Stanovnici jednog mjesta na Divljem Zapadu culi su da ce
tuda proci Big Joe. I posto svi znaju kakav je Big Joe,
preduzeli su mjere opreznosti: djecu i zene u zbjegove, ljude u
podrume, ko je bio malo bogatiji on je otputovao... Jedino je
stari krcmar rekao: "Ja sam ovdje vec 30 godina i svakog sam
prolaznika posluzio; necu da bjezim ni pred Big Joe-om pa ako
me on ubije, nek me ubije - dosta sam i zivio!"

Sljedeceg dana negdje oko podne u daljini se pojavio ogromni
oblak prasine koji je ubrzo zaklonio sunce. Kada se sadrzaj
oblaka zumira, vidi se jedna ljudina 3 metra visoka i 3 metra
siroka koja jase na divljem biku i jos tog bika mamuza zivom
zvecarkom kako bi brze trcao. Uleti bik u grad, jahac ga
zakoci (pritom izruju 4 m dubok jarak), skoci sa njega, baci
uzde prema gredi (greda se slomi) i zakoraci na stepenice
Saloon-a. Penjuci se zakaci ramenom jedan stub (stub se srusi)
od cega i nadstresnica padne covjeku na glavu ali on, umesto da
se pobuni, samo drekne "Whiskey" (od njegovog glasa popucaju
svi prozori na kafani). Istrci krcmar napolje, pruzi mu
litarsku flasu viskija, ovaj rukom slomi grlic, ispije citav
sadrzaj, baci flasu preko ramena (flasa udari nekog privezanog
konja i ubije ga na mjestu) i drekne "Jos jedan whiskey".
Krcmar donese flasu od pet litara, covek odgrize vrh, popije u
jednom gutljaju cijeli sadrzaj, baci flasu preko ramena (flasa
udari u obliznju supu i srusi je), okrene se ka biku i rece
"Ja zurim".
"Ali gospodine", kaze krcmar, "ja sam u zivotu posluzio
toliko ljudi i jos niko nije otisao iz mog Saloon-a a da nije
bar nesto pojeo. Nego da vas posluzim..."
"Zurim", rece covek i uzjaha bika.
"Ali gospodine, zar bas toliko zurite da ne mozete da
sacekate ni da vam isprzimo kajganu", pokusa poslednji put
krcmar.
"Zurio bi i ti da ti je za petama Big Joe", rece covjek i
odjaha.

Samo sto je ovaj na biku otisao u scenu ulazi ugladjen gospodin u
svijetlom odijelu, sa masnom boje vina, revolverom sa sestougaonom
cijevi i drskom od slonovace itd. i tome slicno. Prilazi sanku i
narucuje "Whisky". Stari konobar mu pruzajuci casicu rece:
"Znas li da danas treba u ovaj grad da dodje Big Joe. Svi su
pobjegli od njega. Zar se ti ne bojis Big Joe-a?"
A gospodin odgovori nadmeno:
"Tsssssss..."
Samo sto je to izgovorio vrata na Saloon-u pukose u param-parcad
i u saloon stupi ljudina 4mX4m, grozno zveckajuci mamuzama i
zlurado se smjeskajuci. Pod se rusio pod njim uz uzasnu skripu.
On pridje gospodinu raskopcavajuci pantalone.
"Klekni kopile, sada ces da mi ga popusis" zagrme tako jako
da popadase svi lusteri i stepenice koje su vodile na sprat.
Ubjedjen jakim argumetima gospodin poce da obradjuje stvar. Posle
nekoliko trenutaka ljudina rece:
"Brze, pasji sine, brze !".
Obliven graskama znoja gospodin punih usta zvapi:
"Ne mogu brze, ubi me, ali brze ne mogu ..."
Ljudina pogleda kroz vrata Saloon-a
"Ama brze, jesil' ti lud ? Zar ne znas da ce svakog trenutka
naici Big Joe !!!"
... u tom trenutku ugladjeni gospodin iz sve snage
sklopi vilicu, a ljudina kriknu (od tog krika su izumrli svi
kojoti u precniku od 15 Km) i uhvati se rukama za krvavo mjesto
gde je donedavno bila njegova muskost. Istovremeno se
otvorise vrata salona i u kontrasvjetlu se pojavi jedan
zbrckani cikica visok metar i zilet, i stidljivo se osmjehnu.
- Ko... ko si ti? - upita ga ljudina savladjujuci
bol, dok su mu kroz prste sikljali mlazevi krvi.
- Ja sam Big Joe - odgovori cikica.
- Ti... ti Big Joe? Ali kako je to moguce? Zbog cega
te zovu Big Joe kad si tako nikakav?
Na to cikica raskopca pantalone, i ono sto se tada
pojavilo ostavilo je takav utisak da su svi prisutni po
nekoliko puta uzastopno pali u nesvjest.
- Nadam se da vam je sad jasno - rece cikica - zasto
me zovu Big Joe. A smijem li ja vas upitati s kim imam cast?
Na to ljudina skloni ruke sa rane, pogleda tuzno
mesto na kome je drzao ruke i rece:
- Mislim da me mozete zvati Little Joe.