Volim svog novog miša. :)
Ljudovi, raspadam se. Ketonal mi je postao najbolji prijatelj. Sjećate se kada sam kukao da me „boli zub“ pa sam dobivao nevjerojatno mudre savjete tipa „odi zubaru“ i slično? I ja otišao zubaru (-ici, točnije) i onda me ona poslala na rendgen i na koncu nisu našli ništa, ni karijes, ni „procese“ ni neku treću stričku pininu pa mi na koncu uvalila antibiotik? E, taj slučaj. Pa, recimo samo da zadnja tri, četiri dana umirem u bolovima. Dobro, nisu tako jaki bolovi koliko imaju širok areal i uporni su.
Počelo je, ono najgore, u četvrtak popodne. Bio sam, zajedno s devet sretnika i –ica još, na Rebru, tipizirajući vlastite HLA antigene A i B lokusa. Uzbudljivo. Pogotovo kada radiš s vlastitim uzorcima. Profa, koja je inače strašno sarkastična i cinična i naporna s time, okomila se na mene kako mi je, očigledno, dosadno i da sam ni za što. A razlog zbog kojeg sam polumrtvo poluležao na stolu skrivao se negdje u dubinama moje maxille. Boli za poludjeti.
Boli, boli, boli… No, srećom, prestalo je boljeti za nekih sat-dva, pa sam se mogao skoncentrirati na ostatak praktikuma, iako je mentalna odsutnost s početka uzela svoj danak u vidu čitavog jednog reda jažica lišenih mojih stanica (preskočio sam ga dok sam dodavao suspenziju).
No dobro. Petak ujutro. Ode ja pravo kod zubar-ice. Nje nema. Mene boli pomalo. Kaže mi sestra da slobodnih termina nema prije 30. ožujka. Naručila me jest. Reče mi da mogu doći i ranije ako bude potrebno, počevši od ponedjeljka (sutra, jelte). Pošalje me doma. To je bilo negdje oko 10h, a ja u 12h imam vježbe na Veterini. U roku od pola sata, kaos u maxilli. Boli za poludjeti. Lijepo sjedoh na tramvaj i dođoh doma. Kljuknem se Ketonalom i miran sve do negdje usred noći. Temperatura blaga, oko 37 s nešto sitno. Ketonal nije protiv temperature, a nisam još zbog tako minijaturno povišene htio piti i paracetamol. A niti želim, hipotalamus zna što radi kada odluči povisiti temperaturu. Znate što mi to kaže? Da se radi o nekakvoj upali, da nije obična zubobolja kad te karijes napadne (što, uostalom, i znam, jer karijesa na tom zubu ni uokolo, koliko moja kljovarka vidi, nema).
Uglavnom. U međuvremenu je draga bol proširila dijapazon… Djeluje sada i u uhu, i u oku, i u nosu, i u grlu (ne kao grlobolja nego više kao nekakav blagi, minijaturni, grč mišića… Sve ovisi o položaju glave. Ako ležim na leđima, glave okrenute na desni obraz (o desnoj strani se inače radi), bol se „slije“ prema uhu i arcusu zygomaticusu… Ako okrenem nalijevo, ode prema nosu. Ako se okrenem na trbuh, slije se nekako prema oku…
Svoje sumnje provjerio sam s Ulfuzinim dragim (stomatolog, jelte, čovjek na zadnjoj godini faksa), pitajući ga (jer sam zaboravio) ima li maxila svoje sinuse. Ima. Osjetim kao da mi je desna strana lica „puna“ nečega, a kad se mičem, miče se i „to nešto“ uokolo. Znam kako je kada imaš upalu tj pune one „obične“ sinuse, pa stoga pretpostavljam da mi se neki racku upalio i ovdje dolje. Pa, sada barem imam anamnezu i pola dijagnoze za svoju zubarku sutra.
Pitate se zašto nisam išao na hitnu? Ne, hvala. Zadnje što želim je da mi neki nadrkani doktor tamo tornom prosvrdla zub, „ispusti krv“, kljukne me sedativom i pošalje me mojoj doktorici… A-a. Doduše, ni Ketonal nije zdrav, tako da ga uzimam samo kada više ne mogu izdržati. U prosjeku 2 puta dnevno. Nije dobro, znam, ali još samo danas...
Enivej. Toliko o tome. Mene više muči činjenica što me boli glava (osim te boli uzrokovane čime već, boli me i onako „obično“, a ova nekakva „temperaturica“ se poigrava s mojim perifernim termoreceptorima, uzrokujući alternirajuće valove vrućine i hladnoće). Ne mogu se, iz tog razloga, skoncentrirati na umni rad. A umnog rada koliko ti duša hoće. All in all jedno 6 seminara, tri od toga veoma hitno, jedan kritičan… Još plus učenje za nadolazeće ispite. Da, ima još mjesec dana ali to će proletjeti mahnitom brzinom… :(
No, nije sve tako loše. Kupujem novo računalo! Ne znam doduše kad. Najranije početkom travnja, najkasnije njegovim krajem. Ja bih više volio ovo prvo, naravno, uzevši i obzir moju nestrpljivu prirodu. Veoma sam uzbuđen jer će taj mališan biti, da se tako izrazim, zvijer! :D O da… Veoma velika zvijer. Stolno, ne laptop. Dosta mi je laptopa. Ovaj siročić na kojem upravo pišem je na rubu snaga i uskoro odlazi u mirovinu mome ocu koji će ga paliti svake prijestupne za neke sitnice.
A ja sebi uzimam jednu zvjerku s previše RAM-a (8), grafičkom karticom na steroidima (ATI HD6950) i procesorom s četiri glave (Phenom II x4 965 na 3,4 GHz). Prvo je trebao biti sa šest, ali mudri ljudi mi savjetovaše da je bolje uložiti u kvalitetniji i veći monitor, umjesto u procesor kojemu će potencijal biti zagušen jer mi, let's face it, šest jezgara apsolutno ni za što ne treba. Tako da su ti resursi preusmjereni u jedan lijepi 23“ monitor s odzivom od 2ms… Veoma sam sretan zbog toga i „jedva čekam“… Eto, dogodilo se da se može uzeti i iskoristit ću priliku. Jer ako ne iskoristim, ovaj siroti Fujitsu će umrijeti i to vrlo brzo, a ne želim onda zapeti bez računala. Ovako ću preduhitriti sudbinu. I onda ćemo nas troje moći preseliti Heroese V na tu zvijer i osloboditi Ulfuzin laptop pritiska, jer se siroče muči neopisivo s njima. A u svibnju nam izlaze Heroesi VI… :D Ah, ah, ah… :D
Kako bih se pripremio, kupio sam novog miša. Onome starome je desna tipka počela odlaziti u nepovrat, a i premaleni je za jedno stolno računalo (to su one rovkice, a ne miševi, za prijenosna računala). Ovaj sada ima 5 tipki, što će mi olakšati igranje Star Warsa The Force Unleashed 2. :D Neka i ja jednom u životu budem gej-mer, barem na nekoliko dana, dok mi ne dosadi, hahahahahahahahahaha :D
Uzgred, ne znam hoću li stići sutra napisati koji post, ali ako ne stignem, znajte da je ovome prostoru i ovom sirotom blogu sutra okruglo pet godina ;))
|