Ah kako je lijepo ne raditi ništa po cijele dane... Mogao bih se osjećati griženo od strane savijesti ali ne osjećam se tako. Još uvijek je srpanj i čak imam blagoslov od strane Ratnog vijeća, u sastavu kojeg su moji roditelji, da se odmaram prije učenja koje bi trebalo stupiti u akciju prvim danom osmog mjeseca.
A tko sam ja da se protivim svojim roditeljima? Stoga bivam dobro dijete i ne radim ništa (korisno). Budući da je zadnjih nekoliko dana atmosferom zavladala horda daždonosnih oblaka i da puše vjetrušina, ne mogu se ići baviti plutanjem i sjedim doma. Kokama se još nisam javio jer nekako nemam snage, a u biti smo se trebali svi naći dok je vrijeme jadno i dok nije vruće. My bad...
No... Sutra (a tome sam opet ja kriv) idemo zapaliti vatru kod babe i baciti komad kakvog mišića na gradele. Možda i nečiji vrat. No definitivno nečije poprsje, bijelo i aristokratsko. Kao, meni se jede. I onda su me natjerali da nazovem Kratkodlakog českog zmaja (čitaj: babu) i kažem joj novost... Čak je i ona skužila da su meni uvalili telefon kako bi možebitno na mene pizdila. Ali pizdio nitko nije i to je lijepo.
Ma, ne da mi se više pisati. Boli me stomak jer sam se danas prežderao pudinga i mjendula. I onda sam još k tome i večerao, a već tri noći govorim kako neću ništa jesti. Od sutra više ništa ne jedem, strine mi (koju nemam!)! Nego!
I znate što još? Glupa kraljica Isabel u Heroesima si je dopustila da je zarobe na kraju predzadnje misije i sada je ostala bez cijele svoje vojske! Da sam znao da je to gameplot, ne bih bio proveo tri sata izgrađujući si death army da pokorim pola Havena... Sada, nakon što je spašena od strane gay looking Godrica, preostalo joj je nekoliko pješaka s kojim bih se trebao othrvati invaziji „Red Playera“... Ma daj molim te! Red Player je neki demonic lord koji se pojavi s pomno odabranim društvom iz pakla i pokosi mojih deset archera, tri carska grifina i nekoliko popova. To je cijela „vojska“ koja mi je na raspolaganju!!! A dok je Isabel bila strah i trepet Havena (u prošloj misiji), imao sam preko tisuću seljaka s vilama, tristotine archera, stotinjak vitezova na konjima koji su bili praktički nepobjedivi, stotinjak grifina te čak ŠEZDSET arkanđela koji su imali moć uskrisivanja svojih palih suboraca tako da sam iz bitaka generalno izlazio bez izgubljenog čovjeka (ili zvijeri). Nakon nekog vremena čak su mi se i paklene zvijeri počele priključivati vojsci, iz straha pred njenom veličinom. A sada je Isabel oronula bakica s tri čovjeka u pratnji i s polugolim herojem koji bi je trebao obraniti od navala iz Pakla. To mi je zadnja misija s Isabel i mislim da je neću tako skoro proći, danas sam triput izgubio grad kojeg trebam obraniti..
S druge, pak, strane, moj Jacob Chaal, heroj Neverwintera, sorcerer i nekromancer, ima ozbiljnih problema s opsadnim golemima koji su neuništivi dok im se master ne ubije. Uza sve to, moram nekako imati na oku i divove koji me zgrome jednim zamahom ručice svoje, bez obzira koliko ja „blještavih sfera“, „ledenih oluja“ ili „krugova smrti“ ispalio na njih. Jednostavno ne ide i ne ide! A pokupio sam sve tri „Moćne riječi“ koje traži zli čarobnjak Maugrim koji želi pokoriti dvorac Neverwinter, trenutno se borim protiv njegove opsade i uz sve probleme oko pronalaženja njega i četvrte i najmoćnije Riječi, moram uništiti katapulte koji bacaju dvorac i grad u sastavne dijelove! Poprilično su potežali situaciju i čarolije mi malo pomažu, budući kao da hrane divove i goleme, umjesto da ih ubijaju. A siroti Jacob je sorcerer, nije fighter i ima problema s vitlanjem koplja koje, eto, na jedvite jade nosi u ruci. Moj pratitelj i plaćenik koji je pravi poluork, fighter ima pune ruke posla da me zaštiti. Umro je već pedeset i devet puta. Svaki put uskrsne zahvaljujući svećenicima boga Tyra. Sreća moja, inače bih bio sam od početka...
Uglavnom, nepotrebne sitnice... Još kad vam kažem da me posrnuli Jedi prijeko gleda jer mi se ne da još i s njim igrati u trećoj igrici (a tip ful dobro izgleda onako oskudno odjeven, tek pobjegao iz bolnice), pomislit ćete da sam game freak!! E pa u pravu ste, lud sam za dobrom igrom, samo kada imam pristojnu alatku u svojim rukama, moj mali jadnik ima problema i s osnovnim operacijama, kamoli nečim sofisticiranim kao Heroes V!!!
Idem pokušat zatvoriti oči, dosadilo mi je tipkati, a i već spomenuti jadnik mi je zakuhao buduće potomke jer ga u krilu držim.... Jako loše...
|