(Bessa. bez komentara, nisam se odavno služio ACI-jem, ok:))
No apsolutno krasno! Fenomenalno! Ma savršeno! Zašto bi mene danas Usud pustio da učim kad mogu raditi stvari o kojima nisam ni sanjao da ću raditi???
No, da ne duljim previše jer radim na baterijama, ne znam koliko će potrajat.... A laptop je na baterijama jer u kući nema struje. A zašto nema struje? Zato jer je izbacila Fidova sklopka. A zašto je ona izbacila? ZATO JER JE IZGORIO JEBENI MALI WC!!!!!!
Naime, dolazim ja doma s faksa sav sretan što ću se istuširat hladnom vodom nakon užasno vrućeg tramvaja, penjem se skalama do stana i primjećujem ispred vrata izgorenu, pougljenjenu, rastopljenu četku za wc školjku. I pomislih si: „Koji k**** je netko radio, nešto je garant gorilo.“ Osjećam miris, točnije nesnosan smrad, rastopljene plastike. Znam kako plastika smrdi jer sam kao klinjo palio plastične vješalice za robu zajedno s ostatkom svoje ekipe ali to nije sada važno...
Ulazim u stan i primjećujem rolu wc papira koja izgleda kao da je Lucifer s njom obrisao šupak i onda kihnuo u nju. „Divota“, rekoh sam sebi, „nešto je DEFINITIVNO izgorilo, ovo nije samo plod moje mašte koja je zadnjih dana razuzdana...“. Prvo odem u svoju sobu, tamo sve ok. Fala Bogu. Odem potom u veliki wc i vidim da je četka na mjestu, dakle tu nije ništa stradalo.
I odem onda u mali wc, otvorim vrata i ugledam. Havariju. Hirošimu broj 2. Ventilatora više nema. Na njegovom mjestu je ogromna rupa iz koje još blago dimi, žice od struje ljuljaju se na skoro pa ljetnom povjetarcu koji zviždi kroz ventilacijsku rupu. Lamperija na plafonu je lijepe boje crnog ugljena, s nijansama prepečeno-sive. Vodokotlić sada posjeduje predivno oblikovanu, rastaljenu rupu na svom desnom kraju, vjerojatno poljubac gorućeg ventilatora koji je tu pao. Već spomenuta četka hladi se ispred vrata.... Čađa i dijelovi plastike svud uokolo...
Stojim tako i umirem od smijeha. Ne mogu vjerovati da se to dogodilo. Razmišljam i shvatim da je predragi, preglasni i sada nepostojeći ventilator uzrokovao kratki spoj. A to je mogao napraviti samo ako ga je netko ostavio da radi. Znam da ja to nisam jer skoro pa nikad ne koristim mali wc, samo kad je gužva u velikom. A i ventilator bi probudio pola Miroševca koliko je glasan, no o pokojnicima sve najbolje! Bio je krasan to ventilator, da....
Stoga zaključujem da nisam kriv za tu vatrenu stihiju i već mi je lakše oko srca. A zatim dolazi cimer Marin iz Čistoće i nastavlja s poslom... Riba malo pod pa malo pločice... Nemam mu srca reći da radi Sizifov posao jer povjetarac sporadično ubacuje još nove čađe kroz rupu koju je do ovog jutra nastanjivao ventilator. Proklinje Marin Vlada, cimera koji je jedini mogao ostaviti upaljeno svijetlo i vent. jer samo on intenzivno koristi taj wc i zadnji je danas izašao iz kuće... Misli Marin da je Vlado spavač Alkaide i da ga je htio ubiti na spavanju...
U međuvremenu stiže gazda i ja, kao prava tužibaba, odlazim dolje, dižem čovjeka od lijepog ručka i pokazujem mu ne tako lijepu stvar na katu. Usput primjećujem da je plamen šikljao kroz već toliko puta spomenutu rupicu i da je nagorilo pola krova poviše ulaznih vrata. Primjetio je to i gazda. Ja Bogu zahvaljujem što večeras imam gdje spavati...
Gazda sada pizdi zbog tone paučine poviše ulaznih vrata koja je tek sada, nakon osmuđivanja, postala jasno vidljiva, jer je njena crnina upravo savršeno kontrastirala prljavobijeloj fasadi... Kao da je paučina skrivila požar... On usisava paučinu i idalje pizdi oko nje, ja grabim metlu i kupim paučinu po kući koju još nisam polovio, ne želim da uđe gazda unutra i nastavi pizditi.... Usput, gazda jedno deset milijuna puta spominje kako je cijela kuća mogla izgorjeti. Da, to fakat nije očito...
Zamjenjujem Marina na mjestu ribača pločica, u međuvremenu kupih Arf natural pa malo lakše ide nego s Vimom kojim se koristio Marin. Operem lijepo i wc školjku, izvana. Iznutra je nemam čime zaliti jer vodokotlić, ako se sjećate, pokazuje svima koga zanima svoju raskošnu utrobu koja skriva i ostatke ventilatora. Uto ulazi Vlado i počinje zajebavati kako smo se to nas dvojica bacili u radnu akciju, ne primjećuje jebenoočiti razlog iste. Marin ga šalje u tri p.m. i govori mu da je skoro spalio kuću i da ga je htio atentirati. Vlado popizdi i govori Marinu kako je to njega htjela ubiti njegova bivša žena, a ne on. Marin ga potom natjera da ode gazdi i prizna krivicu, što ova budala, bez pogovora (što će reći da je on i kriv pa mudro šuti) i napravi. Ja samo stojim u wc-u sa spužvom u jednoj i Arfom u drugoj ruci i trzam se od smijeha.
Jesam li napomenuo da sam se porezao na plafonjeru koju sam htio oprati? E pa jesam, otkinuo sam si ne tako veliki ali zato enormno dubok komad mesa na lijevom palcu... Krv curi ko sretna a ja je nemam čime fermat. Onda se sjetim testa sveprisutnosti mikroba i kako nam je asistentica rekla da spore Clostridium perfringensa (plinska gangrena, jedini lijek=amputacija) preživljavaju apsolutno sve pa i požare.... Iako znam da će pomoći kao da i sidašu date cedevitu s devet vitamina, uzimam 9% alkoholni ocat (jer u kući nema ništa jače) i antiseptiram ranu. Boli za popizdit! Rekoh sam sebi i bolje da nisam tražio rakiju od Marina jer ako ovako boli 9% alkohol, kako tek boli 100% u rakiji:)))
No, da skratim priču, još jednom, Vlado je otišao u Kaufland kupiti vodokotlić, Marin ždere jaja, a ja sveudilj umirem od smijeha i pišem ovo dok me palac boli... A još Goran mora doći doma i začuditi se kaosu. I mi ćemo mu onda pričati naše lovače priče kako smo se borili sa podivljalim plamenom, neukrotivom Meduzom i popižđjelim Pegazom koji je iz nje izletio. Jedva ukrotili zver, čoveče!
Eto tako, idem se još malo smijati sudbini u brk, a onda idem nešto jesti, pazeći naravno, da i bez kuhinje ne ostanemo.... I sad si vi zamislite kako će nas 4 na jedan zahod mjesec dana? Apsolutno krasno! Fenomenalno! Ma savršeno!
|