Čitam. U zadnje vrijeme, jako puno. Redovito upražnjavam raznorazne vježbe za odmaranje očiju i koristim trikove kako izbjeći problem s prilagođavanjem oka promjenama osvjetljenja (jer čitam s raznoraznih ekrana) tako da minimaliziram impakt na oči. Ali čitam.
Mislim da je moje „otkriće“ Amazona i Kindle aplikacije za mobitel došlo u izvrsno vrijeme kada imam dosta nekakvog slobodnog vremena koje treba nečim popuniti. A čitanje na mobu jednostavno izvrsno dođe u onim trenutcima kada treba ubiti nekakvo commute time s faksa ili na faks i slično. Ili kada ti upadne kakva rupa od uru, uru i po. Ma izvrsno.
Well, trebalo bi početi analizirati podatke skupljene u labosu. Slijedi dosta muke s time sada, ali barem je svršeno s rezuckanjem organa, je li. Anyway, uskoro će i siječanj, mjesec kada ću umrijeti u predsmrtnim mukama (hm, zanimljiva konstrukcija, čekajte da malo zastanem i zamislim se nad semantikom). Čeka me sedam kolegija za položiti. Od toga dva „duga“ od prošle godine. Nije neki bed, naravno, svi su više-manje za onu stvar i ne djeluju naporno, ali problem je u njihovoj raznovrsnosti i teško mi ih je nekako povezati u smislenu cjelinu. Za početak, moram malo prestati čitati nestručno štivo i baciti se čitanje stručne literature. Jer MORAM se riješiti svega u zimskim rokovima, tako da mi cijeli ljetni semestar ostane za pisanje diplomskog. To će biti zanimljivo, skoro bih se usudio reći „jedva čekam“.
Social life je malo crknuo u zadnje, ali u redu je… Zanimljivo kako to kod mene uvijek mora alternirati. Ne mogu očito imati i love life i social life istovremeno… :P Inače jedno ne isključuje drugo, ali eto, u mom slučaju se sasvim slučajno poklopila velika smjena „života“ (genitiv množine)… Nema veze, bitno je da je meni ok i da se osjećam dobro. :D Osvrćući se malo na starije postove, mogu samo zaključiti da mi nikad nije bilo bolje. That being said, sada mogu očekivati niz pogoršanja… :P
Ne, naravno da ne. Nije da me ona ogromna crna rupa od života nakon diplome uopće ne straši (govoriti da sam cool što se toga tiče bilo bi bezobrazno), ali neću se zamarati time sad (oko čega ću se onda živcirati kada dođe do toga?), ima vremena. Trenutno konzumiram vrijeme tako kako nadolazi…
Mamić… Nije da ga uopće moram spominjati, ali eto. Ne mogu vjerovati da takav luđak još uvijek uživa medijsku pažnju i slobodno šeće državom. Dovoljno ti je da ga pogledaš u one luđačke, ubilačke oči da se usereš i zapitaš se jesi li jedini koji vidi sociopata u njima. Da se mene pita, to bi bilo na elektrošokovima negdje u nekoj ustanovi. Bez obzira što su van upotrebe dulje vrijeme već (šokovi, ne ustanove).
Jadranka Kosor. Old crone nikako da crkne. Iako je i službeno svrgnuta s vlasti i riješena svih povlastica koje je imala i iako joj se stranački kolege međusobno glođu oko reliquiarum reliquiarum HDZ-a, svejedno je još uvijek ima uokolo…
Nekidan sam se skoro usrao od čuđenja kada sam otvorio naslovnicu tportala i kada me niti jedna ispala sisa nije bradavicom ubola u oko. Nakon inicijalnog šoka, shvatio sam da sam sasvim slučajno kliknuo na „izbori“ dok se stranica tek počela učitavati. Hvala nebesima da i nije bilo sisa na stranicama posvećenim izborima jer bi vjerojatno pripadale ili Kosorici ili Petirki ili Pusićki (ili Čobankoviću), a ne znam bih li taj prizor mogao preživjeti bez čupanja retina van.
Profesor iz virologije se bavim filozofskim pitanjem treba li reverznu transkriptazu možda nazivati polimerazom. Meni je svejedno, kolegicama ostalim je svejedno… Reverznoj transkriptazi je svejedno… Jedino on njorga pola sata na tu temu. Često ga muče takve filozofske dileme. A ponekad i jezične. Zaključili smo da ne. A pitam se zašto ne. I reverzna transkriptaza POLIMERIZIRA deoksiribonukleotide na osnovu RNA kalupa, isto kao što i DNA-polimeraza POLIMERIZIRA deoksiribonukleotide dok umnožava DNA. Isto kao što i RNA-polimeraza POLIMERIZIRA ribonukleotide dok prepisuje DNA. Štoviše, sirota reverzna transkriptaza se još i zove, ne biste vjerovali, RNA-ovisna DNA-polimeraza. Ali to nije u redu, smatra naš profesor filozof virolog, jer reverzna transkriptaza zapravo ne sudjeluje u procesu umnožavanja DNA niti sudjeluje u procesu njena prepisivanja i stoga ne zaslužuje pravo na ime „polimeraza“. To što je siroti enzim unio šok u biologiju općenito nakon otkrića, što je srušio centralnu dogmu molekularne biologije i osvojio Nobelovu nagradu je očito nebitno… Anyway, u prisutsvu dotičnog profesora nemojte zvati RT RNA-ovisnom DNA-polimerazom jer ćete u protivnom pola sata slušati zašto ste u krivu…
No, ali ako vas stvarno zanimaju filozofske rasprave u biologiji, onda vas pozivam na neko od pet preostalih predavanja iz virusa i subvirusnih patogena… Uživat ćete…
Minijaturna opaska. Hrvatska znanstvena zajednica se usuglasila oko naziva DNA i RNA. No, medicinari, oni staroga kova, se ne daju te i dalje dotične molekule nazivaju DNK i RNK. Mediji, praveći se da poznaju hrvatski jezik do srži, a trudeći se biti puristi, spremno ispravljaju iz DNA u DNK. No poanta je da se hrvatska znanstvena zajednica (cijela), ona zajednica koja se actually i bavi dotičnim molekulama u većoj ili manjoj mjeri, lijepo usuglasila da će deoksiribonukleinsku kiselinu zvati DNA, a ne DNK. Stoga je bespredmetno kada pučanstvo i jezikoslovci idu prosvjedovati protiv skraćenice DNA. Just live with it. :D
Osobno, ugodnije mi je i za čuti i za izgovoriti DNA i RNA. Pogotovo kada se tu umiješaju ostale RNA molekule, poput glasničke ili transportne. Recimo, sjećam se da sam u svojim udžbenicima sretao skraćenicu gRNK. To bi bila glasnička ribonukleinska kiselina, ono što se inače zove mRNA iliti messenger RNA. Svi mi biolozi i ostali koji se time bave uvijek pišemo mRNA, a izgovaramo ili „em-er-en-a“ ili „glasnička er-en-a“. A često se u razgovoru čuje i „mesindžer er-en-a“. Engleski je jezik današnje moderne znanosti i stoga je puno naziva jednostavno zadržano. Za znanost je bitno da funkcionira i da se ljudi mogu sporazumjeti i znanost ne poznaje lokalpatriotizam (tj. jezikoljublje, u ovom slučaju).
Osobno nemam problema zadržavati engleski izgovor i pisanje dok pričam/tipkam nekakav seminar ili nešto slično. Nitko šaperon proteine ne zove „pratećim“ ili „proteinima pratiljama“. Kada Kinezu biologu pokažete napisano mRNA, znat će o čemu se radi. Ako mu pokažete napisano gRNK, dobit ćete samo upitan pogled. Vjerojatno će misliti da je neki novootkriveni gen. I pitat će gdje su brojevi uz naziv i zašto je g, a ne p ili q… Anyway, kontate što želim reći…
|