Među poznatijim i značajnijim osobama kojima je tijekom proteklih stoljeća bilo povjeravano obnašati dužnost biskupa jedno od tih mjesta pripadalo je pažaninu Frani Petru Rakamariću, koji je sjedio na stolici dviju biskupija, kotorskoj i osorskoj.
Frane Petar Rakamarić rodio se u Pagu 4. srpnja 1744. godine kao prvo dijete u obitelji Jurja Rakamarića i Katarine Durinić.
Po pisanju dr. Miroslava Granića, Rakamarići kao stara hrvatska obitelj dolaze iz Karlobaga u Pag gdje su odmah uvršteni u red plemića. Dali su znamenite ljude za pašku povijest. Danas potomci plemićke loze, kao i potomci jedne pučanske loze ( s nadimkom "Belota") još uvijek egzistiraju u gradu Pagu.
Grb obitelji Rakamarić je ovalno polje štita vodoravno razdijeljeno crvenom gredom. U gornjem polju, na srebrnoj podlozi tri su šesterokrake zvijezde, od kojih je srednja repatica ili komet. U donjem polju, na zlatnoj podlozi, s desne strane izlazi odjevena ruka koja drži sablju. Štit je ukrašen baroknom kartušom nad kojom je kaciga sa stiliziranim plaštem.
Frane Petar je osnovno obrazovanje stekao u svom rodnom gradu. Znao je da za daljnje napredovanje i školovanje mora napustiti svoj grad. Put ga vodi u Italiju. Na taj put ga šalje paški kaptol. Studij filozofije i teologije završio je u Loreto i Padovi od kuda se vraća sa doktoratom navedenih znanosti.
Po povratku u Pag pribrojen je nižem kleru zborne crkve. U to je vrijeme bio ispovjednik časnih benediktinki (paških koludrica), a 1773. je ubilježen kao njihov kapelan.
Za kanonika kaptola u Pagu imenovan je 1776.
Na temelju glave 23. Statuta grada Paga, dana 3. travnja 1787. plemićko je vijeće paške komune primilo braću Frana Petra, Vida (1751.-1830) i Frana (1754.-1843), sinove Jurja Rakamarića u paško plemstvo. Povelju o primanju potpisali su knez Lukas Minio i gradski suci Marko Lauro Ruić i Tomas Frane Bilinić, a ovjerili su je općinski kancelar i kancelar paškog kotarskog Pomirbenog suda.
Dana 2. listopada 1793. primljeni su u plemićko vijeće grada Nina. Titulu ninskih plemića dobili su 28. studenog 1793.
1794. godine Papa Pio VI paškog kanonika Franu Petra Rakamarića imenuje rektorom Ilirskog (danas Hrvatskog) zavoda sv. Jeronima u Rimu. Na toj dužnosti zateklo ga je imenovanje za kotorskog biskupa 1796. godine.
Papa Pio VI sa Bulom 26. svibnja 1796. imenovao ga je biskupom Kotorskim, te 16. srpnja 1796. posvećen je za biskupa od kardinala Giambattiste Caprare u crkvi sv. Marije preko Tibra. Posjed kotorske biskupije primio je tek 1797. godine. U kronotaksi kotorskih biskupa zabilježen je pod rednim brojem 75. Franjo P. Rakamarić, Pažanin (1796.-?). i čudno je da neznaju godinu kada je preuzeo vođenje Osorske biskupije.
20. kolovoza 1801. imenovan je za osorskog biskupa, Bulom pape Pia VI, a biskupiju preuzima 1. lipnja 1802. godine.
Veći dio svojeg biskupskog služenja provodi u Velom Lošinju, koji je posjedovao Kaptol, a župna crkva posvećena Svetom Antunu Opatu, nosila je naslov konkatedrale. Postoje naznake da je biskup Rakamarić imao namjeru prenjeti biskupsku stolicu u Veli Lošinj. Iz Velog Lošinja imao je bolji pogled prema svojem rodnom otoku.
1809. godine nakon temeljitog restauriranja i obnove, biskup Rakamrić posvetio je ovu velebnu crkvu.
Koliko mu je značio njegov rodni grad govori i činjenica da je paškom kaptolu i svom gradu poklonio sarkofag sa tijelom sv. Valentina. Ovaj vrijedan dar svojem gradu, danas se nalazi u izuzetno lošem stanju, i u fazi je restauriranja.
Biskup Rakamarić ostao je zapažen po jednom prijeporu u osorskoj biskupiji, kada je ukinuo glagoljsku liturgiju i uveo latinsku. Glagoljica je staroslavensko pismo nastalo sredinom IX stoljeća koje se u hrvatskim krajevima zadržalo sve do XIX stoljeća. Ime pisma dolazi od staroslavenske riječi glagolati, što znači govoriti.
Takva odluka biskupa Rakamarića izazvala je veliki revolt naroda sve do 1804., o kojoj je i svoj stav zauzela i Kongregacija za nauk vjere, preporučivši biskupu Rakamariću da preispita svoju odluku.
Biskup Rakamarić nije bio protivnik narodnog jezika, pa je na sve optužbe odgovorio na način da je 1803. godine napisao Bogoštovani priručnik – molitvenik na hrvatskom jeziku pod naslovom "Nauk karstianski u kratko skupglien i sloxen po prisvitlom i pripostovanom gospodinu Frani Petru Rakamarichu biskupu ossosrskom za korist, i sluxbu svoje darxave". Taj priručnik je kasnije doživio nekoliko izdanja.
Biskup Rakamarić imao je dosta problema sa francuskom vlašću koja nije bila sklona Crkvi. Pored svega toga uspio je u Velom Lošinju 1803. otvoriti talijansku osnovnu školu, koja je djelovala sve do 1818. godine kada dolazi do uspostave državne pučke škole.
Nakon smrti biskupa Rakamarića razmišljalo se o njegovom nasljedniku, ali zbog političkih previranja i gospodarske situacije ukazala se potreba za novom sistematizacijom i organizacijom crkvene administracije. Osorska biskupija ukinuta je 30. lipnja 1828. godine i pripojena je Krčkoj biskupiji.
Biskup Rakamarić svojom položajem sigurno je bio i meta umjetnika. Sačuvana su dva njegova portreta, od kojih se jedan čuva u crkvi sv. Antuna Opata u Velom Lošinju, dok je drugi portret sačuvan u obiteljskoj zbirci u Pagu.
Don. Blaž Karavanić u "Povijesti paškog otoka u osmercu i desetercu" za biskupa Rakamarića je zapisao:
Još nam dala naša domovina,
Rakamarić Petra časnog sina,
Koji no je nauke svršio
U Padovi, te doktorom bio.
To ne samo u svom bogoslovlju,
Već također i u mudroslovlju.
U zavodu Svetog Jeronima,
L'jepe crkve vječnog grada Rima,
Čast "rektora" on je zapremao,
U tom svojstvu revno djelovao,
Na tom mjestu kratko upravljao,
Jer kanonik Paški je postao.
Zatim njega Papa izabrao
Biskupom Kotorskim, tu je stao
Malo ljeta, pak ga premjestiše
U grad Osor, te mu povjeriše
Biskupiju onu starodrevnu,
Gđe pokaza u njoj brigu revnu.
< | svibanj, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.
Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.
Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.
www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com
Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.
Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".
"SLIKOVNI RJEČNIK"
1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA
Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.
101 PAŽANIN
1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE