SelXak se vraćao pješice u svoje selo.
Usput je kupio jednu kantu, kanister boje, dva pileta i jednog gusana,
sve živa perad. Kad je izišao iz trgovine, zastao je i počeo
razmišljati kako će sve ovo što je kupio donijeti kući.



I, dok je tako mozgao, pojavi se neka žena i upita ga za put u
selo koje se nalazilo blizu njegovog sela.
– Baš dobro, – kaže seljak, – na mom imanju ima jedan
poprečni put koji vodi pravo do tvog odredišta.



Ja bih te mogao odvesti do tamo, ali još ne znam kako ću i
sam stići kući sa svim ovim teretom.
Žena mu predloži: – Stavi kanister s bojom u kantu i nosi kantu
u jednoj ruci, gusana u drugoj ruci, a piliće stavi ispod svake ruke po jedno.



– Puno ti hvala! – čovjek odgovori.
I njih dvoje uhvate zajedno put pod noge. Nakon nekog
vremena čovjek reče: – Hajde da presječemo put i pođemo ovom
prečicom koja vodi kroz šumu, jer ćemo tako dobiti puno više na vremenu.



Žena ga pogleda s izvjesnim oprezom, i odgovori:
– Ja sam sama s tobom, i ne mogu se odbraniti.
Kako mogu biti sigurna da me ti, kad uđemo u šumu, nećeš silovati?



– Ja teglim ovu kantu, pun kanister, dva pileta i gusana.
Kako bih to mogao učiniti s tobom, sa svim ovim teretom na rukama?
Ako pustim gusana i piliće, pobjeći će mi svi!



– Vrlo jednostavno, – nestrplXivo će ona. – Ti staviš gusana na
zemlju i pokriješ ga kantom, kanister s bojom staviš na kantu,
kao sigurnost da gusan ne pobjegne…
– A ova dva pileta?
– Ja ću ih pridržati!