su predstavljeni ovdje, to je alfabet i njegov je ključ jasno definiran.
Stoga, naka svatko za sebe istraži ovaj zamršeni labirint Astro-teologije, i neka iznađe razne korespondencije, po volji. Dovoljno je indicirati zvjezdane originale ove prividno konfuzne mase tzv. Božanskog otkrivenja u svetim knjigama.
Oni, svi i jedan, pripadaju istom nebeskom fenomenu, i razne biblije su posljedica ljudskog ozbiljnog pokušaja da se navede po redu i eksternalizira ovaj nebeski poredak, da se zabilježe koncepcije ovih zvjezdanih aspekata, i kretanja sa njihovim odgovarajućim efektima na Zemlju.
Vjerovatno najčišći sistem bio je onaj koji je mogao stizati iz kaldejskih izvora. Ova kasta svećenika bila je najsavršenija u njihovim astralnim koncepcijama i potpuna u njihovom simboličkom sistemu bilježenja, i ako se veliki rad nalazi u biblioteci kralja Sargona u sedamdeset pločica ikada prevede, biti će to dokaz neprocjenjive vrijednosti za istraživača ovih čudnih, ali i sublimnih astroloških misterija.
Kao zaključak, razmišljajući o četverostrukoj podjeli predmeta kojeg smo prikazali na ovim stranicama, cijeli slikovit prikaz prolazi kao jedan pregled u viziji uma. Vidmo da zračeće konstelacije nebeskog svoda, sa prekrasnim refleksijama i Zodijakom koji ih upotpunjuje, su dvije polovine velikog Ciklusa potrebe, spirala vječnog, univerzalnog života, koja vezuje cjelinu u jedinstvo, a jedinstvo u beskonačnost. To je velika shema kreativnog života. Sedam principa Prirode, ili Božanske aktivnosti, su snage koje proizvode fenomene unutar sedam anđeoskih stanja, sedam kraljevstava, i , pomoću sedam planeta, na eksternom planu; planete bivajući pasivni mediji pozitivnih spiritualnih snaga. Ova dualna spirala, koja reflektira sedam zraka solranog spektruma proizvodi sedam muzičkih nota; jedna polovina spirale je zvuk i boja koje su komplementarne drugoj polovini. Čovjek, Zemlja, naš solarni sistem, se okreću, svaka orbita ima svoj ključ, i svoju svojstvenu zraku, sreće se i miješa sa drugim spiralama, i cijela mješavina u jednu moćnu spiralu Ciklusa Progresivnog života, koja se okreće oko Vječnog, Beskrajnog Ega-Boga, uvijek involvirajući i evolvirajući atribute, snage i mogućnosti Jednog velikog centralnog izvora Bića.
To je veliki orkestar, koji odzvanja u najbogatijoj melodiji i sublimnoj HARMONIJI, veliku Himnu Kreacije: «Molimo te, o Bože.»
NA SLICI: DETALJ IZ KATEDRALE CHARTRES, FRANCE; gore desno znak Ribe, sredina znak Vodenjak
ponedjeljak, 05.03.2012.
PRINCIPI NEW AGE DUHOVNOSTI [II]
(nastavak prethodnog posta)
6. Važnost matematike i prirodnih nauka. Ranija duhovnost uglavnom nije mnogo pridavala značaja jeziku prirodnih nauka i matematike, jer se smatralo da religija nema baš mnogo veze sa njima. Međutim, novo naučno sagledavanje i razumijevanje živih sistema upravo daje akcent na ova područja, i to ne kao međusobno razdvojena, već kao interpenetrirajuća, međuprožimajuća i međusobno premrežena u jedan jedinstveni, univerzalni, sveobuhvatni - holistički sistem. Jezik matematike u duhovnosti zastupljen je od davnih dana, od Pitagore i tek u novije doba doživljava svoju renesansu. Za pitagorejce je, da se podsjetimo, realnost na svojem najdubljem nivou matematička. Baš kao i suvremeni holistički naučnici, tako su i oni smatrali kreaciju prirode jedinstvenim i sveobuhvatinim totalitetom, jednom cjelinom u kojoj su sve stvari isprepletene i međusobno povezane. Isto tako u prirodnim naukama, došlo se u novije vrijeme do spoznaje da se ponašanje živog organizma kao integrirane cjeline ne može razumjeti (samo) na osnovu proučavanja dijelova. To je i bit novog obrasca u nauci – da je cjelina ipak nešto više od prostog zbroja njenih dijelova. To 'nešto' bilo bi postojanje formi na suptilnijim nivoima, a koje onda djeluju na fizičke entitete. Drugim riječima, došlo se ponovo do nekakve 'duše'. Na kraju, i eksperimentima se potvrdilo da priroda može, ono što mašina nikad ne bi mogla – ponovno stvoriti cjelinu iz njezinih dijelova (tu mislim na eksperiment H. Driescha , kojim je dokazao da se jaja morskog ježa razviju u cjelovit organizam, usprkos činjenici što je u ranom embrionalnom razvoju bilo uništeno pola stanica; jedna od dvije, dvije od četiri itd.). Kada imamo na umu da inteligencija prožima ne samo stanice, već i atome i subatomske čestice, nameće se onda i pitanje, gdje počinje, a gdje završava 'život', i da li ga je moguće precizno definirati. Koncept mreže u prirodi, kao mreže života, nudi nam jedan novi pogled na ono što se u biologiji nazivalo hijerarhijama – žive sisteme koji se nalaze unutar drugih živih sistema, cjeline, koje istovremeno predstavljaju dijelove neke već cjeline.
7. Važnost područja poput parapsihologije i astrologije. Pojedini fizičari, došli su prije nekoliko decenija do zaključka da je kozmos povezan na mnogo suptilnije načine. Capra je u «Tao-u fizike» sugerirao mogućnost da bi se fizika mogla povezati sa jungovskom psihologijom i parapsihologijom. Ono što spaja kvantnu fiziku i parapsihologiju, ESP fenomene jest da i jedna i druga govore o vjerojatnostima. Kako kaže Capra, «kad idemo ka manjim dimenzijama, uticaj nelokalnih veza postoje sve jači, i izvjesnosti se povlače pred vjerojatnostima...» Dakle, budući događaji postoje kao mogućnosti, na suptilnijim planovima, a mogu se desiti, sa većom ili manjom vjerovatnoćom. Fizičari Puthoff i Targ su izvršili mnogobrojna testiranja parapsiholoških fenomena u skladu sa teorijama moderne fizike. Isto tvrdi i astrologija – događaj će se desiti sa većom ili manjom vjerojatnoćom u odnosu na natalne aspekte, te tranzitne aspekte i progresije. Astrologija nije nekakva 'pomoćna nauka', već je ono što je bila u samom početku – temeljna i holistička nauka, koja supsumira sve ostale – astralne energije su suptilne, i one su u pozadini svih drugih koje znamo – u fizici, kemiji, biologiji, psihologiji... Ona nije egzaktna samo za nas, iz razloga što mi ne možemo dokučiti sve finese djelovanja energija na suptilnim planovima – isto kao i kod subatomskih događaja kvantne fizike.
8. Važnost mistične filozofije. Ova grana filozofije je bila prilično zapostavljena tokom nekoliko zadnjih stoljeća, iz istih razloga kao i astrologija. A u njoj su zapravo sadržane najveće mudrosti filozofije. Ukratko, ono najbitnije bi se odnosilo na Platonovo učenje (iz «Zakona») koje govori da je duša [univerzuma] ta koja upravlja nebom i zemljom, te cijelim univerzumom. On također veli da je svaka planeta i zvijezda produševljena, odnosno da posjeduje vlastitu individualnu dušu. Platon ove duše naziva bogovima, koji u sebi sadrže savršenosti i uzrok su svim živim bićima («Sve su stvari pune bogova»). Potom, tu je Aristotelovo učenje o nebeskoj i sublunarnoj sferi. Iz nebeske sfere emanira kvintesencija [koju možemo poistovjetiti sa modernim pojmom etera], te se potom pretvara u 4 elementa, od kojih je sačinjena Zemlja. Srednjevjekovni islamski neoplatonisti će kasnije nadograditi ovu teoriju, postavljajući deset nebeskih sfera iznad: sedam planetarnih, osmu fiksnih zvijezda, te prvog i drugog uma. Ovo bi dakle bila suština (neo)platonskog učenja. Ova shema nije zastarjela, jer govori o samoj suštini emanacije (proizlaženja) formativnih energija koje tvore entitete u univerzumu, od viših, ka nižim sferama.
9. Važnost teozofskih učenja. Ovaj se princip logički nadovezuje na prethodni. To se može vidjeti iz riječi H.P. Blavatske, koja je živjela u 19. stoljeću: «Astralni vladari sfera ili planete kreiraju duše iz njihove vlastite supstance. Planete su naši nebeski roditelji, ujedno i bogovi. Planete nisu tek obične kugle, koje svjetlucaju u kozmosu, već područja koja obitavaju [duhovna] bića o kojima profani ne znaju ništa. Nema ničeg profanog u univerzumu – cjelokupna je priroda sveta.» Najvažnije učenje teozofa, po meni, je ono, o slojevitoj i međusobno prožetoj građi prirode. U prirodi, dakle postoje različiti planovi, nivoi, od kojih svaki posjeduje vlastitu materiju, specifičnog stupnja gustoće, a koja međuprožima materiju nižeg nivoa. Radi se dakle, o fizičkom, eterskom, astralnom i mentalnom planu, od kojih svaki posjeduje opet sub-planove. Pored učenja o 4 plana, ono što smatram najvrednijim u učenjima teozofa je ono o čakrama, te o karmi i reinkarnaciji.
10. Postojale su drevne civilizacije (Atlantida, Lemurija), koje su nam ostavile drevne građevine (piramide i dr.), čiju pravu bit još nismo u potpunosti proučili i razumjeli. Ima modernih istraživača koji smatraju da su piramide i sfinga u Egiptu bili sagrađeni prije više od 10 hiljada godina, te da izvorno nisu bile grobnice faraona, već građevine za proizvodnju, transformiranje te prenošenje energije. O ovim teorijama postoji već obimna literatura, koja baca novo svjetlo na pred-sumerske kulture i njihov razvijeni stepen duhovnosti i tehnologije. Proučavanjem ovih kultura te usvajanjem njihovih znanja mogli bismo unaprijediti i našu vlastitu kulturu.
subota, 03.03.2012.
PRINCIPI NEW AGE DUHOVNOSTI [I]
Ima mnogo ljudi koji se, na ovaj ili onaj način bave New age filozofijom, ili još općenitije, New age duhovnošću. Neki od njih razmišljaju o postulatima, odnosno o principima na kojima je New age zasnovan, drugi ne. Prije jedno desetak godina sam u jednom časopisu naišao na podjelu na 'viši' i 'niži' New age. Prema autoru, niži bi predstavljao jedan više masovni, konzumeristički i komercijalni pristup, u kojem se ne teži nekoj velikoj mudrosti, već se jednostavno npr. odabiru neki proizvodi, makrobiotičke ishrane, uređuje stan po Feng shui principima, kupuju knjige psihološke samo-pomoći, ide na tečaj joge itd. Dakle, interes ne ide dalje od jednostavne želje bilo za pomodnim načinom života ili da se recimo poboljša 'kvaliteta života'.
Drugi bi oblik New age-a, prema istom autoru, bio onaj, kojeg jednostavno odlikuju karakteristike jednog malo uzvišenijeg teoretskog nivoa, kao i jedan veći nivo svijesti i samo-svijesti. Ovaj drugi ima i uzvišenije ciljeve, poput kulturalne transformacije, te promjene na globalnom nivou svijesti, te postizanje jedne nove kreativnosti, na personalnom i kolektivnom nivou.
Prema nekim izvorima, negdje čak oko 20 procenta Amerikanaca drži se bar nekih New age vjerovanja. Članak u Wikipedjii navodi nekih dvadesetak postulata, ili principa vjerovanja pripadnika New age-a. Naravno, ne postoji neka stroga doktrina, da svako mora štovati sve principe, već svako odabire po nahođenju, ono što mu odgovara. Ja sam porazmislio i došao do svoje vlastite sheme, od 10 principa, za koje mislim da su bitni. Rekao bih ponešto o svakom od njih.
1. Kozmički cilj. Ovo vjerovanje govori o tome, da svi entiteti u univerzumu, svojom voljom ili ne, surađuju u pravcu postizanja jednog kozmičkog cilja – jedne više koherencije svijesti, kao ultimativnog cilja evolucijskog razvoja. Univerzum se sagledava kao usmjeren ka postizanju tog cilja. U filozofiji se pojam vezan za ovo vjerovanje naziva entelehija. Aristotel je pod njime razumijevao upućenost prema ostvarenju, dakle samo-ostvarenje oblika nekog bića. U novoj vitalističkoj biologiji to bi bio «nematerijalni princip, koji upravlja razvitkom živog bića. Ovaj koncept bi mogli proširiti, po meni, na razvoj cjelokupnog živog svijeta na planeti.
2. Ljudi kreiraju svoju vlastitu realnost, pronalazeći u sebi još skrivene potencijale, no u tom kreiranju moraju poštovati zakon karme. Rekao bih da postoji odnos između individualne karme i kolektivne karme, slično kao što postoji i odnos između individualnog nesvjesnog i kolektivnog nesvjesnog. Može se dogoditi da naša dobra individualna karma (kao i individualni natalni horoskop) bude na neki način negirana, te 'upijena' u lošu kolektivnu karmu nacije i zemlje. Općenito, možemo ustvrditi kako je čovjekovo rođenje u nekoj određenoj zemlji bilo uvjetovano nekim općim principima evolucije, kao i osobinama dotične osobe. Individualna karma se isprepliće, dakle, sa kolektivnom, a postoji i karma pojedine ljudske civilizacije, te cijelog ljjudskog roda. Historija se odvija u ciklusima, pojedine epohe se smjenjuju, te ne postoji ravnomjeran uspon prema sve savršenijem i savršenijem društvu. Mnogi su ovoga svjesni, te zato ih obuzima malodušnost, i pitanje smisla. Ako je jedna civilizacija već unaprijed osuđena na propast, u bližoj ili daljoj budućnosti, čemu onda trud? Uzmimo analogiju sa individuom. Čovjek dobro zna da mora jednog dana umrijeti, pa ipak živi svoj život, ponekad i do zadnjeg daha učeći i usvajajući znanja, bez obzira na skori kraj fizičke egzistencije. Tako mora biti i na kolektivnom planu. Iako možda za manje od 20 vjekova neće više biti ove civilizacije, to nije razlog da se ponašamo neodgovorno i kažemo da je i onako planeta osuđena na propast. Moramo stremiti ka najboljem na kolektivnom planu, bez obzira što, jednom kada postignemo visoki stepen kolektivne svijesti, to možda neće trajati beskonačno dugo.
3. Određena kritična masa ljudi sa visokom duhovnom sviješću donijet će iznenadnu promjenu cijeloj populaciji. Ovaj princip naročito aludira na upravo ovu godinu, koja po mayanskom kalendaru predstavlja završetak jednog velikog ciklusa. Također, naravno, ovo je, kako mnogi vjeruju zapravo početak Doba Vodenjaka, kada će nastupiti era univerzalnog bratstva, kada će biti riješeni općeljudski društveni problemi na jedan pravičan način, sa većom šansom za intelektualni i duhovni razvoj. Astrološki, Vodenjak je intelektualni znak, planeta vladar Uran vezuje se za tehnologiju, prvenstveno elektricitet, pa se tako očekuje znatno intelektualno i duhovno probuđenje čovječanstva. Različiti autori početak ere smještaju u razna vremena, razna stoljeća, u rasponu od 20. do 27., no u novije doba, došlo se do godine 1990., što bi značilo da je zapravo Akvarijanska era možda već započela! Ja lično, gledajući ulazak sporih planeta u znak Vodenjaka, došao sam do slijedećih podataka: Saturn je ušao 1991. godine, Uran 1995. godine, Neptun 1998. godine, dok Pluton ulazi 2023. godine. Po meni, 20tih i 30tih godina ovog stoljeća, morao bi se zaista osjetiti ulazak u novu eru. I prema prognozi futurista, ovo će biti vrijeme znatno ubrzanog tehnološkog razvoja. Po meni, opet, vrlo je važno da ovaj vrlo ubrzani razvoj ne postane sam sebi svrhom, te se pretvori u besmisao i dovede do jednog 'distopijskog' (umjesto utopijskog) društva, gdje će roboti 'pojesti' ljude. Zato je potrebno paralelno još intenzivnije raditi na duhovnosti, individualnoj i kolektivnoj. Po meni, također je vrlo važna pojava autora poput Davida Ickea (od 90tih godina naovamo), jer uza sve svoje mane, on nam je ukazao na one sile (skrivene ali vrlo moćne), koje imaju svoju vlastitu viziju razvoja planete, a koja ne predviđa dobrobit za veliku većinu stanovništva Zemlje, već naprotiv, još veće patnje i stradanja. Mislim da je on 'otvorio oči' mnogima, ako uzmemo i čisto duhovni plan, da su elite stoljećima ljubomorno čuvale neke duhovne (teozofske) tajne za sebe, nudeći 'prostom puku' samo «svagdanji kruh praznovjerja».
Mnogi imaju pogrešno pozitivno mišljenje o masonima, kao jednoj pobožnoj i filantropskoj instituciji. Međutim, iza blještave fasade kriju se zapravo vrlo ružne stvari. Stvari o kojima ponekad nemaju pojma oni masoni na nižim stupnjevima, misleći da je to jedna ekumenska organizacija, koja u svoje redove prima i kršćane, i muslimane, i sve ostale vjere. Da, ali... Nakon nekog vremena, mason se podvrgava 'testu'. Pokaže mu se križ na stolu i kaže da se pljune na njega i odrekne Krista. Ako, kandidat odbije to učiniti, oni mu čestitaju i kažu da je dobro učinio, i da masoni nikada ne bi takvo nešto radili. Međutim, međutim, dotični će mason nižeg ranga, nakon godina provedenim na nižim stupnjevima, začuđeno pitati se zašto ne napreduje... Često se i veli da masonerija nije religija. Ona JEST religija, kojoj je glavni bog Lucifer (što se lako može shvatiti iz 'masonske biblije'). Glavno luciferijansko vjerovanje je da nečija zla djela moraju biti izbalansirana sa dobrim djelima, tako da imamo groteskne situacije da oni što masovno žrtvuju ljude, istovremeno i daju svoje 'priloge' za razne humanitarne svrhe.
Uza sve to, ne znači da su SVA masonska učenja pogrešna i satanska, postoje stvari kao npr. sveta geometrija, koja je nesporno ispravna i mudra nauka. Zato, treba biti mudar i u masonskim učenjima odvojiti dobre elemente od onih loših. Upravo su masoni bili ti koji su ezoterična učenja uklonili iz filozofije i nauke, prisvajajući ih za sebe. Desilo se to u 18. stoljeću, u doba tzv. prosvjetiteljstva. Sveta geometrija je postojala i tada, međutim znanje je postalo nedostupno običnim smrtnicima. Isto tako je i astrologija bila proglašena praznovjerjem, no radilo se o tome da je to isto tako ezoterično učenje bilo povučeno u uske krugove odabranih, dakle u masonske lože.
4. Iscjeljivanje planete kao cjeline. Planeta Zemlja sa svojih 7 milijardi stanovnika, za mnoge ne predstavlja sretno mjesto za život. Jedan je od najvećih generatora ovog i ovakvog stanja, rastuća disproporcija između najbogatijih i najsiromašnijih. Ponovo optužbe idu na račun elita, i njihov način razmišljanja. Jer za njih je potpuno u redu da milioni gladuju i umiru, da nemaju osnovnih sredstava za život, dok oni raspolažu takvim bogatstvom, koje preašuje godišnji bruto proizvod nekih od najsiromašnijih zemalja. Reklo bi se da elite nisu toliko preokupirane podizanjem standarda stanovništva zemalja 'trećeg svijeta' već – depopulacijom, odnosno smanjivanjem broja stanovništva. To se čini na razne načine. Pored uskraćivanja pomoći u hrani (žalosna je činjenica da se velik postotak hrane baca), tu se ide i na podmukle 'poduhvate', kao izazivanje građanskih i drugih ratova, čime se iznuruje ionako siromašno stanovništvo, a elite ostvaruju profite od prodaje oružja, potom je tu vakcinacija protiv AIDS-a i drugih bolesti i 'bolesti'. Pa se tako dešava da masa stanovništva pomre upravo od posljedica vakcine, a ne neke specifične bolesti.
S druge strane, bogate zemlje Zapada imaju upravo suprotan problem. Uslijed preobilne prehrane javljaju se zdravstveni problemi, pretjerana potrošnja vrši negativni upliv na ekologiju, dolazi do uništavanja šuma, iscrpljivanja ribljeg fonda, zaliha pitke vode, izumiranja životnjskih vrsta, onečišćenja zraka... Neki kažu da je globalno zatopljivanje nepostojeći problem, jer CO2 neznatno zagrijava atmosferu. Moje je mišljenje da je veći problem pretjerana eksploatacija radioaktivnih supstanci, kao i mnogobrojna testiranja atomskog i drugog oružja, te su upravo ove supstance mnogo više pridonijele oštećivanju ozonskog omotača Zemlje. Postoji opravdana bojazan, nadalje, od korištenja tzv. oružja za modifikaciju klime, umjetno izazivanje potresa, zatim tu su chemtrailovi, genetski modificirana hrana, fluoridizacija zubne paste i vode, korištenje štetnih umjetnih zaslaživača u 'diet' proizvodima... Negativnosti je mnogo – cilj elita nije da se što veći broj ljudi zdravo hrani i stanuje u zadovoljavajućim uvjetima. Planeta Zemlja je zasigurno u stanju podnijeti i veći broj ljudi, samo da je dobre volje od ljudi na vrhu, tzv. globalne elite – no, kako vidimo, njima nije stalo.
5. Harmonija između nauke i religije. Sve nauke, filozofije i religije potiču od jednog primalnog izvora. Shodno tome, nekako je i prirodna težnja prema njihovoj konvergenciji, odnosno njihovoj prilagodbi, te međusobnom približavanju. Neki se pozitivni tokovi naziru, npr. u akademskim krugovima se misticizam više a priori ne odbacuje, ne identificira se automatski sa praznovjerjem, kao što je to bio slučaj tokom posljednjih nekoliko stoljeća. Nešto fleksibilnijem stavu vjerovatno su pridonijele i teorije moderne fizike, no također i alternativne fizike, u prvom redu teorija o električnom univerzumu. Dešava se ono neočekivano – umjesto totalnog odbacivanja mistike, rastom naučnog znanja se dešava čak i jedna vrsta 'vjenčanja' među njima. Naročito je nauka kompatibilna sa svjetonazorom istočnjačkih religija (indijske i kineske), koje govore o jedinstvu i međuovisnosti svih stvari i događaja; sve se stvari sagledavaju kao neodvojivi i uzajamno ovisni dijelovi velike kozmičke cjeline. I po shvaćanju suvremene kvantne fizike, sve je u kozmosu povezano sa svime, i ni jedan njegov dio nije fundamentalan. Važna je i misao da čovjekovo tijelo prožima svijest i inteligencija, čiji se tok naziva prana. Inteligencija i svijest prožimaju naše stanice, molekule, kao i sve subatomske čestice. Biokemijski procesi, koji se zbivaju, tek su sekundarni, a primarni su upravo ovi tokovi na suptilnijim nivoima.
