Ima mnogo ljudi koji se, na ovaj ili onaj način bave New age filozofijom, ili još općenitije, New age duhovnošću. Neki od njih razmišljaju o postulatima, odnosno o principima na kojima je New age zasnovan, drugi ne. Prije jedno desetak godina sam u jednom časopisu naišao na podjelu na 'viši' i 'niži' New age. Prema autoru, niži bi predstavljao jedan više masovni, konzumeristički i komercijalni pristup, u kojem se ne teži nekoj velikoj mudrosti, već se jednostavno npr. odabiru neki proizvodi, makrobiotičke ishrane, uređuje stan po Feng shui principima, kupuju knjige psihološke samo-pomoći, ide na tečaj joge itd. Dakle, interes ne ide dalje od jednostavne želje bilo za pomodnim načinom života ili da se recimo poboljša 'kvaliteta života'.
Drugi bi oblik New age-a, prema istom autoru, bio onaj, kojeg jednostavno odlikuju karakteristike jednog malo uzvišenijeg teoretskog nivoa, kao i jedan veći nivo svijesti i samo-svijesti. Ovaj drugi ima i uzvišenije ciljeve, poput kulturalne transformacije, te promjene na globalnom nivou svijesti, te postizanje jedne nove kreativnosti, na personalnom i kolektivnom nivou.
Prema nekim izvorima, negdje čak oko 20 procenta Amerikanaca drži se bar nekih New age vjerovanja. Članak u Wikipedjii navodi nekih dvadesetak postulata, ili principa vjerovanja pripadnika New age-a. Naravno, ne postoji neka stroga doktrina, da svako mora štovati sve principe, već svako odabire po nahođenju, ono što mu odgovara. Ja sam porazmislio i došao do svoje vlastite sheme, od 10 principa, za koje mislim da su bitni. Rekao bih ponešto o svakom od njih.
1. Kozmički cilj. Ovo vjerovanje govori o tome, da svi entiteti u univerzumu, svojom voljom ili ne, surađuju u pravcu postizanja jednog kozmičkog cilja – jedne više koherencije svijesti, kao ultimativnog cilja evolucijskog razvoja. Univerzum se sagledava kao usmjeren ka postizanju tog cilja. U filozofiji se pojam vezan za ovo vjerovanje naziva entelehija. Aristotel je pod njime razumijevao upućenost prema ostvarenju, dakle samo-ostvarenje oblika nekog bića. U novoj vitalističkoj biologiji to bi bio «nematerijalni princip, koji upravlja razvitkom živog bića. Ovaj koncept bi mogli proširiti, po meni, na razvoj cjelokupnog živog svijeta na planeti.
2. Ljudi kreiraju svoju vlastitu realnost, pronalazeći u sebi još skrivene potencijale, no u tom kreiranju moraju poštovati zakon karme. Rekao bih da postoji odnos između individualne karme i kolektivne karme, slično kao što postoji i odnos između individualnog nesvjesnog i kolektivnog nesvjesnog. Može se dogoditi da naša dobra individualna karma (kao i individualni natalni horoskop) bude na neki način negirana, te 'upijena' u lošu kolektivnu karmu nacije i zemlje. Općenito, možemo ustvrditi kako je čovjekovo rođenje u nekoj određenoj zemlji bilo uvjetovano nekim općim principima evolucije, kao i osobinama dotične osobe. Individualna karma se isprepliće, dakle, sa kolektivnom, a postoji i karma pojedine ljudske civilizacije, te cijelog ljjudskog roda. Historija se odvija u ciklusima, pojedine epohe se smjenjuju, te ne postoji ravnomjeran uspon prema sve savršenijem i savršenijem društvu. Mnogi su ovoga svjesni, te zato ih obuzima malodušnost, i pitanje smisla. Ako je jedna civilizacija već unaprijed osuđena na propast, u bližoj ili daljoj budućnosti, čemu onda trud? Uzmimo analogiju sa individuom. Čovjek dobro zna da mora jednog dana umrijeti, pa ipak živi svoj život, ponekad i do zadnjeg daha učeći i usvajajući znanja, bez obzira na skori kraj fizičke egzistencije. Tako mora biti i na kolektivnom planu. Iako možda za manje od 20 vjekova neće više biti ove civilizacije, to nije razlog da se ponašamo neodgovorno i kažemo da je i onako planeta osuđena na propast. Moramo stremiti ka najboljem na kolektivnom planu, bez obzira što, jednom kada postignemo visoki stepen kolektivne svijesti, to možda neće trajati beskonačno dugo.
3. Određena kritična masa ljudi sa visokom duhovnom sviješću donijet će iznenadnu promjenu cijeloj populaciji. Ovaj princip naročito aludira na upravo ovu godinu, koja po mayanskom kalendaru predstavlja završetak jednog velikog ciklusa. Također, naravno, ovo je, kako mnogi vjeruju zapravo početak Doba Vodenjaka, kada će nastupiti era univerzalnog bratstva, kada će biti riješeni općeljudski društveni problemi na jedan pravičan način, sa većom šansom za intelektualni i duhovni razvoj. Astrološki, Vodenjak je intelektualni znak, planeta vladar Uran vezuje se za tehnologiju, prvenstveno elektricitet, pa se tako očekuje znatno intelektualno i duhovno probuđenje čovječanstva. Različiti autori početak ere smještaju u razna vremena, razna stoljeća, u rasponu od 20. do 27., no u novije doba, došlo se do godine 1990., što bi značilo da je zapravo Akvarijanska era možda već započela! Ja lično, gledajući ulazak sporih planeta u znak Vodenjaka, došao sam do slijedećih podataka: Saturn je ušao 1991. godine, Uran 1995. godine, Neptun 1998. godine, dok Pluton ulazi 2023. godine. Po meni, 20tih i 30tih godina ovog stoljeća, morao bi se zaista osjetiti ulazak u novu eru. I prema prognozi futurista, ovo će biti vrijeme znatno ubrzanog tehnološkog razvoja. Po meni, opet, vrlo je važno da ovaj vrlo ubrzani razvoj ne postane sam sebi svrhom, te se pretvori u besmisao i dovede do jednog 'distopijskog' (umjesto utopijskog) društva, gdje će roboti 'pojesti' ljude. Zato je potrebno paralelno još intenzivnije raditi na duhovnosti, individualnoj i kolektivnoj. Po meni, također je vrlo važna pojava autora poput Davida Ickea (od 90tih godina naovamo), jer uza sve svoje mane, on nam je ukazao na one sile (skrivene ali vrlo moćne), koje imaju svoju vlastitu viziju razvoja planete, a koja ne predviđa dobrobit za veliku većinu stanovništva Zemlje, već naprotiv, još veće patnje i stradanja. Mislim da je on 'otvorio oči' mnogima, ako uzmemo i čisto duhovni plan, da su elite stoljećima ljubomorno čuvale neke duhovne (teozofske) tajne za sebe, nudeći 'prostom puku' samo «svagdanji kruh praznovjerja».
Mnogi imaju pogrešno pozitivno mišljenje o masonima, kao jednoj pobožnoj i filantropskoj instituciji. Međutim, iza blještave fasade kriju se zapravo vrlo ružne stvari. Stvari o kojima ponekad nemaju pojma oni masoni na nižim stupnjevima, misleći da je to jedna ekumenska organizacija, koja u svoje redove prima i kršćane, i muslimane, i sve ostale vjere. Da, ali... Nakon nekog vremena, mason se podvrgava 'testu'. Pokaže mu se križ na stolu i kaže da se pljune na njega i odrekne Krista. Ako, kandidat odbije to učiniti, oni mu čestitaju i kažu da je dobro učinio, i da masoni nikada ne bi takvo nešto radili. Međutim, međutim, dotični će mason nižeg ranga, nakon godina provedenim na nižim stupnjevima, začuđeno pitati se zašto ne napreduje... Često se i veli da masonerija nije religija. Ona JEST religija, kojoj je glavni bog Lucifer (što se lako može shvatiti iz 'masonske biblije'). Glavno luciferijansko vjerovanje je da nečija zla djela moraju biti izbalansirana sa dobrim djelima, tako da imamo groteskne situacije da oni što masovno žrtvuju ljude, istovremeno i daju svoje 'priloge' za razne humanitarne svrhe.
Uza sve to, ne znači da su SVA masonska učenja pogrešna i satanska, postoje stvari kao npr. sveta geometrija, koja je nesporno ispravna i mudra nauka. Zato, treba biti mudar i u masonskim učenjima odvojiti dobre elemente od onih loših. Upravo su masoni bili ti koji su ezoterična učenja uklonili iz filozofije i nauke, prisvajajući ih za sebe. Desilo se to u 18. stoljeću, u doba tzv. prosvjetiteljstva. Sveta geometrija je postojala i tada, međutim znanje je postalo nedostupno običnim smrtnicima. Isto tako je i astrologija bila proglašena praznovjerjem, no radilo se o tome da je to isto tako ezoterično učenje bilo povučeno u uske krugove odabranih, dakle u masonske lože.
4. Iscjeljivanje planete kao cjeline. Planeta Zemlja sa svojih 7 milijardi stanovnika, za mnoge ne predstavlja sretno mjesto za život. Jedan je od najvećih generatora ovog i ovakvog stanja, rastuća disproporcija između najbogatijih i najsiromašnijih. Ponovo optužbe idu na račun elita, i njihov način razmišljanja. Jer za njih je potpuno u redu da milioni gladuju i umiru, da nemaju osnovnih sredstava za život, dok oni raspolažu takvim bogatstvom, koje preašuje godišnji bruto proizvod nekih od najsiromašnijih zemalja. Reklo bi se da elite nisu toliko preokupirane podizanjem standarda stanovništva zemalja 'trećeg svijeta' već – depopulacijom, odnosno smanjivanjem broja stanovništva. To se čini na razne načine. Pored uskraćivanja pomoći u hrani (žalosna je činjenica da se velik postotak hrane baca), tu se ide i na podmukle 'poduhvate', kao izazivanje građanskih i drugih ratova, čime se iznuruje ionako siromašno stanovništvo, a elite ostvaruju profite od prodaje oružja, potom je tu vakcinacija protiv AIDS-a i drugih bolesti i 'bolesti'. Pa se tako dešava da masa stanovništva pomre upravo od posljedica vakcine, a ne neke specifične bolesti.
S druge strane, bogate zemlje Zapada imaju upravo suprotan problem. Uslijed preobilne prehrane javljaju se zdravstveni problemi, pretjerana potrošnja vrši negativni upliv na ekologiju, dolazi do uništavanja šuma, iscrpljivanja ribljeg fonda, zaliha pitke vode, izumiranja životnjskih vrsta, onečišćenja zraka... Neki kažu da je globalno zatopljivanje nepostojeći problem, jer CO2 neznatno zagrijava atmosferu. Moje je mišljenje da je veći problem pretjerana eksploatacija radioaktivnih supstanci, kao i mnogobrojna testiranja atomskog i drugog oružja, te su upravo ove supstance mnogo više pridonijele oštećivanju ozonskog omotača Zemlje. Postoji opravdana bojazan, nadalje, od korištenja tzv. oružja za modifikaciju klime, umjetno izazivanje potresa, zatim tu su chemtrailovi, genetski modificirana hrana, fluoridizacija zubne paste i vode, korištenje štetnih umjetnih zaslaživača u 'diet' proizvodima... Negativnosti je mnogo – cilj elita nije da se što veći broj ljudi zdravo hrani i stanuje u zadovoljavajućim uvjetima. Planeta Zemlja je zasigurno u stanju podnijeti i veći broj ljudi, samo da je dobre volje od ljudi na vrhu, tzv. globalne elite – no, kako vidimo, njima nije stalo.
5. Harmonija između nauke i religije. Sve nauke, filozofije i religije potiču od jednog primalnog izvora. Shodno tome, nekako je i prirodna težnja prema njihovoj konvergenciji, odnosno njihovoj prilagodbi, te međusobnom približavanju. Neki se pozitivni tokovi naziru, npr. u akademskim krugovima se misticizam više a priori ne odbacuje, ne identificira se automatski sa praznovjerjem, kao što je to bio slučaj tokom posljednjih nekoliko stoljeća. Nešto fleksibilnijem stavu vjerovatno su pridonijele i teorije moderne fizike, no također i alternativne fizike, u prvom redu teorija o električnom univerzumu. Dešava se ono neočekivano – umjesto totalnog odbacivanja mistike, rastom naučnog znanja se dešava čak i jedna vrsta 'vjenčanja' među njima. Naročito je nauka kompatibilna sa svjetonazorom istočnjačkih religija (indijske i kineske), koje govore o jedinstvu i međuovisnosti svih stvari i događaja; sve se stvari sagledavaju kao neodvojivi i uzajamno ovisni dijelovi velike kozmičke cjeline. I po shvaćanju suvremene kvantne fizike, sve je u kozmosu povezano sa svime, i ni jedan njegov dio nije fundamentalan. Važna je i misao da čovjekovo tijelo prožima svijest i inteligencija, čiji se tok naziva prana. Inteligencija i svijest prožimaju naše stanice, molekule, kao i sve subatomske čestice. Biokemijski procesi, koji se zbivaju, tek su sekundarni, a primarni su upravo ovi tokovi na suptilnijim nivoima.
Post je objavljen 03.03.2012. u 22:14 sati.