Došao je dan kada moram svojima razbiti iluziju u svoj povratak. Toliko su se veselili što ću se još jednom vratiti doma u rujnu, a sada ih čeka nadrealna spoznaja. Neću. Neću se vratiti jer je doma atmosfera pretoksična da bi se u njoj išta moglo učiti. Jedino što sam radio sve ovo vrijeme, i što još uvijek radim, jest patroliranje rutom kauč-krevet s Harryjem Potterom u rukama. Od prošlog posta već sam probavio petu i šestu knjigu i OPET čitam sedmu (treba zaokružiti, zar je).
Dakle, šestoga idem u Kajland i ne namjeravam se vraćati sve do prvih izvanrednih rokova kada ću učiniti iznimku i vratiti se doma na nekih tjedan dana. Što ću…
Nego… Pitaju me što ne pišem. Vruće mi je. Toliko vruće da bih si najradije kožu zgulio s leđa ali ne mogu, nažalost, dobro se prihvatila za masno tkivo kojeg tamo iza ne fali. Osim toga, ovaj laptop proizvodi toliko topline da bih je mogao iznajmljivati u Sibir. A kad se svemu tome nadoda činjenica da mi konstantno neko paradira ispred monitora (a meni se ne da držati miš na minimize) te da je privatnost ovdje jednako rijetka pojava kao i dodo, onda možete shvatiti zašto mi se ne da ništa pisati. A i nije kao da imam štogoć pametno i za rijet.
Trenutno čekam da pater familias prebaci određenu količinu slika u megabajtima na moj stik te da odemo to razviti tj. isprintati. Naime, mater je zaključila kako je „sve to glupo“, to s digitalnom fotografijom jer zadnjih pet, šest godina i nemamo fotoalbume nego sve sjedi na kompu, zaboravljeno. Stoga se danas ide razviti nekoliko (stotina) slika s Mljeta, kojima ću ja podmuklo podvaliti i svojih četrnaest koje mi trebaju za herbar. Među njima se nalazi i spektakularna snimka morske cvijetnice koja je endemična u Sredozemnom moru (deset kuna onome tko nabaci njeno ime, a NEMA upisanu niti jednu godinu na biologiji i srodnim fakultetima :))) ) koju je učinio moj otac jer sam ja prećorav za ikakve podvodne ekshibicije. Doduše, neka odvratna ribetina dominira središtem fotografije ali baš me briga. Možda se asistentica koja me bude ispitivala iznenadi spoznajom da postoji i takav oblik života (onaj koji nema tučak, naime).
Blah… Imao sam poprilično inspiracije kada sam sjeo za kompjuter ali nestala je. Možda zbog mirisa pečenih kostoleta i hrpetine patata što mater čini za objed. Ugojio sam se ko svinja. Dobro, već i jesam bio negdje iz te porodice, no sad sam spreman za klanje. Čim se vratim u Zg moram se ponovo upisati u onu jeftinu teretanu (ako me budu htjeli, budući da sam samo naprasno prestao dolaziti, što im se baš i nije svidjelo) i poraditi na sebi. Ako ništa drugo a ono zbog garderobe jer opet se širim, a sve što imam nadobudno je bilo kupljeno kada sam se stisnuo. Hmmm… U međuvremenu je sva veća roba netragom nestala, valjda u nadi da je nikad više neću prevući preko svojih titanskih bokova. E, pa, zajebala se. Grrrr….
Eto, idem se znojit negdje drugo. Laptop mi se počeo čudno ponašat, mislim da neće doživjeti 2010. Ima jedna tako primamljiva konfiguracija stolnog računala u Konzuma (i nije K plus!) za samo 2200 kuna zajedno s predivnim widescreen 19-inčnim lcd monitorom ali jbga. Trenutno se svaka lipa prevrne pet puta u ruci i dobro se nad njom promisli, prije nego se potroši. Bilo bi lijepo zaigrati Heroese na tome… Dovoljno za reći da ima dual core od 2 gHz unutra, za usporedbu s cotavim Sempronom od (navodnih) 2 gHz kojeg imam usađenog u moj sirotog Amila. Ah, u trenutku kupovine, ovaj moj isluženi zmajić bio je poprilično solidno opremljen. Sada već pokazuje znakove starosti i pretjerane upotrebe (kako i neće kad se već tri godine praktički ne gasi, a spava samo kad i ja spavam) i mislim da će uskoro na vječna lovišta.
Radio bih ja. I radit ću ovaj semestar ali problem je u tome što ima TOLIKO stvari za koje treba radit. Počevši od konstantnog osjećaja pijavičnosti dok sišem očevu lovu, plaćajući smještaj u Zg-u, pa preko puta u Francusku na koju nas hoće voditi naš ekscentrični profesor, sve do ovakvih sitnica koje i jesu sitnice ali su preskupe kada ti je budžet nategnut up to the breaking point. Stupid… A što ćete, c'est la vie…
Ako dobro promotrite basista, mogli biste primijetiti da mu nedostaje nešto veoma važno da bi bio basist, pa je stoga basistica :)) Ili basistkinja? :))