Marketing
50. OBLJETNICA SREDNJE ŠKOLE BARTOL KAŠIĆ U PAGU
Ponosan sam na uspješnih prvih 50 godina od postojanja Srednje škole Bartul Kašić u Pagu, na njenu bogatu povijest.
Kao učenik ove škole prisjetio sam se svojih srednjoškolskih dana i sa ponosom se prisjećam svojih dragih učitelja koji su nam davali znanje, koji su nas bodrili i koji su svojim zalaganjem trudili se, da mi njeni učenici postanemo aktivni sudionici i subjekti društva, kulturno obrazovani, kako bismo postali ljudi prepoznatljivi u svojoj sredini i šire.
Htio bih predstaviti sa nekoliko fotografija svoju generaciju i naše učitelje.
Stepenište škole bilo je mjesto gdje se čekao početak nastave. Na ovoj fotografiji su moje školske kolegice: Ružica Radoslović (stoji), Antica Tončica Bobić i Ljiljana Pogorilić (prvi red stepenica), Marina Zeneral (ako se ne varam) i Jagoda Bistričić (drugi red stepenica).
Ovo su jako zabrinuta lica, predpostavljam da je bio riječ o pisanju kontrolnog ispita ili neki proljetni odmor od iscrpne nastave: zabrinutog lica prvi slijeva Ante Tonći Negulić-Peca, tko je pognute glave teško je pogoditi, Đurđa Rakamrić treća po redu jedina kojoj je pogled usmjeren prema foto aparatu, Ante Tonči Fabijanić-Savo, krajnji desno on je potpuno opušten. Po kratkim rukavima vidi se da je to kasno proljeće, kraj školske godine.
Ovo je zasigurno najdraži učitelj na školi, ing. Mihovil Mićo Fabijanić, naš dragi učitelj nastavnih predmeta kemije i biologije. On je toliko volio svoje predmete da nas je često vodio u prirodu, kako bih nam na licu mjesta mogao podkrijepiti svoja predavanja. Toliko dobronamjernih savjeta nam je taj učitelj dao da će našoj generaciji ostati u sjećanje do kraja života.
Sjetim se njegove rečenice: "priroda sebe gradi i ždere, ždere i gradi" ili kada bi svoju duhovitost htio dovesti do savršenstva i kako bi osigurao mir na nastavi znao bi Zoranu Fabijaniću kazati: "Zorane odi ća, bonaca Ti je.", ili kada je pisao na ploči lastavica, okrenuo se prema razredu i zapitao: "kako se lastavica piše, meko ili tvrdo č", ili kada je mom kumu Ivu Graši Burinu rimovao: "tamo u kutu, nikom na putu, sjedi Grašo Ivo i čisti naranču." Tog fanatičnog navijača Hajduka, kako bi dobili njegovu naklonost, nije bilo učenika koji knjige i bilježnice nije imao umotane u igrače i ambleme Hajduka. To je bila ocjena viša. Tko bi sve dogodovštine mogao staviti na papir, od dragog sada pokojnog barba Mićela kako smo ga mi svi od milja zvali.
Na sat biologije u prirodi su krenule učenice redom: Jagoda Bistričić, Ljiljana Pogorilić, Eli Buljeta, Dunja Palčić, čučnuta Ružica Radoslović.
Ovdje su u gro planu: Darko Buljanović i Lidija Čepulo, iza njih dolaze: Eli Buljeta i Dunja Palčić iza njih Davor Škunca i Branko Orešković te Ljiljana Pogorilić.
Ova fotografija nam puno toga otkriva. Prvo datum 8. juna 1977., zatim učitelja Krešimira Peranić koji nam je predao ONO i DSZ, što je značilo (opće narodna obrana i društvena samo zaštita).
Na fotografiju su učitelji koji su nadgledali našu vježbu gađanja i vjerno su čuvali oružje. Čini mi se da su nazočili proslavi. Slijeva na desno: učenik Ivko Maričević do njega prof. Ivica Gubić, pa slijedom dalje prof. Nenad Uzelac i na kraju prof. Ivica Pogarčić.
Htio sam podijeliti sa Vama dio uspomena iz mojih srednjoškolskih dana, vjerujem da će mnoge vratiti u svoju mladost.
Post je objavljen 17.05.2016. u 21:35 sati.