My spiritual exercises
četvrtak, 08.03.2012.
ŠTO VELI CRKVENI OTAC O PLANETAMA I ASTROLOGIJI?
Ivan Damascenski (Jovan Damaskin) bio je crkveni otac i učitelj. Živio je na prijelazu iz 7. u 8. stoljeće u Siriji, kao što mu i samo ime veli (Damask je glavni grad ove države). Pošto u to vrijeme još nije bilo raskola među kršćanima, njegovo učenje štuju i katolici, te se njegova učenja spominju i u katoličkom katekizmu. [Sjećam se da kada sam listao katekizam u jednom franjevačkom samostanu, da sam naišao na neke njegove citate] Jedno od njegovih glavnih djela zove se «O ortodoksnoj vjeri»[link: De fide ortodoxa].
Dakle, u poglavljima šest i sedam II dijela knjige crkveni otac Ioanes Damashios (kako glasi njegovo ime u grčkom originalu) govori o nebeskim pojavama, zvijezdama i planetama. Interesantno je da Ioanes spominje i četiri elementa, a vatru poistovjećuje sa eterom, koji se nalazi u najvišoj sferi neba. Ostala tri elementa (zrak, zemlja, voda), pošto su teža, inkliniraju prema dole. Voda je lakša od zemlje, i pokretnija, zemlja je dakle najdonji element, a između njih dvoje i etera je zrak. Izvan svih, nalazi se nebo.
Nebo se kružno giba, dijeli se na sedam područja, od kojih je svako naredno više. U svakoj od tih zona giba se jedna planeta: Sunce, Mjesec, Jupiter, Merkur, Mars, Venera i Saturn. Ioanes kaže da je Venera čas Lucifer [tj. danica], čas Hesporos [tj. večernjica]. Zovu se planete [planetai =zvijezde lutalice] jer ostvaruju svoje gibanje u pravcu obratnom od onog gibanja neba. Nebo je kružnog oblika, daleko, i odvojeno od zemlje, iznad, sa strane i od ispod. Nebo zauzima superiorniji položaj, u odnosu na zemlju. Iznad tog neba postoje još dva neba («blaženi Pavle kaže da je bio odnesen do trećeg neba»).
U sedmom poglavlju Ioanes Damashios spominje ponovno vatru, koju poistovjećuje sa svjetlom, ali također i sa eterom. Ponovno spominje sedam planeta, i sedam sfera u kojima se kreću, ali i «dvanaest figura», pod kojima podrazumijeva zodijak [zodia=figure], sastavljenog od zvijezda, i kroz koje figure planete prolaze. Potom navodi svih 12 znakova zodijaka, te dan i mjesec sa kojim započinje vladavina pojedinog znaka. Ioanes se tu ograđuje od Helena, tj. paganskih Grka, koji smatraju da sve što se događa čovjeku dolazi od zvijezda, planeta i njihovih međusobnih odnosa. Ipak, priznaje da od njih [planeta] dolaze znakovi kišnog i sušnog perioda, hladnog i toplog, vlažnosti i suhog, vjetra i sličnog. I tu on ostavlja mogućnost slobodne volje [ni moderna astrologija ne smatra astrološke aspekte fatalnima i onima koji u potpunosti određuju naše postupke i sudbinu].
Malo dalje, Ioanes je ipak morao priznati da nekad nebeske pojave mogu davati određene znakove, kao npr. izbijanja ratova, smrti kralja i slično, dakle ne kao uzrok, već određenu dispoziciju, ili sklonost. To se odnosi na zvijezdu koju su vidjeli magi, a koja je u vezi rođenja Isusa.
O zodijaku još Ioanes Damashios kaže – svaka figura [znak] ima 3 dekanata, ili 30 stepeni, a svaki stepen 60 minuta. On dalje navodi domicile planeta, npr. za Marsa to je Ovan i Škorpion, za Veneru Bik i Vaga itd. Čak navodi i tzv. egzaltacije planeta [tj. to je savršena kombinacija znaka i planete]. Za Sunce to je Ovan, za Mjesec to je Bik itd. Na kraju, spominje i faze Mjeseca, u odnosu na ugao koji zatvara sa Suncem, dakle 0 stupnjeva za mlad, mjesec koji se tek rađa, do 180 stupnjeva za puni Mjesec. Mjesec svaki znak prolazi za dva dana i pol, kaže na kraju sedmog poglavlja (II knjige).
Na slici: detalj katedrale Svetitskhoveli, Gruzija
