Ivica bio na selu pa ga učiteljica upita da kaže cijelom razredu što je vidio:
- Vidio sam puno gusaka, pataka, gicu, pa puno kokoši i jednog bolesnog pijetla.
- Kako znaš da je bio bolestan?
- Pa stalno su ga kokice morale nosit na leđima.


Zaustavi policajac svećenika zbog prebrze vožnje, a svećenik ga zamoli da mu oprosti jer i on ljudima oprašta.
- Dobro,oprošteno vam je, odgovori policajac, za pokoru ćete platiti 300 kuna.


Ulovio ribar zlatnu ribicu, a ona mu kaže:
"Ako me pustiš, ispunit ću ti želju!"
Ribar: "Ma, ne seri?!"
I ribica eksplodira od začepljenja crijeva.


Bila jednom jedna šuma. Kralj te šume je bio medo. Jednog dana je medi bilo dosadno tako da je zapovjedio ostalim životinjama da mu pričaju viceve. Rekao je životinjama da će ubiti one koji budu ispričali loš vic.
Dođe vjeverica, ispriča dobar vic, svi se smiju, samo medo ne. Ubije medo vjevericu.
Dođo lav, ispriča dobar vic, svi se smiju, samo medo ne i ubije on i lava.
Dođe lisica, isprica loš vic da nema goreg, svi šute samo se medo smije. Pitaju ga ostali što se smije. Na to će medo: JEST DOBAR ONAJ VIC OD VJEVERICE!!!


Umro Slobo i otišao na onaj svijet. Tamo sreo Indiru Gandi i trznuo na nju.
Kaže on njoj:
- "Indira, daj malo duše."
- "Ne mogu. Ja sam dušu ostavila svom narodu."
- "Indira, daj malo srca."
- "Ne mogu. Ja sam srce ostavila svom narodu."
- "Indira, daj malo pičke."
- "Ma, dala bih ti ja, ali ti si kurac ostavio svom narodu."


Zima, hladnoća i noć 1943. Šaćica promrzlih partizana pokuca na vrata kuće nekog zabitog sela. Provirila žena i sumljičavo ih gleda.
Komandir joj kaže: "Drugarice, možete li nam dati malo vode jer smo gladni i nemamo gdje spavati."