Za dva dana imam kolokvij iz osnova zaštite prirode. Jednostavan, izborni kolegij koji ne zahtijeva previše angažmana i koji bi trebao biti zanimljiv. Nažalost, nije baš tako.
Kao prvo, literatura ne postoji. Nema udžbenika koji bi nam pomogao kada, recimo, nismo došli na predavanje iz ovog ili onog razloga. Ovisiš o svakoj izgovorenoj profesorovoj riječi i ako te nema, možeš si fino lijepo popušit. Ajde, čovjek još nekako i prijeđe preko toga, pomisliš da ima sve na njegovim slajdovima ili barem velika većina toga. Otvoriš slajdove i što tamo vidiš? Tugu, jad i čemer! Razina profesorove nepismenosti, kao i nepismenost njegovih asistenata (ne svih) je naprosto zastrašujuća! Profesor je čovjek koji je bliže pedesetoj nego četrdeset petoj, zbunjen, živi u svom svijetu gdje je sam sebe uvjerio kako su životne priče iz njegove mladosti te sav njegov znanstveni uspjeh na polju koji se bavi puno važniji od prenošenja stvarnog znanja koje je nama potrebno da bismo naučili ponešto o tome što slušamo te da bismo na kraju uspješno i prošli ispit. Stoga vječito slušamo o njegovim putovanjima, konvencijama, mami, ženi, djeci, putovanjima, radovima, putovanjima, vremenu kad je on bio mali, zeleni i naivni student... Sve je to lijepo i krasno ali te njegove pričice mi neće pomoći da prođem ispit jer nemam iz čega učiti nego iz onoga što bi on trebao reći...
No dobro. Danas ja okrenem njegova predavanja (kao što rekoh, iako je kolokvij za nekoliko dana, kolegij se po težini može mjeriti s likovnim odgojem u osnovnoj školi, niži razredi) i krenem učiti. Nakon trideset slajdova toliko sam se iznervirao da sam morao stvar zatvoriti i dati si malo oduška. Slajdovi su nabacani navrat-nanos, tekst u milijardu i jednoj boji... Ajde, dizajn još i preživim, pa to nije uopće bitno (iako jako odvlači pozornost kada se pokušavam koncentrirati). Zatim sami tekst... Competicija. COMPETICIJA? CONTROLA? "Nažalost, niti jedan neškodljivi EPA-approved pesticides effective" stoji kao jedna natuknica! WTF? Koji je to jezik? Hrengleski? Meni je zabavno i relaksirajuće kada guram engleske izraze u svoj blogovni izričaj ali jedan sveučilišni profesor si takvo nešto ne bi smio dopustiti! Da ne govorim tek o pretjeranoj upotrebi zareza i točke koji jednu najjednostavniju rečenicu razbiju na milijun dijelova pa se sad ti moj snađi i odgonetni što je čovjek htio reći! O velikom i malom slovu neću niti pisati.
Ne smatram sebe nekim velikim poznavaocem gramatike i pravopisa ali osnove znam. Većinu grešaka koje radim, radim namjerno jer ih je veliki broj dio mog zavičajnog govora. Priznajem, imam problema s ije i je (sve mi vuče na ije jer je dubrovačko područje hiperijekavsko) ali zato su mi je tu Wordov spellcheker koji mi ukaže na problem, a većinu toga i zapamtim nakon što me pametni program ispravi. Č i ć pogriješim jednom u milijun godina. Veliko i malo slovo sam relativno dobro zapamtio. Ali užasno me dekoncentriraju sve te silne gramatičke i pravopisne pogreške kada se nalaze u tekstu kojeg moram naučiti. Strašno!
Muči me to! Ne volim nepismene ljude! Da vi samo vidite u kojem je tek stanju STUDENTSKA (ne)pismenost! U zadnje vrijeme, naša google grupa je postala hiperproduktivna i vodi se žestoka rasprava oko blokade, prosvjeda, uvjeta koje želimo da nam se ispune i sl. Svaki dan na mail mi stiže jedno tridesetak poruka. Čitam to i ne mogu vjerovati. Neznam, nesmije, netreba, nemogu... (evo, prsti me bole kad to tako napišem). Povečanje, uvijet, proči, oćito... Ne možeš mi se pravdati da si zbog brzine ili žara sto puta u jednom odlomku napisao "neznam"! Ma ne možeš, to nije tipfeler nego NEZNANJE! I da, neznanje se piše zajedno, a ne s crticom!!! Ne-znanje! Majko Božja!
Onda je tu ono famozno "od strane"! "... predloženo je od strane Ministarstva". MINISTARSTVO JE PREDLOŽILO! "Pravilnik koji je objavljen od strane Fakultetskog vijeća!" PRAVILNIK KOJEG JE OBJAVILO FAKULTETSKO VIJEĆE, k vragu! To mi toliko smeta, užasno da mi se riga kada vidim napisano to "od strane". A toga su pune novine, puna televizija, puni studentski mailovi i puni profesorovi slajdovi. Fuj!
Jadan hrvatski jezik. Jedna kolegica je rekla da bi se na prijemnom ispitu trebalo provjeravati znanje hrvatskog jezika. U potpunosti se slažem s njom, to bih uveo na sve fakultete! Jbte, uskoro ćeš postati akademski građanin, bit ćeš netko i nešto i nećeš imati pojma da se čovjek ne piše ćovijek?!!? Sram da te može biti. Ja sam još predložio i da uz kolegij stručnog engleskog (kojeg tražimo da nam se uvede na prvu godinu) uguramo i hrvatski jezik na kojeg bi išli i studenti i profesori. Strava i užas. I onda se javi jedna kolegica koja popljuje ovu prvu kolegicu koja je komentirala studentsku nepismenost i odgovori joj kako hrvatski ionako nije bitan u znanstvenim krugovima, nego engleski. Glupačo jedna, onda izvoli migriraj u Ameriku ili u Englesku! Naravno da je engleski bitan u znanstvenim krugovima ali znači li to da hrvatski treba spasti na razinu rudimentarnog prepoznavanja kako se što piše? Kaže ona kako ne može vjerovati da se netko usudio predložiti hrvatski na prijemnog, zar da to uvjetuje upis biologije? DA!!! Da, da i stoput da! Kujo! Da, ja sam za to! Strine mi koju nemam, ja sam za to jer mi više ide na živce što "obrazujemo elitu" na ovom fakultetu koja ne zna napisati ni jednu jedinu rečenicu na materinjem jeziku a da ne pogriješi barem tri puta! Zar to nije očajno? Kolegica koja je najglasnija u kritikama prosvjeda, koja se zalaže da faks bude za one koji mogu platiti, a oni drugi neka umiru od stresa hoće li sve dati na vrijeme da ne izgube stipendiju, koja ima savršeni prosjek i koja uskoro odlazi vani na neki institut kako bi završila svoje obrazovanje NE ZNA sastaviti jednu jednostavno proširenu rečenicu na hrvatskom jeziku a da ne izvali trideset i jednu gramatičku i pravopisnu glupost. Jebeš takvu elitu.
Odvratno, trulo, gangrenom zahvaćeno stanje jezika. Među akademskim građanima, sveučilišnim profesorima... I studenti koje upozoriš na pogreške u pisanju se pravdaju kako oni znaju pisati "kada treba" ali zašto bi se trudili pisati točno ako ne treba? Zar je stvarno teško lupiti razmak između "ne" i "znam"? Ili staviti točku tu i tamo u tekstu? Pročitati malo pravopis ako znaš da imaš problema sa č i ć? Pokušati čuti. Mene bi bilo sram da netko o meni misli kao o nepismenom čovjeku. Bi babe mi. Neke to jednostavno ne dira. "To nije važno za biologiju". Zašto bi itko odvojio deset minuta vremena i posvetio ih svome materinjem jeziku za kojeg su toliki umrli kako bi preživio i kako bismo ga uopće danas imali?
Odvratno.. I sad moram nastaviti s ovim predavanjima u kojima je hrvatski toliko izmrcvaren, na silu paren s engleskim, raščerečen, razapet, prožvakan i pljunut van u takvom obliku da bi mu bilo bolje da je MRTAV nego da vodi takav poluživot.
|