ISKONSKI PAG

srijeda, 03.07.2019.

TATJANA ARAMBAŠIN SLIŠKOVIĆ – HRVATSKA KNJIŽEVNICA DOBILA TRAJNO OBILJEŽJE U SVOM RODNOM GRADU





Grad Pag u pojedinim svojim razdobljima bilježi raznolike događaje, povezane s raznovrsnim ličnostima. Neki događaji su objašnjeni i zabilježeni, dok neke samo šturo poznajemo ili uopće ne znamo. Jedna takva je i priča o Tatjani Aramabašin, Paškinji koja je obilježila zadnjih nekoliko desetljeća pisane riječi u Hrvatskoj.



Puljani i Istrani su je doživljavali kao svoju obzirom da je najveći dio života provela u Puli, živeći i radeći kao profesionalna spisateljica.
Tatjana Arambašin nikada se nije odrekla svojeg podrijetla i grada u kojem je rođena 12. siječnja 1922. U popularnom časopisu «Franina i Jurina» za Istarsko domaćinstvo svezak 52., zima 1992. objavila je tri članka. U članku «Album s paške korablje» zapisale je sljedeće: «Premda sam cijelo djetinjstvo i mladost provela u malim primorskim mjestima između Kaštel-Novog (gdje su Arambašinovi starosjedioci), Splita i Paga, čini mi se da nisam živjela u ovom potonjem da bih bila prikračena za mnogoštošta, što mi se oduvijek činilo samo po sebi razumljivim, a što je ipak sasvim posebno, svojevrsno i svojstveno isključivo baš tom mom rodnom gradu i otoku. Iako je način života tog vremena i u drugim spomenutim mjestima (a koja sva imaju i ponekih sličnosti) bio gotovo isti, a ona po ljepoti krajolika ne zaostaju za Pagom, iako sam i tamo živjela u lijepim kućama, u mirnom i dobrom obiteljskom okruženju i s uobičajenim standardom građanskih i posjedničkih obitelji, opet moram reći, Pag je jednostavno bio nešto drugo.»


Deset godina nakon što nas je napustila, na poticaj poznavatelja njenih pisanih djela, a u organizaciji Grada Paga i Matice hrvatske, (ogranka u Pagu), na njenoj rodnoj kući na uglu Vele ulice 18. svibnja 2019. postavljena je spomen ploča.



U svijet pisanja Tatjanu je uveo njen otac Petar Arambašin koji je bio njen uzor. Petar Arambašin je začetnik i jedan od osnivača hrvatskog zagonetaštva. Ta strast ga dovodi na Sušak gdje se upoznaje sa Antunom Barcem svojim vršnjakom koji ima iste interese kao i Petar.

Na Sušaku Petar Arambašin upoznaje Marilu Coschina koja dolazi iz veleposjedničke i veletrgovačke sušačke obitelji. Njena obitelj već tada živi u gradu Pagu. Petar Arambašin prvi puta dolazi u Pag (1916) kada je zaručio Marilu. Odmah na prvi pogled fascinirao ga je ladanjski život obitelji Coschina. Njena majka Marila živjela je sa još svoje tri sestre koje sviraju glasovir, govore tri jezika i bave se crtanjem koje su naslijedile od svoje majke Leni Zigler.
Jedno vrijedno likovno djelo, oltarna pala Leni Zigler-Coschina nalazi se u crkvi «Blagovjesti» ili kako je Pažani vole nazivati, «koludraškoj» crkvi i krasi oltar sv. Benedikta. Gospođa Leni Zigler-Coschina je baka Tatjane Arambašin.

Petar Arambašin zapošljava se u solani Pag. Nesebično je volio Pag, ali ga je želja vukla za svojim rodnim krajem. Nekoliko godina proveo je u Beogradu službujući u Upravi državnih monopola. Tridesetih godina dobiva mjesto u Splitu gdje je ostao do svoje smrti u prosincu 1943.
Pisanu građu svojeg oca sačuvala je gospođa Tatjana. Veći dio ove građe vezan je za grad Pag, koja bi mogla biti poticaj mladim paškim zaljubljenicima prema povijesnoj građi grada Paga, za njeno proučavanje i eventualno objavljivanje.

Početak Drugog svjetskog rata zatekao je mladu polaznicu Trgovačke akademije u Splitu, gdje se po okončanju školovanja i smrti svojeg oca (prosinac, 1943.) priključuje NOP-u od 1943. godine.
Od 1954. živi i djeluje u Puli kao profesionalna spisateljica. Udaje se za Zlatka Sliškovića, liječnika-otorinolaringologa, znanstvenika i slikara amatera. Svom suprugu posvetila je roman «Život uhvaćen jednom rukom».

Tatjana Arambašin među prvim je Istarskim piscima koja je postala članica Društva hrvatskih književnika, od 1966. godine, jedna je od osnivača Istarskog ogranka istog društva i njen zaslužan član. Članica je Hrvatskog PEN-a, a od 1986, Matice hrvatske. Pronalazimo je u uredništvima raznih publikacija najviše u pulskom časopisu»Istarski mozaik» tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Od 1964. do 2003. Tatjana Arambašin je objavila osam romana, te iznimno vrijednu knjigu ogleda «Koliko su te voljeli, moja Pulo!», kojom je na istraživački i književno posebno uvjerljiv način podigla trajan spomenik voljenom gradu.
Romani:
Zvjezdani brojevi sitnica,
Lutaoci,
Balada o morskom konjicu,
Ljepotica s otoka,
Svakodnevnice,
Život uhvaćen jednom rukom,
Traženja,
Sama
Pored ovih osam romana napisala je i osam knjiga pripovijesti – Priče iz ljeta 1965, Pripovijest o Šimunu, La Piramide, Novoljetne pripovijesti, S prijateljem do zida, Moji londonski susreti, Priče putuju vlakom i Gnjavatori.
Pored toga objavila je na stotine proza i ogleda u mnogim časopisima i novinama. Sustavno je pratila likovni život Pule i Istre, surađivala u riječkom dnevniku na talijanskom jeziku La Voce del popolo i objavljivala kolumne u pulskom dnevniku Glas Istre. Prevodila je s njemačkog, talijanskog i slovenskog.
Pojedine njene priče prevedene su na druge jezike.
U Puli je 2. srpnja 1990. točno nakon dva desetljeća u prepunoj velikoj dvorani (čitaonici) tadašnje Naučne biblioteke, a današnje Sveučilišne knjižnice, osnovan Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika. Na tom skupu učesnici su se sjetili svojih osnivača među kojima je i Tatjana Arambašin.

Na fotografiji, snimljenoj u ACY marini u Puli nakon osnutka Istarskog ogranka DHK, 2. srpnja 1990., sjede s lijeva na desno: Aldo Kliman, Boris Biletić, Tatjana Arambašin, Nedjeljko Fabrio, Milan Mirić, Stjepan Svedrović, Stjepan Vukušić, Željko Knežević, Luciano Delbianco, Josip Bratulić i Milan Rakovac. Snimio: Matija Ćurić.

Književna nagrada Drago Gervais utemeljena je u počast književniku Dragi Gervaisu, čije je ime i djelo znak kulturnog podneblja Istre i Kvarnera. Nagradu je ustanovila ondašnja Općina Rijeka 1961. godine kao najviše književno priznanje spomenutog kraja, dodjeljujući je od 1974. godine svake, a od 1974. godine svake druge godine.
Namjera je Nagradom potvrditi tradicionalnu ulogu Rijeke kao makroregionalnog i multikulturalnog centra, potaknuti književno stvaralaštvo i jačanje mnogovrsnih veza lokalne književne scene sa nacionalnom, uz poštivanje lokalnih i regionalnih vrijednosti sa širim, pa i globalnim književnim trendovima.
Ima jedna interesantna podudarnost da su 1972. i 1973. godine tu prestižnu nagradu dobila dva paška književnika, Tatjana Arambašin i Ante Zemljar.
Tatjana Arambašin dobila je 1972. godine prvu nagradu za roman «Ljepotica s otoka», a 1973. godine prvu nagradu za knjigu pripovijetki «Gnjavatori», dok je Ante Zemljar 1972. godine dobio drugu nagradu za knjigu pripovijetki «Leptiri» (22 novele), te 1973. godine drugu nagradu za knjigu pripovijetki «Djevica i druge pripovijetke».


Četrnaesti dani Antuna Šoljana, književno-znanstvenog skupa održanog u Rovinju 8. i 9. svibnja 2009. godine, imali su u žarištu opus književnika Zvonimira Majdaka i hrvatske književnice Tatjane Arambašin Slišković.
Tom prigodom predstavljena je knjiga «Književni portret: Tatjana Arambašin», knjiga eseja i kritika o autoričinu životu i djelima, o kojoj su govorili književnik Boris Domagoj Biletić, koji je osmislio knjigu i napisao neke priloge u njoj, te Vanesa Begić, autorica novoga, uvodnog eseja o spisateljičinu romaneskom, proznom i esejističko-feljtonističkom djelu. Pored knjige predstavljen je i DVD, na kojemu uz obavijesne i slikovne priloge snimljen i razgovor što ga je s autoricom vodio Biletić 2006. I Biletić i Begićeva istaknuli su autoričinu povezanost s njezinim drugim zavičajem – Pulom te vrijednost njezina prinosa suvremenoj hrvatskoj književnosti.


Profesor Daniel Mohorović, predavač ekonomskih predmeta u labinskoj Srednjoj školi «Mate Blažina», pisac, pjesnik potaknut knjigom Milane Vuković Runjić o prokletim Hrvaticama u kojoj niti jedno mjesto nije posvećeno nekoj Istrijanki, prihvatio se izazova i napisao knjigu o poznatim Istrijankama. Ove godine u ožujku mjesecu Daniel Mohorović predstavio je knjigu «Vražje Istrijanke» u kojoj su pored: Daše Drndić, Marije Crnobori, Pijerine Juričić, Katice Pucić, Antice Kranjac, Giuseppine Martinuzzi, svoje mjesto dobila i Tatjana Arambašin.


Njena ljubav prema rodnom gradu je neupitna. Tri članka u popularnom časopisu «Franina i Jurina» iz 1992. godine svojevrsna su oporuka svom rodnom gradu na kojoj bi trebalo graditi sve posebnosti tog istog grada sa kojima se ona osobito ponosila, tu prvenstvo mislim na ljude, čipku i običaje koje su posebni samo za njen rodni grad.

Kolege pisci i novinari samo su biranim riječima govorili o Tatjani Arambašin. Njena samozatajnost, nenametljivost i svaki razgovor sa njom nosio je sugovorniku novo i lijepo iskustvo.
Ovo, naravno, ne znači da ovaj moj mali doprinos u proučavanje biografije paške književnice Tatjane Arambašin isključuje sve druge koji se žele baviti njenom biografijom. Biografije su važne za pisce jer po njima pisci ne bivaju žrtve ni heroji, veliki i mali. O, piscima uvijek i isključivo govore njihova djela.

Grad Pag će i dalje ostati u fokusu brojnih povijesnih neispričanih priča, kojima možemo na svjetlo dana prikazati njegovu burnu i složenu prošlost.

03.07.2019. u 10:07 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< srpanj, 2019 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (3)
Lipanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (6)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (7)
Siječanj 2019 (7)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (5)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (10)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (7)
Veljača 2018 (6)
Siječanj 2018 (5)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (7)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (5)
Srpanj 2017 (9)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (5)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (5)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika nebi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme dali književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.


"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN