pismo studentice

25.08.2005.



DRAGI MAMA I TATA

Od kada sam otisla studirati bila sam se ulijenila u pisanju
i zao mi je sto vam vec prije nisam pisala.Imam puno novosti.
Predlazem vam da prvo sjednete prije nego sto nastavite s
citanjem.Ne smijete citati dok ne sjednete,u redu?

Ovdje mi je lijepo.Fraktura lubanje koju sam imala kad sam
skocila kroz prozor jer mi se zapalio stan,je zacijelila.
Samo sam bila dva mjeseca u bolnici,ali sad sam vec dobro.
Glavobolje imam povremeno.
Sreca da je moj skok vidio dezurni na obliznjoj benzinskoj pumpi,
pa je odmah zvao vatrogasce i lijecnike.

Bio je jako ljubazan i sladak i posjetio me u bolnici.
Po povratku iz bolnice pozvao me k sebi.
Tako smo se nas dvoje zaljubili i planiramo vjencanje dok se
jos ne vidi da sam trudna.
Znam koliko zelite imati unuke i darovati im svu paznju i
ljubav,kao sto ste meni kad sam bila dijete.

Datum vjencanja jos nismo odredili,jer nismo mogli obaviti
predzenidbene krvne pretrage,radi infekcije koju ima moj
dragi pa je i mene zarazio.

Znam da cete mog momka primiti u obitelj s otvorenim rukama.
Iako nije skolovan,jako je ambiciozan.
A i to sto nije bijelac i sto je musliman,znam da vasa uvijek izrazena
strpljivost nece dozvoliti da bi vam to smetalo.

Eto,sad kad ste saznali sve te novosti,mogu vas utjesiti da
nije bilo nikakvog pozara,ni frakture lubanje,nisam bila u
bolnici,nisam trudna,i nemam decka.

Jedino je istina da sam pala iz matematike i fizike,i zeljela sam
samo da cinjenice vidite u pravom svjetlu.

Vasa draga kci.

<< Arhiva >>