Danas smo smo se opet ubijali od posla na praktikumu iz kemije. Trebalo je odredit temperaturu taljenja nepoznatog uzorka. Nimalo me nije iznenadilo kada smo dobili neku jebeno zamotanu cijev nazvanu Thielov aparat (kako egocentrično) napola ispunjenu nekih žutim sranjem što se pokazalo da je parafinsko ulje i da smrdi ko kuga kada ga „slučajno“ prolijete po stolu jer vas zajebava klema pa ne možete „aparat“ naćerat da stoji ravno na vražjem stalku. Kada sam konačno umirio tu cjevčugu trebalo je jedno eon i po drobit kristale nepoznatog uzorka kako bi se mogli nagurat u kapilaricu. I također, budući da su tehničari u laboratoriju lijeni i neopisivo „susretljivi“, morali smo sami zataljivat kapilare na jednoj strani. Ne moram ni napominjat kako su moje kapilare izgledale kao da su sišle sa slike Salvadora Dalija, oni satovi su milost Božja! Nakon što sam upropastio tisućetak kapilara, konačno sam jednu uspio nagovorit da ostane ravna...
Uslijedilo je trpanje vražjeg praha u kapilaru. Nakon što sam ja stavio jedno kilo i po, asistentica nam reče kako nam je dosta svega par milimetara uzorka. Cool, pomislih, dajte mi lopatu da maknem višak iz svoje kapilare! Ajde neka, nek joj bude. Tada smo trebali pričvrstit kapilaru za toplomjer u gurnut ga (ne u guzicu!) u Thielov aparat tako da se bućka u onom odvratnom ulju. Došlo je vrijeme da opet kresnemo plamenike. Moje „Extra duge žigice“ od jedno kilometar su bile hit sezone, svi su s njima palili vatru. Nakon što sam se dobro opeko na jebeni plamen, trebalo je kumit i molit ulje da se zagrije. Skoro su mi oči ispale dok sam promatro onu mrvu bijelog praha kada će postat prozirna. Prvi put se to dogodilo na 84°C, zatim na 90, pa na 96 A ONDA na 88!! Ma naravno, fulo sam talište jedno milijun stupnjeva. A najgore je bilo što smo nakon svakog mjerenja morali ponovo zataljivat nove kapilare, skupljat prah, čekat da se prežgano ulje ohladi... Sve u svemu, reče mi asistentica kako mi to nije baš dobro (a jebiga, ja se već ponado Nobelovoj nagradi za kemiju!) ali mi je ipak potpisala vježbu. Poslije sam malo „prepravio“ rezultate i dobio odgovarajući temperaturu. Sram me nije bilo!
Kada sam sve to sredio, skuho se lešo u onoj kuti, pospremio stol i dozvo bitchy tehničarku (koja je danas bila izuzetno susretljiva jer smo pisali anketu o tome kako smo zadovoljni radom u praktikumu i osobljem...) da mi pregleda stvari, moro sam čekat stoljećima da mi se asistentica smiluje i pregleda referat od prošlog puta. Za divno čudo, ovaj put nije imala ni jednu primjedbu na referat niti na kolokvij što će reć da sam opalio 100% ovaj put! Doduše, nije primjetila da sam u jednoj vježbi zaboravio zaključak ali ko je jebe. Vau, osjećam se nadmoćno!
Nakon svega ovoga uslijedilo je sat vremena umiranja na predavanju iz kemije. Nakon dubljeg mozganja oko jednog problemčića, zaključio sam da Miškec i ja moramo OBAVEZNO sjedat odvojeno na kemiji i matematici jer ništa živo ne pratimo i ljosnut ćemo oba kolegija. Nakon par nanosekundi rasprave, postigli smo kompromis: kemiju pratimo, matematiku nabijemo na... Nažalost, jedna strana se nije držala sporazuma (a druga je bila izuzetno povodljiva) pa je cijelo vrijeme ispuštala zvukove parenja golubica u proljeće, kokoši koja nese jaja, kučka kojemu neko non stop gazi po repu... Budući da je neopisivom geniju poput mene nemoguće radit u takvim uvjetima (khm, ovaj, da...), odusto sam od praćenja Van der Waalsovih veza i posvetio se smirivanju golubova.
Tako, čisto sumnjam da će me sreća nastavit držat, u četvrtak je malo jači kolokvij iz zoologije a ja nisam ni dlakom maknuo da nešto naučim. Sutra se grupica entuzijastičnih (čitaj: Lepa Maja, Lena Tena, Moi i ako nam se još ko ušlepa) sastaje neđe pa ćemo pokušat naćerat mozgove na suradnju ali čisto sumnjam da ćemo išta napravit!
I još za kraj: bolesna epopeja nazvana „Kleopatrina sisa“ koju sastaviše Ifka, Miško et Moi:
Kiki je baba
S rogovima na nečemu.
A on se diskretno smiješi i zamišlja pile. Pile na
Ražnjiću crijevnog izmetka
Prvog stadija embrionalnog razvoja.
A sad ozbiljno kaže
Kiki: Upadnite u H2SO4 i to si onda ručajte!!
Želi si dobar oralni pobačaj,
I kokoš kaže: Otpalo mi jaje!
Oh ne, ja sam Bog!!
I Bog mu reče: Spaljujem te
S H3PO4, bio si notty!
Shvatili smo zašto šmrkalj
U domestosu pliva leđno.
NEĆU više plakati, ispale mi oči...
PRATITE STOKO LJUDSKA
Kako ponire ljudska sudbina u ponore
Kemijskog barbarstva!!! I svi
Odlučiše zaglibiti u glibnom
Glibu što se glibiše glibski,
Glibskim glibavim glibom.
I glib glibiše eonima!
Jednoga dana mali, bijeli, prgavi, umišljeni,
Uštogljeni, uspaljeni, napaljeni škamp
Kaže: Antena mi za guzicu zapela!
Ali u taj čas Kapetan Zaspan
Zaspi o zaspanim snovima u
Škampovoj točci. Usni kako mu morska zvijezda
Navlači riblji kondom na nožni palac...
To su vam kulturološki ostvaraji PMF-ovaca. Slijedeći put čitajte o Uništenju kozjih bradavica...
|