Djeco danas je sveti Nikola...
Nadam se da ste bili dobri i da ce vam roditelji
pardon sveti Nikola nesto i pokloniti danas..
Svima Nikolama,Nikolinama,Nikicama sretan danasnji
imendan



Na dan 6. prosinca, slavi se jedan od najpopularnijih
svetaca na svijetu, a njegovo ime je Sveti Nikola. Iako ga
djeca najčešće povezuju s darovima koje pronalaze u svojim
čizmicama te poznaju i Krampusa koji donosi šibe za zločestu
djecu - znaju li tko je zapravo bio Sveti Nikola i od kuda dolazi
legenda o darivanju djece? Budući da je Sveti Nikola živio u 4.
stoljeću, malo se toga zapravo zna o ovom ranokršćanskom biskupu
iz maloazijskoga grada Myre, današnjeg Demrea u Turskoj. Njegovi
roditelji umrli su dok je još bio mlad pa je rano ostao sam, ali već od
rane mladosti se odlikovao velikim čovjekoljubljem i mnogim dobrim djelima.



Uz njegov je život vezano mnogo priča i danas je među njima
teško razlikovati koje su istinite a koje nisu. No sigurno je to da
se isticao dobrotom i hrabrošću te se u svom životu uvijek borio
protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu. Što se tiče Krampusa,
naravno da svaki junak i pozitivac ima i negativnog pratioca pa tako
i Sv. Nikola ima Krampusa. U mnogim dijelovima Hrvatske,
Krampus je opisan kao 'vrag' koji nosi vreću oko bokova i lance
oko vrata, gležnjeva i zapešća i naravno, obavezan je pratilac
Svetog Nikole. Svi već znaju dobro poznatu priču: Ako čizmice
nisu dobro očišćene ili je dijete bilo zločesto
možda ih posjeti i Krampus, ostavljajući šibu.



Ali vratimo se mi na našeg omiljenog zaštitinika. Bezbroj je legendi
o Svetom Nikoli koji je zaštitnik djece, pomoraca, djevojaka,
siromaha, studenata, ljekarnika, pekara, ribara, zatvorenika,
trgovaca, putnika i mnogih gradova širom svijeta. Upravo zbog
toga, o njemu su sačuvane brojne lijepe priče, a dok ove
godine svi skupa laštite svoje čizmice, jednu od njih
možeš ispričati i svom djetetu.
Kako je Nikola postao zaštitnik djece? S obzirom kako je
Nikola poznat kao svetac koji daruje dobru djecu, jedna od
najpoznatijih legendi o njemu je ona o siromašnom
čovjeku koji je imao tri kćeri.
Budući da je djevojkama za udaju trebao miraz, otac ih nije mogao udati.
Nesretni čovjek čak nije imao novaca ni za hranu, pa je
njegova obitelj već dugo vremena gladovala. Zbog toga je
otac odlučio trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri da tako
zaradi, ali Sveti Nikola je saznao za tu tužnu priču pa je uzeo
vrećicu, napunio je zlatnicima i umotao u platno. Prišuljavši se
noću potajno do kuće, ubacio je zamotuljak kroz prozor. Otac
triju djevojaka začudio se kad je ujutro našao toliki novac.
Svota je bila dovoljna da časno uda jednu kćer pa je to i
učinio. Isto se dogodilo i po drugi put, pa je siromašni otac
udao i drugu kćer. Pri donošenju novca za treću kćer otac
je u zasjedi pričekao dobrog čovjeka i u njemu prepoznao
Svetog Nikolu. Tu je vijest razglasio svima i uskoro
su svi saznali za njegova dobra djela.
Legenda ima i drugi kraj priče: Naime, kad je Nikola vidio da
ga otac djevojaka čeka, popeo se na krov i zlatnike ubacio
kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape,
zlatnici su pali u njih, a sestre su drugog jutra bile presretne.
Od tog dana, djeca na dan Sv. Nikole objese svoje čarape ili
ulašte svoje čizmice očekujući poklon iznenađenja. Postoji
još jedna uzbudljiva legenda, a ona govori kako je Nikola posjetio
jednu gostionicu i otkrio da opaki gostioničar krade malu djecu.
Pregledavši prostorije, Sveti Nikola je zaista pronašao troje
sakrivene dječice koje je odmah spasio i tako postao
zaštitnikom male djece.



Kako je Nikola postao zaštitnik pomoraca? O ovoj poznatoj legendi
pisao je i naš pisac Božidar Prosenjak. Prema njegovoj priči,
legenda o Svetom Nikoli i pomorcima ide ovako:
Kad se biskup Nikola vraćao s prvog općeg crkvenog sabora u Niceji,
u pristaništu je ugledao lađu koja se užurbano spremala isploviti za
Svetu zemlju. Biskup je zaustavio svoju pratnju, pristupio mornarima i
počeo ih nagovarati da odustanu od plovidbe: "Ljudi, nemojte
napuštati luku! Na otvorenom moru prijeti vam velika pogibelj! Tko je
ovaj, te nas straši bapskim pričama?", nasmijao se kapetan lađe koja
još nije poznavao biskupa iz grada Myre. Zato nije poslušao savjet,
nego je naredio svoji mornarima da okrenu lađu, te ona zaplovi prema
debelomu moru. Međutim, već prve noći olujni je vjetar podigao silne
valove. Lađa je ubrzo bila prepuštena bijesu mora i pjene.
Poskakivala je sad lijevo, sad desno, poput prazne orahove ljuske i
škripala kao da će se prepoloviti. Iznemogli su mornari počeli
strepiti da će se dogoditi najgore. Svaki je novi val mogao potopiti
lađu i sve ih povući za sobom u mračnu dubinu. Iznenada,
brodolomci su začuli glas koji im se približavao. Pored broda
pojavio se poznati lik u skrušenoj molitvi. Njegovoj molitvi napokon su
se pokorile prirodne sile. Smirio se fijuk vjetra i zaustavilo se ljuljanje
mora. Uskoro je pučina bila mirna, tiha i glatka kao ulje. Samo
se u daljini još vidjela pognuta prilika biskupa iz Myre.
Izgledalo je kao da se svetac žurio kako bi u svojoj velikoj
skromnosti spriječio mornare da mu zahvale za ono što je
upravo za njih učinio. Ali, vrativši se u luku, oni su na sva usta
pričali kako ih je biskup Nikola čudom spasio od sigurne smrti.
I tako je Sv. Nikola postao zaštitnikom svih koji putuju morem.
Njemu u čast podignute su mnoge crkve i kapelice na svim
stranama svijeta, a u narodu se pričaju o njemu čudesne legende.



Zašto Nikola voli čizmice? Još jedna lijepa priča kaže da je Sv. Nikola
živio u šumi, pored jednog sela gdje su živjela djeca koja
su istovremeno bila i bogata i siromašna. Bogata su bila jer
su imala roditelje koji ih vole, dovoljno hrane i prijatelje. Ali nisu
imala igračaka, a ni obuće - samo jedan par čizmica. Međutim,
djeca su vrijedno svaki dan čistila i pazila svoje čizmice, a na
Nikolin imendan bi ih posebno lijepo ulaštili i stavili kraj prozora.
A Nikola bi navečer prolazio i u svaki prozor u kome je bila lijepa
čizmica stavio bi jednostavnu drvenu igračku koju je sam napravio.
Ali, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji. Više na
svoj imendan nije mogao ići u selo i donositi igračke, a roditelji
nisu htjeli da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu.
I zato su svi roditelji u tom malom selu stavili u čizmicu ono što su
našli u kući. Kako su bili siromašni, to su bile jabuke, orasi, bomboni
zamotani u šarene papiriće.
Naravno, ne treba ni reći kako su se djeca probudila sretna!