ISKONSKI PAG

utorak, 17.05.2016.

50. OBLJETNICA SREDNJE ŠKOLE BARTOL KAŠIĆ U PAGU

Ponosan sam na uspješnih prvih 50 godina od postojanja Srednje škole Bartul Kašić u Pagu, na njenu bogatu povijest.
Kao učenik ove škole prisjetio sam se svojih srednjoškolskih dana i sa ponosom se prisjećam svojih dragih učitelja koji su nam davali znanje, koji su nas bodrili i koji su svojim zalaganjem trudili se, da mi njeni učenici postanemo aktivni sudionici i subjekti društva, kulturno obrazovani, kako bismo postali ljudi prepoznatljivi u svojoj sredini i šire.
Htio bih predstaviti sa nekoliko fotografija svoju generaciju i naše učitelje.

Stepenište škole bilo je mjesto gdje se čekao početak nastave. Na ovoj fotografiji su moje školske kolegice: Ružica Radoslović (stoji), Antica Tončica Bobić i Ljiljana Pogorilić (prvi red stepenica), Marina Zeneral (ako se ne varam) i Jagoda Bistričić (drugi red stepenica).

Ovo su jako zabrinuta lica, predpostavljam da je bio riječ o pisanju kontrolnog ispita ili neki proljetni odmor od iscrpne nastave: zabrinutog lica prvi slijeva Ante Tonći Negulić-Peca, tko je pognute glave teško je pogoditi, Đurđa Rakamrić treća po redu jedina kojoj je pogled usmjeren prema foto aparatu, Ante Tonči Fabijanić-Savo, krajnji desno on je potpuno opušten. Po kratkim rukavima vidi se da je to kasno proljeće, kraj školske godine.

Ovo je zasigurno najdraži učitelj na školi, ing. Mihovil Mićo Fabijanić, naš dragi učitelj nastavnih predmeta kemije i biologije. On je toliko volio svoje predmete da nas je često vodio u prirodu, kako bih nam na licu mjesta mogao podkrijepiti svoja predavanja. Toliko dobronamjernih savjeta nam je taj učitelj dao da će našoj generaciji ostati u sjećanje do kraja života.
Sjetim se njegove rečenice: "priroda sebe gradi i ždere, ždere i gradi" ili kada bi svoju duhovitost htio dovesti do savršenstva i kako bi osigurao mir na nastavi znao bi Zoranu Fabijaniću kazati: "Zorane odi ća, bonaca Ti je.", ili kada je pisao na ploči lastavica, okrenuo se prema razredu i zapitao: "kako se lastavica piše, meko ili tvrdo č", ili kada je mom kumu Ivu Graši Burinu rimovao: "tamo u kutu, nikom na putu, sjedi Grašo Ivo i čisti naranču." Tog fanatičnog navijača Hajduka, kako bi dobili njegovu naklonost, nije bilo učenika koji knjige i bilježnice nije imao umotane u igrače i ambleme Hajduka. To je bila ocjena viša. Tko bi sve dogodovštine mogao staviti na papir, od dragog sada pokojnog barba Mićela kako smo ga mi svi od milja zvali.

Na sat biologije u prirodi su krenule učenice redom: Jagoda Bistričić, Ljiljana Pogorilić, Eli Buljeta, Dunja Palčić, čučnuta Ružica Radoslović.

Ovdje su u gro planu: Darko Buljanović i Lidija Čepulo, iza njih dolaze: Eli Buljeta i Dunja Palčić iza njih Davor Škunca i Branko Orešković te Ljiljana Pogorilić.

Ova fotografija nam puno toga otkriva. Prvo datum 8. juna 1977., zatim učitelja Krešimira Peranić koji nam je predao ONO i DSZ, što je značilo (opće narodna obrana i društvena samo zaštita).

Na fotografiju su učitelji koji su nadgledali našu vježbu gađanja i vjerno su čuvali oružje. Čini mi se da su nazočili proslavi. Slijeva na desno: učenik Ivko Maričević do njega prof. Ivica Gubić, pa slijedom dalje prof. Nenad Uzelac i na kraju prof. Ivica Pogarčić.

Htio sam podijeliti sa Vama dio uspomena iz mojih srednjoškolskih dana, vjerujem da će mnoge vratiti u svoju mladost.

četvrtak, 12.05.2016.

ŠKERCI, DEŠPETI I KONTRE

Kada me o kulturnim zbivanjima u Gradu Pagu izvješčuje portal koji i nema baš neke velike veze sa Gradom Pagom, osim što oni koji upravljaju tim portalom znaju da je Grad Pag dio zadarske županije, pa osjećaju potrebu da bi trebalo Pažane i sve one kojih interesiraju kulturna događanja u tom gradu izvještavaju o istima.
Portal "Antena Zadar" dan prije svih paških portala, tu mislim na službeni portal Grada Paga i portal Centra za kulturu, pa u konačnici portal koji je tu obavijest trebao donjeti prije svih, riječ je o službenom portalu paških karnevalista BNB, donio je vijest kako će se u Kneževom dvoru u Pagu održati predstavljanje knjige Stjepana Sabalića, knjige koja nosi puni naziv "Škerci, dešpeti, kontre: istinite zgode lokalnog satiričara".

Nisam siguran dali je to škerac navedenih paških portala, dali dešpet ili kontra, jer mi smo u Pag uvijek kontra.
Gradski portal je na dan predstavljanja knjige obavijest postavio na portalu, a službeni portal karnevalista i dalje ostaje nijem, portal Centra za kulturu određuje što je to kultura i što treba objaviti a što ne.
Onaj bez kojega paški karnevalski događaji bilo zimski ili ljetni do sada su bili nezamislivi jest meštar karnevala Stjepan Sabalić – Stipe Koren ili Lovoro Kantirić.

Pisac i pjesnik, urednik najpoznatijeg i jednog od najstarijih karnevalskih listova "Baš me briga", nije dočekao da na svjetlo dana ugleda svoju knjigu koja je sinoć bila predstavljena paškoj publici u Kneževom dvoru.
Nisam nazočio predstavljanju knjige, nisam bio u Kneževom dvoru, bio sam doma i čekao dali će netko od navedenih paških portala ili barem netko od paških blogera donjeti dvije rečenice ili koju fotografiju. Ništa od toga.
Idemo ususret još jednom karnevalu, kada dva dana grad Pag postane središte ljetnog karnevalskog svijeta, što je odlična promidžba za Pag i njegovu kulturu u cjelosti.

Siguran sam da se Stipe cjelu godinu spremao za karneval i maškare, skupljao navedene škerce, kontre i dešpete, i predstavljao ih paškom i inom puku. Taj trud treba cjeniti i dati mu maksimalnu pozornost. Vidim da je dato truda da se to bogastvo pisane riječi objavi, ali da mu nije baš data neka velika pozornost. Šteta. Najvažnije od svega je sačuvati pozicije.

Iz uvodnika BMB-a 1988. godine:
"A fotelje? Ca van one znače? Znače ono ca jesu. Del namještaja u službenim prostorijama ki na niki mod izdiva onoga ki na nju sidi. Narav mu otkriva. Stili smo da o tome upozorimo sadašnje, bivše i buduće funkcionere, ali i narod. Nek narod vidi da od foteje zapravo zavisi sve. I sigurnost i sumnje i rotacija i privlačnost i opasnost i uspjeh. A toga ni puno rukovodilaca ni svjesno." (Lovro Kantirić)

petak, 06.05.2016.

PAG – ISTO, A DRUGAČIJE br.31.

Nekoliko posljednjih postova na blogu spominjao sam prof. Antu Zemljara i njegovu kuću. Daleko prije obnove njegove kuće koja je bila nepravedno devastirana tijekom Domovinskog rata, zabilježio sam neke detalje te kuće. Tako sam zamoljen od prof. Zemljara da fotografiram i jedan od mozaika neposredno po njegovom postavljanju koji se nazivao, barem kako mi je profesor Zemljar priopćio "Pozdrav suncu". Možemo se uvjeriti kako je to izgledalo.

ponedjeljak, 02.05.2016.

SREČKO PRELOVEC (1926 – 1988) – FOTOGRAF - GRAFIČKI DIZAJNER

Fotografija zadnjih nekoliko godina dominira Paškim kulturnim ljetom i ne samo njime, nego kao dio nezaobilazne kulturne ponude Grada Paga. Prošlo ljeto sam bio aktivni dio tih događanja, kao član Foto kluba Pag, ne naglašavajući da sam u analognom fotografskom izričaju pridonio dio povijesti Grada Paga, bez obzira na sve kritike i svoje skromno znanje o fotografiji i fotografiranju, koju mi je usadila moja profesorica Dobrila Balić. Dio te povijesti i fotografske skromnosti prikazujem na blogu u fotovremeplovu: "Pag – isto, a drugačije". Sve više sam siguran da u odnosu na analognu fotografiju i razvijanje filma danas je fotografiranje vrlo jednostavno i dostupno gotovo svima.
Na dan otvaranaj izložbe Foto kluba Pag 30. srpnja 2015. sjetio sam se jednog čovjeka i njegove samostalne fotografske izložbe u bivšoj paškoj Vjećnici, paške Općine i obećah sebi da ću po dolasku sa godišnjeg odmora na svom blogu ispričati priču o tom čovjeku koji je u Pagu priredio izložbu svojih fotografija 1975. godine, kada mnogi članovi Foto kluba Pag, nisu bili još na ovom svijetu.

Na Uhlinac kod prvih susjeda moje nane Marije Žgorike, barba Liberta Šmita i tete Katice Libertovice navraćao je čovjek koji je u većini slučajeva u svojim rukama imao fotoaparat. Kako je moja znatiželja prema foto aparatu tada već bila dosta prisutna, tada sam se već bavio fotografijom, ja sam htio upoznati tog čovjeka. Osim barba Liberta, moja veza je bio profesor Ante Zemljar koji je svakodnevno dolazio kod barba Liberta, a za čije sam potrebe radio fotografije za koje je pokazivao svoj interes. Fotografija mi je otvorila širom vrata njegove kuće na Bašacu, a za mene je to bio veliki dobitak, jer sam u toj kući dobio neka nova znanja o mojem rodnom gradu.

Čovjek kojeg sam tada upoznao, predstavio se kao barba Srečko i tom prilikom mi je kazao da mu je drago da se toliko interesiram za fotoaparat i fotografiju. Jednom prilikom me pozvao da dođem u kino gdje će pokazati široj paškoj javnosti seriju svoj dija pozitiva. To je bio okidač, koji me više nije odvraćao od fotoaparata. Bio sam oduševljen njegovim dija pozitivima Paga, a poglavito su mi duboko u sjećanje ostale Pinije u Mirožićima.
Sve do onoga dana kada sam došao do saznanja da će barba Srečko imati izložbu svojih fotografija u paškoj Vjećnici. Izložbu mi je preporučio Ivo Palčić za kojeg sam radio fotografije za "Večernji List", Ivo je tada bio dopisnik sa Paga. Moj interes za fotografijom nije mi dao da propustim tako vrijednu izložbu. Nisam zabilježio tu foto izložbu, koja je bila upriličena povodom proslave 500-te obljetnice smrti Jurja Dalmatinca.
Prošla su desetljeća da ja tog čovjeka više nisam vidio, niti sam išta znao što se desilo sa tim čovjekom.

Moj istraživački duh nije mi dao mira, pa sam nakon dolaska sa Paga krenuo u akciju pronalaska barba Srečka Prelovca. Od kuda početi? Google je zakon svih zakona u istraživačkom novinarstvu, pa sam vođen tom logikom "uguglao" kako se to u kompjuterskom jeziku koristi, ime Srečko Prelovac, ali nisam dobio neke konkretne odgovore. Od svih mogućih ponuda u oko mi je nekako najviše zapelo ime gospođe Irme Rupnik Prelovec koja je Slovenka i koja ima odvjetnički ured u Idriji.
Nekako mi je Prelovec prezime malo bacalo na slovensko, pa napišem e-mail toj gospođi, gdje sam je ukratko izvjestio koji je povod mojeg javljnja iz Hrvatske.
Odgovor je bio pun pogodak iz prve. Gospođa Irma mi je napisala da je pokojni barba Srečko njen stric, da mu je obitelj u Zagrebu i poslala mi je kontakt adresu njegove kćerke Ines Prelovec-Matica u Zagrebu sa kojom sam stupio u vezu (njegov sin Damir Prelovec s obitelji živi u Kanadi).

Evo kratke biografije gosp. PRELOVEC SREČKA


SREČKO PRELOVEC – GRAFIČKI DIZAJNER - FOTOGRAF

SREČKO PRELOVEC, rođen je 1926. godine u Sp. Idrija (R Slovenija), u Zagrebu je završio Školu primjenjene umjetnosti te se specjalizirao za grafički dizajn i kao grafički dizajner gotovo cijeli svoj radni vijek radio je u poduzeću "Tehnička knjiga", Zagreb.
Pored grafičkog dizajna bavio se ujedno i umjetničkom fotografijom tijekom cijelog svojeg života, a ona mu je bila i ljubav i hobi u isto vrijeme. U svoje slobodno vrijeme se sa velikim zadovoljstvom bavio slikarstvom, te je slikao uljane slike, akvarele, grafike, kao i slike u tuš tehnici, a teme njegova stvaralaštva su uglavnom bile: portreti, mrtva priroda, krajobrazi.

Na području grafičkog dizajna imao je zapažene nastupe, tako je za svoja grafička rješenja dobivao različite nagrade, plakete i priznanja – među ostalima treba spomenuti da je 1967. godine na Međunarodnoj izložbi ekonomske propagande i grafički dizajn u Beogradu, u bivšoj državi, dobio 2. nagradu (srebrnu nagradu) za grafičku opremu knjiga.
Svoje radove (grafičke, fotografske i likovne) je izlagao na brojnim skupnim izložbama, a svoje umjetničke fotografije je izlagao i samostalno u nekoliko navrata u Zagrebu i Gradu Pagu.
Bio je dugogodišnji član Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske (ULUPUH).

Iako kontinentalac, jako je volio more i morsko podneblje, te je tako došao i na otok Pag – Pag koji ga je očarao svojim neobičnim krajolikom i pejzažnim kontrastima te je tijekom dugogodišnjih dolazaka uistinu zavolio Grad Pag, kao i cijeli otok, njegove ljude i doživljavao ih je kao svoje. To se ugleda u njegovim umjetničkim fotografijama koje je u sklopu dviju izložbi bio predstavio Pažanima i njihovim gostima.

Prva njegova izložba u prostorijama Mjesne zajednice Paga – bila je otvorna u kolovozu 1971. godine.

Druga samostalna izložba pod nazivom "MOJ DOŽIVLJAJ PAGA" povodom Dana ustanka naroda Hrvatske, u organizaciji Mjesne zajednice općine Pag otvorena je 26. srpnja 1975. u 10 sati u dvorani Skupštine općine Pag. Izložba je otvorena u sklopu manifestacije obilježavanja 500-te obljetnice smrti Jurja Dalmatinca.

Treća izložba sa motivima Paga organizirana je u Zagrebu, 16. veljače 1976. pod nazivom "PAG – MORE I KAMEN" u Kulturno prosvjetnom društvu "Slovenski Dom" u Masarykovoj 13. Ta izložba organizirana je zajedno sa prof. Antom Zemljarom koji je tu večer predstavio svoj roman posvećen svom rodnom gradu "Mozaik".

Možemo zaključiti da je njegov opus umjetničkih fotografija sa Paga zaokružen ponajprije sa otočkim čovjekom i prikaz njegovog težačkog, čobanskog i ribarskog života, zatim more, kao vječna i neiscrpna tema sa svim svojim amplitudama od savršenog mira bonace do razbješnjele zapjenjene bure na Paškim vratima i u konačnici paška tradicija koja obuhvaća spomenike kulture, paški folklor i pašku čipku kao jedan od najprepoznatljivijih simbola Grada Paga.

Stoga njegov opus na temu Paga ima, pored svoje umjetničke dimenzije, i onu drugu dokumentarnu koja nas vraća u stara vremena otkrivajuć nam kakav je Pag nekada bio.

PAG KAO VJEČNA INSPIRACIJA SREČKA PRELOVCA

Da se Srečko Prelovec nije asimilirao sa gradom i njegovim ljudima, da oni nisu bili dio njega, siguran sam da nikada nebi bilo tako savršenih fotografija, kao kakvih nam je u naša sjećanja ostavio Srečko Prelovec kroz kartuline i prospekte Paga, pa i na samoj fotomonografiji Paga koja je ostala kao trajni znamen ovoga Grada. Srečko je šetajući Pagom, osjećao grad i grad mu je to obilato vratio.

Predstavljam dio ustupljenih fotografija i pisanog materijala od strane obitelji, na čemu im se nesebično zahvaljujem.
Ovime je pokrenut jedan mali zamašnjak koji se u budućnosti može pretvoriti u nešto veće, pa da jednoga dana upriličimo jednu izložbu post morten tom velikom zaljubljeniku Grada Paga.

Ovo je moj mali doprinos valorizaciji paške fotografije te otkrivanje pomalo zaboravljenih, ali zaslužnih fotografa koji su svojim opusom ostavili veliki trag, ne samo u paškoj fotografskoj zbilji nego i šire.

<	svibanj, 2016					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Linkovi

www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN

1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE