O single ženama i oženjenim glupanima. I još malo introspekcije...

Nevjerovatno koliko nova krpa može napraviti za ženino samopouzdanje, sebeljublje i samoljublje, samosvijest i sve ostalo što veæ spada u tu kategoriju...

Ok, možda ne toliko kao nova frizura. Ili, da budemo precizni, na drugaèiji naèin nego nova frizura...
Frizura je neka skroz druga kategorija, u koju u ovome trenutku ne smijem dirati. Jer sam usred procesa naoružavanja. Tj. u fazi puštanja kose. Toènije, trenutaèno u onoj prokletoj fazi kad malo toga mogu s njom. Preostaje mi jedino redovno je oblikovati peglom u nekakav ultramini bob s šiškama, i pritom izmišljati èudesa s onim dijelom na vratu koji mi smeta... Jer je ošišana za puštanje i izrastanje u smislenu frizuru, i ako slijedeæih mjesec-dva napravim i najmanji reziæ samo æu upropastiti cijeli koncept istinske frizerske genijalke. Tj. sve æu opet vratit na poèetak...
A svaki dan padam u iskušenje da uhvatim škare, britvicu, kliješta, pincetu, bilo što, i skratim si muke. I svakih 20-ak dana zblajham opet korijen do nijanse koje bi se posramila i Madonna u svojoj deepest True Blue fazi... Trenutaèno mi tako paše ekstremno bijelilo. Gwen, Gwen, Gwen... Lady Gaga... Bijelo, bijelo, bijellje i èišæe nego ikad. Jednostavno perverzno zblajhano...
Ok, mislim da veæ zvuèim pomalo psiho...
I da sam se udaljila od teme...

Dakle, krpe.
Lijepo je za promjenu nakon nekoliko godina klasike i eventualno business casuala, te ovogodišnje stilske izgubljenosti, napokon navuæi na sebe nekoliko komada koji nemaju veze s onim kako bih morala izgledati, nego su toèno ono što i kako se osjeæam.
I što je najluðe, uopæe nisu skupe te moje nove krpice. Ali se u njima osjeæam predivno i moæno.
I tako ležerno i opušteno...
Nabola sam na savršenu pletenu haljinicu s balon završetkom u X Nationu za manje od 300 kuna. I jednu pletenu boje bjelokosti u Benettonu. I sašila neke (ok, frendica je šila, po mojoj ideji. Nekad je usputno buljenje u retardirani Fashion TV na plazmi u kafiæu ipak korisna aktivnost...). Dugaèke boho haljine, do pola listova ili skoro do poda, od mekanih laganih štofiæa u zagasitim bojama, empire kroja ili totalno nestrukirane, sa ili bez volana na dnu, sa ili bez ukava, sa ili bez rol ovratnika... u njima se osjeæam ugodno, i kad navuèem ravne èizme ili tenisice i prebacim omnia mea mecum torbetinu preko ruke spremna sam provesti cijeli dan negdje na nogama, bez da se osjeæam imalo neudobno ili da mi stopala bar malo pate...
A i prikladne su za posao.
Tj. za još ova dva i pol dana na poslu, koliko mi je još ostalo...

Što æu kad ono oduvijek, otkako znam za sebe, volim odjeæu...

Šarmantni Gad je na godišnjem ovih par dana izmeðu Božiæa i Nove godine. I bolje, jer ga ne moram viðati. A i ne èujem ga.
Jednostavno, ne javlja se. Ignorira. Ne postojim.
Nije èak odgovorio ni na mms èestitku-forwardušu koju sam za Božiæ spucala svima u adresaru mobitela.
Ignorira.
Ali to je ok.
Jer ima veæ neko vrijeme da osjeæam da mu nisam više zanimljiva... Jednostavno znam. A ovako je poštedio muka i sebe i mene.

Osjeæam se blesavo.
S jedne strane mi je laknulo. Ne pitam se više što je meni ovo trebalo i u što sam se to zaboga uvalila, jer ako sam od poèetka znala da je sve to skupa s njim i s poslom totalno zlo i naopako, onda je sasvim sigurno da sam bila cijelo vrijeme u pravu.
Ali ne žalim. Nimalo. Jer sam totalno tresnula na dno vlastite samotolerancije. I na glup naèin spoznala koliko sam spremna iskljuèiti mozak i raditi protiv sebe. Nijedna cijena nije previsoka ako žena plaæa finalnu spoznaju vlastite gluposti.

S druge strane mi je malo žao.
Dugo ga veæ poznajem, dugo smo komunicirali i družili se, i bio mi je jako drag. I fascinantan. Jer mene oduvijek fasciniraju muškarci koji su uspjeli unatoè nedostatku obrazovanja, prilika, veza i sliènih pogodnosti. A opet, voljela sam i njegovu nesavršenost. I nesigurnost. Potrebu da se stalno dokazuje nekomu i neèemu. I njegov bezgranièni potencijal, kojeg on uopæe nije svjestan. I njegov stvarno bezrazložni kompleks inferiornosti (koji se trudio prikriti). Pogotovo kad je bio sa mnom u društvu, i kad me pokušavao fascinirati nekim ljudima i mjestima, putovanjima... svime što sam ja veæ odavno posjetila, upoznala, prošla, proboravila, apsolvirala. Mojim poznavanjem nekoliko jezika, lakoæom komuniciranja, poznavanjem pravila ponašanja i sliènim... i ne, nisam mu ništa od toga nikad, kroz sve ove godine poznanstva i druženja gurala pod nos.
Na žalost, dozvolila sam sebi da postanem jedan od alata njegovog dokazivanja samome sebi. U trenutku kad sam bila najslabija i najranjivija.

Kako bilo, sad je gotovo.
I ok, priznajem, boli.
Ali ne zbog njega kao njega. Boli me zbog mene same.
Boli me spoznaja da sam došla do krajnjih granica nevoljenja sebe, pokušavajuæi opet i po ne znam koji put dati sebi vrijednost u vlastitim oèima kroz nekakvog glupog frajera.
Žena-ukras, žena-trofej, žena-igraèka...
Kvragu, zar mi to stvarno treba u životu???

Jutros sam na njegovom radnom stolu ostavila kutiju s darovima kojima me tako nerazumno i bespotrebno zasipao u posljednje vrijeme. Ok, nisam mu vratila pršut, vino i ostale prehrambene divote koje su veæ odavno našle mjesto u želucima mene i mojih cura. To bi stvarno bilo... uhm, ne znam zapravo kako bih to izvela.
Ali ne želim i ne trebam ništa od njega.

Kvragu, trebam! To mi je zapravo palo najteže od svega! Meni, totalnom materijalistu!!! Odreæi se roze navlakice za iPod, cd-a (ok, prebacila sam ih u komp...), prsluka od umjetnog krzna (za kojim sam bila slinila pred izlogom Zare pa mi ga je kupio, malo prije nego sam poklekla pred njegovim èarima), nove Nokie (one bijesne, s tastaturicom, predbožiæni dar), svega... Ajme!!! Srce mi je prokrvarilo!
Ok, još imam dovoljno vremena da se predomislim i kutiju ipak odnesem doma. Ali neæu.
(nadam se da neæu...).

Ali ne želim više da me netko nedostojan u predkoitalnom zanosu zasipa glupostima prije nego zabije gol i zbriše doma na još jedan èin glumljenja savršenog supruga, oca i zeta u obiteljskoj drami u kojoj ja imam sporednu ulogu!!!

Zapravo, u ovome trenutku ne želim nikoga.

I bez brige, neæu se pretvorit u frustriranu babu kojoj fali. Još uvijek imam na broju sve svoje dobre stare frendove s povlasticama... A možda se upustim i u zanimljivi eksperiment preživljavanja nekoliko mjeseci bez seksa?
Ili možda ne...
Možda bi to ipak bio preveliki zalogaj za slabu ženicu u ovoj životnoj fazi...

Kako bilo, osjeæam se èudno. Nekako izmeðu totalno sjebanog i velièanstveno svemoænog.
Ali ne šljivim nikoga, i to je savršeno.

Napokon sam smogla snage i totalno otkazala poslušnost. I trenutaèno sam u najgoroj moguæoj nemilosti od strane cijele La Famiglie ikad! Osim kad je Tata u pitanju. Ali on jadan ionako nema nikakvih prava u obitelji. Pa se sa mnom viða tajno. Ali svakodnevno.

Nas dva otpadnika...
Zaravo mi ga je žao.
I on je cijeli život crna ovca.
Prvo u obitelji u kojoj je roðen, jer jedini nije završio studij. Zapoèinjao je nekoliko, odustajao od svakoga jer mu niti jedan od fakulteta na koje je bio prisiljavan nije odgovarao njegovom senzibilitetu. Nesuðeni politolog, pravnik, lingvist i veterinar, napokon je sebe pronašao na Likovnoj Akademiji u Beogradu, ali je morao zbrisati iz zemlje na treæoj godini grafike jer je s frendovima nešto gadno politièki zaj... Povlaèio se po brodovima, u Americi se školovao za kuhara, zapoèeo karijeru chefa na luksuznim cruiserima, oženio se i razveo (Da, ja imam još jednog brata. Stranog državljanina i vrlo poznatog arhitekta) i u ne baš najsvježijim godinama skrasio s mojom Mamom. Ženom koju još uvijek obožava i koja ga još uvijek fascinira... I koja ga zapravo baš i ne voli. Ali ga je odabrala zbog praktiènosti. Jer joj je bilo veæ 30 i vrijeme za udaju. Jer je svim njenim frendicama bio tako prokleto zgodan i dobra prilika. I jer je bio suprug koji masno zaraðuje, a pritom je doma jedva nekoliko mjeseci u godini...
Crna ovca je i u Maminoj La Famigliji. Jer je jedini suprug koji zapravo baš i nije neki trofej. I jedini bez akademske izobrazbe tj. prihvatljive diplome u džepu. I jedini bez nekakve od klana odobrene karijere.

I osjeæam groznu grižnju savjesti.
Jedina osoba u cijeloj mojoj obitelji koja me oduvijek bezuvjetno voli upravo takvu kakva jesam. I upravo zbog toga što jesam. Koja me na svoj tihi i diskretni naèin oduvijek poticala da budem ono što jesam a ne ono što se od mene zahtjeva da budem. I kojoj je oduvijek dovoljno samo to što postojim. Jedina osoba koja me oduvijek držala ko princezu i koja je bila uz mene u svakom trenutku. Da, to je moj Tata. A ja sam ga uvijek uzimala prokleto zdravo za gotovo. Kao komad namještaja.
Moj predivni tata kojeg nikad nisam doživljavala.

I moja ekscentrièna Tetica, koja mi je oduvijek bila podrška. I koja mi je u svakom trenutku u životu pružala utoèište kad mi je bilo potrebno.
A Bog zna da mi je bilo potrebno previše èesto...

Ja sam zapravo loša osoba.
I glupa osoba.
I slijepa osoba.
I isprazna.
I zaista nemam razloga kriviti bilo koga zbog toga osim sebe same.

Ali baš me briga.
Jer ako baš i jesam tako sva loša i nepotpuna i nekvalitetna, barem sam napokon cijela samo svoja.

A usput reèeno, baš sam sva genijalna...

Ovih dana mi je N jako puno plakala. Na Facebooku, msn-u, telefonu, mobitelu i ramenu.
Naime, našla se u nekakvoj skroz glupoj situaciji, a pomalo sliènoj ovoj mojoj...

Negdje u lipnju ju je najurio višegodišnji zaruènik, upravo u vrijeme kad je dobila nogu na poslu na kojem je imala vrlo perspektivnu karijeru i odliènu plaæu. Zbog rezanja troškova izbacili su županijske voditelje na ulicu i njihov posao odluèili prebaciti na jednog voditelja cijele regije Jug. Taj voditelj je trebala biti ona, totalna zvijezda firme i žena s najboljim prodajnim rezultatima, ali je na kraju posao dobila jedna od njenih kolegica koja je na jednoj od županijskih pozicija radila tek tri mjeseca, ali je sasvim sluèajno usto još bila i nevista od Glavnoga.
A njenom zaruèniku nekako nije odgovaralo da se zakonski veže uz gubitnicu bez posla.

I tako, dok je njena otpremnina kopnila na plaæaje raèuna i pola režija i stanarine u stanu kojeg je dijelila sa sestrom studenticom, u život joj se ušuljao Debil, superfrend od bivšeg zaruènika. Frajer koji ju je proganjao par godina na jako ljigav naèin.
Naravno, onako usamljenoj i bez love obeæao joj je posao referentice u svojoj firmi, èime joj se instant uvukao u srce. I krevet.
Ah, da, moram li uopæe spominjati da je Debil, osim što je relativno uspješan lokalni poduzetnik, usput i oženjen, a usto još i kronièni womanizer?

I tako je Debil nekoliko mjeseci obeæavao, obeæavao, a usput i šarmirao, uselio je u svoj rezervni stan u gradu (gdje ju je mogao neometano i diskretno posjeæivati u vrijeme ruèka ili rano ujutro prije posla), uporno obraðivao njen vrt i usput je uspješno oplodio, odveo na pobaèaj a zatim i na Maldive, i na kraju je zaposlio u svojoj firmi na odreðeno s probnim rokom...
I evo, nakon 56 dana rada moja N je dobila otkaz. Jer nije udovoljila i zadovoljila. Sve uredno i po zakonu, a samo zato jer nije nikako pristajala na igrice utroje s još jednom od njegovih frendica za koju nije ni znala da postoji... Kvragu, žena se zaljubila u èovjeka koji joj je daao kruh u ruke i krov na glavom, i automatski pomislila da se on stvarno želi brinuti za nju!

Debil joj je priredio stvarno najoèajniji Božiæ u životu.

E, sad...
Kako je N nedavno crko laptop, Debil joj je obeæao da æe joj kupiti onaj slatki mali ljubièasti Lenovo s T-Comove akcije... Tj. njemu je trebao još jedan mobilni stikiæ od interneta, a kako je ovaj laptopiæ uz taj stikiæ bio nekih 600-tinjak kuna ili tako nešto, njemu se to èinilo zgodno i jeftino.
Pa ga je kupio i donio u firmu par dana prije nego što ju je poèastio otkazom.
Ona glupaèa, onako sva skromna i zahvalna na svemu što je veæ od njega dobila, nije ni pomislila da ga zatraži. Ni prije ni nakon otkaza.
Ali sad je stvarno u nevolji, jer joj treba kompjuter, pa žica sestrin kad ova ne visi na njemu.

Na juèerašnjoj kavici (ok, juèerašnjim Jegerima u podne!) je stvarno sva bila totalno jadna i oèajna, pa sam ja odluèila da je krajnje vrijeme da se moja dragica napokon malo izbori za sebe.
Mislim, kakve joj koristi od toga da bude dama i prihvati otkaz, nogu u dupe i ukidanje komunikacije? A još je i bez obeæavanog kompjuteriæa ostala...

I tako smo danas na mojoj pauzi u djelo sprovele moj plan.
Prvo sam je natjerala da trgne miksiæ koji sam spremila za nju: unuèiæ Vigor votke (da, znam, fuj) smiješan s bitter lemonom u plastiènoj boèici od po litre. Njoj, slabo otpornoj na alkohol, taman dovoljno da se cvrcne dovoljno da skupi hrabrost za ono što slijedi.
Nazvala ga je s mog mobitela (jer njene pozive i poruke ignorira) i rekla da je trenutaèno na putu do njegove firme (što je bila istina) i da dolazi po svoj laptopiæ koji joj je ostao dužan.
Debil je prvo ostao bez teksta, a onda je rekao da sjaši, i da od njega nema što više tražit. Ok, rekla je ona, onda æe svima proslijedit videiæ koji je snimila dok on nije bio baš previše svjestan, a na kojem se vrlo jasno vidi kako oralno obraðuje nepoznato žensko brazilski depilirano meðunožje... na što se Debil smrznuo i ostao bez teksta na skoro cijelu minutu. A onda rekao da ok, da æe je nazvat kasnije da se dogovore gdje da joj ga donese. N bi bila pristala na to, ali kvragu i sama zna kakav je Debil, pa joj nisam dozvolila nego sam je natjerala otrovnim pogledom da izjavi da dolazi sad odmah, id a nema mile-lale...
I došla je. Ušla, što nije bilo jednostavno. Mislim, prošetati izmeðu 10-ak ljudi s kojima je do neki dan dijelila radni prostor, i koji su bili svjedoci njenog ponižavajuæeg otkaza. A vjerovatno su i znali da se ševi s gazdom, jer se ovaj ponašao poprilièno indiskretno na poslu. Uzela je svoju kutiju. I u naletu iznenadne inspiracije, izvadila sim karticu iz službenog mobitela kojeg još nije bila vratila (onaj lijepi rozi touch Samsungiæ) i rekla da æe zadržat i njega.
I još mu je izbljuvala otrovno u facu da je sve to premala cijena za njeno dijete koje je koknuo mada ona to nije htjela (a istina je da zapravo ni ona nije bila oduševljena trudnoæom)...
Debil nije rekao ni rijeè.
Ma, ni pogledao je u oèi nije.

Ah, da – ako nekoga zanima video s mobitela... Hm, taj video zapravo uopæe ne postoji. Ali kako je Debil jako volio snimati slatke male kuæne uratke sa spolnim èinovima (bez lica doduše, samo konkretne organe u akciji. Diskretno, da se ne kompromitira), a ni N to nije bilo mrsko, tako je bez problema povjerovao u njegovo postojanje.

Naravno, N nije iz Debilove firme izašla preporoðena, snažnija nego ikad, puna girl powera i opæenito nije bila nimalo onakva kakva bi bila da se sluèajno radilo o sceni iz nekakvog chick-flicka (mada nam je, ako æu veæ bit iskrena, onako nafilanima Jegerom u podne inspiraciju dala odreðena scena iz odreðenog blesavog filma o odreðenoj pofarbanoj plavuši...).
Izašla je slomljena, rasplakana, jadna i nikakva...
I naravno da mi danas cijeli dan cmizdri. U pauzama instaliranja Windowsa i raznih programa na svoj novi ljubièasti Lenovo laptopiæ s bijelim cvjetiæima...
I naravno da æe biti tako raspoložena još neko vrijeme...

Ali je na kraju ispalo da baš i nije sve tako jako crno kako je mislila da bi moglo biti.
Jer joj sredinom sijeènja istièe oroèenje na stambenu štednju. I to pozamašnu. Deset godina urednog uplaæivanja lijepe cifre urodilo je pristojnom sumom, dovoljnom da preživi neko vrijeme bez posla... Kvragu, mora se pomiriti s èinjenicom da još dugo vremena neæe useliti u vlastite kvadrate, ali zar je to u ovome trenutku najvažnija stvar na svijetu?
Doduše, ona trenutaèno to uopæe ne doživljava kao dar s neba i sreæu u nesreæi, zapravo ne doživljava to uopæe. Ali dovoljno je velika da zna da neæe patit vjeèno. I nije joj prvi emotivni slom u životu. Tako da vjerujem da æe kroz nekoliko mjeseci doæi k sebi.

A valjda æu, nadam se, uskoro i ja...

Martha Stewart!

Eto, napokon je prošao i taj Božiæ... I preživila sam. Živa, zdrava, zadovoljavajuæe sita i jednake kilaže.
Da, nevjerovatno ali istinito – ove godine nisam se prežederavala. Ni blaže prejedala. Èak ni sasvim malo zatrovala hranom.

Badnjak sam odsjedila doma, uz komp i tv. Božiæ sam provela sa svojima, tj. sa Teticom kod koje sam se (opet) privremeno (do daljnjega) smjestila. Krèkala božiæni ruèak. Slala i primala sms-ove s èestitkama. Malo traèala na telefon...
Nisam otvarala darove – ove godine za Božiæ nisam dobila ništa. Niti sam to oèekivala, ali to je ok. Uopæe me nije taknulo. Mah, darovi. I totalno sam ozbiljna pritom... Naveèer s N svratila do Egoista na malo vina, puno traèa, i sve to bez šminke, u najbezveznijem sivom puloveru i tenisicama. I uopæe me nije smetalo što sam takva doèekala 11 sati naveèer, kad se lokal poèeo puniti komadima u štiklama i haljinicama, frajerima u košuljicama i Željkom Kerumom.

Doduše, danas sam planirala dan provesti na kavama s prijateljima, propisno dotjerana, ali me malo zeznula polica u špajzi koja je negdje pred zoru odluèila iz nekog razloga pasti, i usput polomiti ne samo sebe i sav svoj sadržaj, nego i napraviti krš na policama pod sobom... Tako da sam na kraju dan provela u èišæenju stakla, keramike i plastike, ribanju sadržaja polomljenih posuda s poda, zidova i ostalog namještaja... I uspješno sprovela totalni declutter špajze.

Ah, kakvo vrhunsko spajanje neugodnog s beskorisnim...
Ali zapravo se osjeæam skroz ok.
Doduše, imam nekakav èudan osjeæaj da æu se sutra ujutro probuditi razvaljena od musklfibera, ali to bi moglo biti skroz korisno. Jer em sam razmrdala odreðene mišiæe za koje sam uopæe zaboravila da postoje, em sam sagorila gomiletinu kalorija, em više neæu doživljavati mini slom živaca svaki put kad uðem u špajzu samo na par sekundi da pokupim nešto a izaðem nakon minimum 15 minuta opsežnih arheoloških radova...

Moja Tetica, stvorenje koje obožavam najviše na svijetu i koje me odgaja i tetoši cijeli život, je vjerovatno u nekom od prošlih života bila hrèak.
Doduše, sindrom hrèka je nešto što mori veæinu žena iz Maminog klana.
Baka je bila sakupljaè. I Mama je, još uvijek. I Teta, i manje – više sve Rodice redom.
Ja sam, izgleda, i na tom podruèju totalni izrod.
Ne samo da bacam ili darujem odjeæu i cipele koje više ne nosim (ili ne mogu navuæi, bez obzira koliko emotivno bila vezana za njih). Nego se nakon odreðenog vremena rješavam i svih nepotrebnih uspomena, predmeta, namještaja, ono, svega.
CD-a koje više ne slušam. VHS-ova, DVD-ova, kutijica za sitnice, bižuterije koja se izlizala (i ako ponovo postane in, sigurno je neæu nosit jer se sve veæ istrošilo i ofucalo). Walkmana, discmana, mp3 playera, svega što spade u tu kategoriju. Ofucanih torbica i šalova, krpica koje bi se mogle prepraviti, prekrivaèa za fotelje kojih sam se zasitila, navlaka za jastuèiæe... Mah, svega nepotrebnog.
Osim fotografija. Koje èuvam u slatkim malim jednakim rozim albumiæima po 100 komada. I knjiga. I nekih starih dnevnika. Ali to bi bilo manje-više sve.

Ali žene iz Maminog klana nisu takve.
O neeeeee...
Žene iz Maminog klana sakupljaju.

Prva faza, ona koja dolazi udajom i napuštanjem roditeljskog doma (da, i tu sam crna ovca i izrod, ona koja se odvažila na samostalni život. Žene iz Maminog klana ne napuštaju obiteljski dom do udaje. Osim ako eventualno ne odu na studij negdje van roditeljskog prebivališta. U tom sluèaju sakupljaju da bi punile djevojaèku sobu u roditeljskom domu, te sobu u iznajmljenom stanu... jer žene iz Maminog klana nisu sposobne preživjeti u skuèenim uvjetima studentskog doma, niti bi si dozvolile da spadnu na takvo nešto).

Kad se propisno skuæe, u dovoljnom broju kvadrata, zapoèinju sa sakupljanjem. Jer dota od brda ruènika, stolnjaka, kristala, staklarije i ostalog trasha nikako nije dovoljna za preživljavanje.
One moraju imati jako puno jako divnog namještaja. Posteljnog i stolnog rublja. Presvlaka za sve živo što se da presvuæi nekakvom tkaninom. Jako puno udobnih jastuèiæa razbacanih svugdje gdje ih se razbacati da, prema pravilima udobnosti , zdravog razuma i dobrog ukusa (a još više protiv pravila istih).
Svi prozori i balkonska vrata doma moraju biti prekriveni minimalno s dva sloja zavjesa – debljim neprozirnim i tankim prozraènim ispod ovih debljih... Ljeti su to lagane pamuène zavjese pastelnih boja, zimi teži zastori. A sve se to mijenja otprilike svaka dva tjedna, da odgovara prekrivaèima na kauèu, nadstolnjaku (koji ide preko kukièanih stolnjaka ispod staklene ploèe na stolu), jastuèiæima, posteljini i ostalim tekstilnim noænim morama...

Osim toga, žene iz Maminog klana pate od mijenjanja namještaja otprilike svakih 5 do 7 godina. Uz što obièno ide i èejnð ploèica, parketa, staza, tepisona, boja zidova i svega što se veæ da u stanu/kuæi promijeniti.
Pri èemu dio (uvjetno reèeno) starog namještaja završi kod ostalih pripadnica klana (što ove obièno samo potakne da se i one upuste u redizajn životnog prostora, da bi ga prilagodile kabinetnom ormariæu prababe Kate, ili fantastièno bezvremenski dizajniranom Lesnininom ugradbenom ormaru iz 80-i-neke...). Ostatak se smješta u šupe i iznamljene garaže, jer zaboga veæ æe fantastièno poslužiti kad se neka od curki bude kuæila...

Ipak, jedna od najveæih strasti žena iz Maminog klana je sakupljanje raznoraznih kuænih i kuhinjskih pomagala na struju, te kvalitetnog posuða, pribora za jelo, tanjura, èaša i uporabnih predmeta iz srodnih kategorija.

Npr, tamo negdje 60-ih i 70-ih su sve morale imati kuæni aparatiæ za vakumiranje najlonskih vreæica, kuæni stoj za faširanje mesa, onu stvar za rezanje salame i sireva ali manjih dimenzija nego oni u samoposlugama, bauhausovske džezve za espresso...
80-ih se obavezno moralo imati Iskrine telefone u verziji s brojèanikom i verziji s tipkama, one žute, crvene ili plave, s crnom slušalicom... Zatim famozni Cento Gradi za pranje i èišæenje kuænih površina na paru pod pritiskom, mali ruèni usisivaè za stol i namještaj, najmanje jednu supersvemoguæu šivaæu mašinu obiènu i jednu oberlokericu (mada je od svih samo Tetica znala šiti. Dapaèe, ona je šivala svima – mlatila je lovu ko šnajderica na crno, i manje više sve najkompliciranije fensi vjenèanice u gradu su se šile u mojoj današnjoj spavaæoj a njenoj nekadašnjoj radnoj sobi). Naravno, moralo se imati i stroj za pletenje. Pa zatim toster na iskakanje i onaj kontaktni na preklop, ogromnu pretpotopnu mikrovalku, najveæi sokovnik u susjedstvu, Gaggia aparat za espresso i cappuccino, kokièare, hot doggere, blendere raznih dimenzija i sve moguæe kuhinjske spravice za rezanje, miješanje, sjeckanje, miksanje i maltretiranje prehrambenih namirnica...
90-ih su se samo još gore raspomamile, što je bilo pogodovano službenim dolaskom kapitalizma i invazijom Baba Zepteruša, Tupperwareovki i inih. A ulaskom u novi milenij su natjecateljsko-sakupljaèke strasti za posjedovanjem što veæeg broja što beskorisnijih kuæanskih aparata kod žena iz Maminog klana doživjele totalni vrhunac...

Posebno u Tetièinom sluèaju.
Koja je prije nekih 7-8 godina zbog zdravstvenog stanja skoro sasvim prestala izlaziti iz kvarta, ulice, zgrade... ali je zato otkrila Neckermannove kataloge i tv prodaju.
I tako natrpala stan još i posebnim tavama za palaèinke (i creppe i pancake tipa), aparatiæima za vafle, setovima noževa za rezanje, komadanje, brušenje, guljenje i klanje, sakupljaèima vlage, stolnim zen-fontanicama...

Osim hrèkarenja s predmetima iz gore navedenih kategorija, za žene iz Maminog klana je karakteristièno i to da se panièno boje treæeg svjetskog rata, atomske bombe, tajfuna i monsuna, uragana, kataklizme, sudnjeg dana i 7 jahaèa Apokalipse.
Zbog èega u svojim domovima obièno imaju bar nekoliko ladica sa zalihama medicinskog etanola, AC/DC-a, Rivanola, zavoja, flastera, antibiotika, analgetika, antipiretika, antihistaminika, antidepresiva, antibejbi pilula i što ja znam èega sve ne za pružanje prve, druge i posmrtne pripomoæi. Hvala Svevišnjem što se još nitko nije sjetio ponuditi u slobodnoj prodaji male priruène kuæne defibrilatore, sklopive kirurške stolove i obiteljske kitove za anesteziju te manje kirurške zahvate...

Ali svakako niti jedna žena iz Maminog klana nije propustila uvaliti u svoj dom barem jedan golemi “obièni” frižider (zadnjih godina SVE imaju onaj dvokrilni, s ledomatom) i jednu manju ledenicu koja izgleda kao obièni frižider pa može biti u kuhinji, kao i škrinju za duboko smrzavanje u špajzi.
Kupovanje mlijeka, ulja i mineralne na gajbe, brašna i šeæera na desetke kila, mesa u kolièinama dovoljnima za tjedne potrebe javne kuhinje, sredstava ža èišæenje, higijenskih potrepština... Sve je to simptomatièno za Žene iz Maminog klana.

Izgleda da sam jedino ja nekim èudom, unatoè genetskim predispozicijama i tradicionalnom odgoju, izbjegla nekako razviti tu karakternu osobinu.

Sreæom, žene iz Maminog klana su nekako uvijek imale prostrane domove bogate prostorijama pogodnima za hrèkarenje...

A od svih gradskih žena iz Maminog klana, Tetica je po pitanju kvadrature nekako prošla najbolje.

Tetica živi u dvoetažnom stanu kvadrature debelo preko stotke. Nikome nije jasno koju je zapravo vezu morala potegnuti tamo negdje 74-e da dobije u prestižnoj novogradnji dvoetažni stan s tri spavaæe, komfornom dnevnom sobom spojenom s golemom kuhinjom/blagovaonicom, dva kupatila i ostavetinom, a nije imala ni petoro ni èetvoro, ni troje, èak ni dvoje djece. Jedno dijete i muž...
Mama, Teta i dio Rodbine su sumnjali na mog pokojnog Didu, visokopozicioniranog politièara u to vrijeme. Ali ja ne vjerujem. Dovoljno sam dobro poznavala pokojnu Baku da mogu biti sigurna da bi mu se ona krvi napila da je samo pokušao... Znam koliko je zavidna bila na Tetièinom Stanu, do posljednjeg daha... Ja nekako sumnjam u Admiralušu, Tetièinu pokojnu kompiæku kojoj je ova svaki mjesec mukte šila fensišmensi robicu za nju i njene kæerkice prema talijanskim i amerièkim èasopisima, i s kojom je imala tamo negdje od 50-ih do sredine 90-ih mali biznis sa švercanim bundama. Naime, Admiraluša je imala sestru udanu u Rusiji, sestra ju je posjeæivala skoro svaki mjesec, a Tetica je imala mušterije koje su voljele biti dobro odjevene, i tako... Nerciæ vamo, lija tamo, malo Ballantinesa i Marlbora, koji jugodinar pravom èovjeku na pravom mjestu... I eto prekomande za muža iz makedonske vukojebine u toplije krajeve, eto savršenog stana, eto i stipendije u inozemstvu za jedinu kæerkicu...

Jer osim hrèkarenja, jedna od najkarakteristiènijih osobina žena iz Maminog klana je i ta da su sve obdarene vrlo poduzetnim mozgom. Kao i vještinom sklapanja korisnih veza i zgrtanja materijalnih bogatstava.
Meðutim, izgleda da je, kao i hrèkarenje, i ta osobina mene preskoèila...

Što je nebitno za ovu prièu.

Ono što je bitno jest da je jutros ranom zorom jedna od polica u Tetièinom brlog... ovaj, Tetièinoj ostavi otkazala poslušnost.
Ona s kiselim paprikama, miješanom salatom, džemovima, postoljem za nekakvu profesionalnu megaheavy peglu na paru (skupa s peglom, naravno) i kuænim aparatiæem za vakumiranje.
I da se sve to sruèilo na policu koja je bila ispod nje...
Što je uzrokovalo rušenje stvari s još polica ispod ove.
Pri èemu su predmeti letjeli u svim smjerovima i usput rušili još neke stvari sa susjednih polica, odvalili ruèicu na vratima ostavnog ormara, oštetili usisivaè s vodenim filterom (onaj koji izgleda ko R2-D2 iz Star Warsa...), uzrokovali više manjih srèanih udara u cijeloj vertikali, i, naravno, totalnu štetu i kaos u ostavi...

A meni napokon pružili priliku da odvuèem nekoliko kutija i crnih vreæa krame ravno u kontejner.

I bogami se osjeæam vrhunski zbog toga.
Uz svoju sobu i malo kupatilo na donjoj etaži koje samo ja koristim, napokon je još jedna prostorija u stanu astma-free. Nema više klaustrofobije, nema više padanja u duboki oèaj dok razgræem sokovnike, ho/re/ca ambalaže cikle, komplete alata i pakete nikad korištenih kuhinjskih krpi u potrazi za najobiènijom peglom vulgaris (ne nekom specijalnom koja npr. usput obavlja depilaciju bikini zone, plete ribarsku mrežu i uzgaja svilene bube dok glaèam košulju...).

Osjeæam se apsolutno zen i fengšuizirano.
Preplavljena sam poletom i inspiracijom.
Želim... Želim... Želim i trebam veliki declutter Tetièinog stana! Želim to više od bilo èega na svijetu! Potrebno mi je! Nasušno potrebno! Kao zrak, kao voda, kao burek iz Mate tijekom PMS-a ili malo maskare i rumenila prije izlaska iz kuæe!!!

Poletna i inspirirana, otkrila sam što zapravo želim biti u životu.
O daaaaaaaaaa...
Ne želim više biti lokalna it girl.
Ne želim više niti vratiti svoju nekad uspješnu karijeru u marketingu.
Neæu ni ovce, ni novce, niti zgodnog i uspješnog a popularnog partnera pofutranog novèanika s pozamašnim draguljem meðu nogama, svim zubima na broju (ili bar s titanijskim implantatima u vilici), te usto još i romantiènog kao Austin/Bronte hibrid Mr. Darcyja i Heatcliffa...
Ne!

Želim biti Martha Stewart!
Boginja i guru svake kuæanice koja drži do sebe!
Želim biti Nigella Lawson!
Superseksi kuhinjska genijalka!
Želim...
Ajme, toliko ih ima da zapravo ne znam u ovome trenutku tko i što sve želim biti.
Ali želim...
Želim...
Želim...

Mah!
Zapravo samo želim unijeti malo reda i zraka u prostor koji je u ovome trenutku moj dom.
Potrebno mi je to.
A nekako imam osjeæaj da je potrebno i mojoj trenutaènoj obitelji, ma koliko režali i gunðali protiv promjena...
Ali primjetila sam da se Tetici zapravo sviða novi red i poredak u špajzi, kao i neki noviteti koje sam unijela u uobièajeni meni, što mi daje nadu i podstrek da ustrajem na tome.

Napokon, ja sam sada u stadiju promjena.
A promjene treba poèinjati od malih stvari.
Uostalom, nije da æu propustiti nešto stvarno važno ako se par dana ne budem smucala po places to be, ne budem meðu people to see... Jer ionako je iz dana u dan oko mene uvijek sve isto.

Zli Duh Božiæa u liku i djelu Rodice Krave. I duhovni preporod. Po n-ti put. Ali ovaj put zapravo...

Nakon poprilièno lijenog ali ugodnog vikenda u snijegu (ne, nisam krivo napisala. U, ne NA snijegu...), povratak u Split je došao kao slana voda na ozlijeðenu zanokticu!

Jer dok sam ja bužala štiklom (ok, nisam izdržala dugo u Uggsicama...) stope po snježnim nanosima i skakutala naokolo ko zeko (te završila mokra do koljena, s nosom koji slini do istih), u Splitu se nakon dugog izbivanja pojavila moja najgora noæna mora – Rodica Krava!

Ah. Uh. Joj.
Jednostavno ne znam odakle da poènem.

Rodica Krava je jedno od onih napornih opsesivnih stvorenja koje žena nikako ne može izbjeæi. Ne samo zato jer je sveprisutna. Nego i zato jer je ko golemi gadni podivljali pitbull – kad šèepa žrtvu ne pušta dok je ne raskomada. A najviše od svega je beskrajno iritantna...

Pa zašto se onda uopæe družim s njom?

Iskreno, ne znam. Rodica Krava je moj porok i moja loša navika. Znam da mi škodi psihièkoj ravnoteži i probavnom sustavu, ali ne mogu sebi pomoæi. Rodica je. Odrasle smo manje – više skupa. Odgojene smo da se blisko družimo unutar obiteljskog klana. I unatoè tome što neko vrijeme provedeno s njom obavezno izaziva gastritis, jednostavno ne mogu izbjeæi a da nekako ne provodim neko vrijeme s njom.

Vijest o povratku Rodice Krave doèekala me na zaslonu mobitela otprilike u isto vrijeme kad sam prešla BiH granicu, vratila osobnu u novèanik, utaknula slušalice iPoda u uši i na brzinu bacila pogled na ljubljeni novi telefonèiæ prije nego se odam mojoj mraènoj strasti – slušanju tajne plaèipiè... plaèljivaste playliste prepune BoysIIMen, Celine i Mariah.
I stvarno, ali stvarno mi je došlo totalno zlo.

Moja J je bila slabije sreæe od mene – povratak Krave u Hrvatsku ju je zatekao potpuno nespremnu. Ono, samo se pojavila pred njenim vratima, s Tiffanyjevom vreæicom (ne, nisu bili dijamanti. J je, kao i ja, slaba na Tiffanyjeve srebrne ogrlice s privjescima. Kako je financijski uvijek puno bolje stajala od mene, a usput studirala i završila master u inozemstvu, tako je sebi mogla priuštiti lijepu malu kolekciju, dok sam ja u životu imala samo jedan model. Dva puta. Oba puta sam ogrlicu izgubila...) u jednoj i kolaèima iz Francuza na Rivi u drugoj ruci, i to u 9 sati ujutro!!! Normalno da J nije mogla biti bijesna na nju kako veæ na Kravu treba biti bijesna, jer ipak se pojavila s Tiffanyjevom Elsa Peretti ogrlicom s akvamarinom... koju J veæ oèajno dugo oèajnièki priželjkuje, i prokleto dobrim èokoladnim kolaèem, i kako sad da je izbaci kroz prozor?

Inaèe, Krava se pojavila u vrlo neobiènoj kombinaciji.
Prije 6 godina Rodica Krava je upisala MBA negdje u Njemaèkoj, i tamo upoznala nekakvog britanskog papka èiji je tata nekakva faca a mama hrvatica, pa se na brzinu udala i zbrisala s njim za UK. I sad tamo ne radi manje-više ništa pametno u životu, osim što zlostavlja svog jadnog anemiènog supruga. Koji je, vjerujem, bio zapravo skroz simpatièna osoba dok nije upoznao aždaju. I koji je u meðuvremenu spas iz naporne braène zajednice potražio u naganjanju karijere u odreðenoj poslovnoj banci i vikendima na selu s braæom, roditeljima i psima, jer je to jedino mjesto na planeti na kojem njegova ženica odbija provoditi vrijeme i jedini ljudi koje ona ne podnosi više nego što oni mogu podnijeti nju.

E, sad... Dok sam ja oèajavala zbog niza nesretnih okolnosti koje su se zaredale u mom životu posljednjih mjeseci i pritom zaboravila na neke ljude na koje nisam smjela zaboraviti, èudne su se stvari dogaðale na suprotnoj strani Jadranskog mora, i neki od zaboravljenih ženskih ljudi su se spojili u vrlo neobiènim kombinacijama.
Jedna od tih zaboravljenih ženskih ljudi, moja monumentalna australska rodica Jen, je ponovo završila u Italiji, kod moje talijanske superfrendice Simo, koja je u meðuvremenu postala i njena talijanska superfrendica Simo... A Simo je postala i superfrendica s J, jer sam ih spojila još ovo proljeæe kad je J tražila smještaj u gradu u kojem je stažirala u sklopu svog mastera...
I tako je J boravila u Italiji ovu jesen u vrijeme kad je Jen opet svratila do Simo, pa su se tako upoznale i skompale. Nisu se poznavale ranije, jer Jen je moja rodica s mamine a J s tatine strane. A nekako ih nisam uspjevala potrefiti zajedno u Zagrebu, i tako...
Kako je u meðuvremenu Krava boravila na istom mjestu, i inzistirala na druženju s J, tako je J upoznala Kravu i Jen, pa je Jen na kraju završila kao gost na par mjeseci kod Krave u Glasgowu. A sad je došla s njom u Split, u kratku blagdansku posjetu rodbini...
A smjestila se kod ni manje ni više nego Rodice Krave!!!

Nevjerovatno!
I nepodnošljivo!!!

Jer ako se želim viðati s jednim od meni najdražih a genetski povezanih stvorenja na svijetu, koje je takoðer jedno od rijetkih stvorenja koje me u ovome trenutku... ispravljam, koje bi me u ovom trenutku moglo izvuæi iz kaljuže ljigavih emocija i razvedriti mi mraène dane, moram pristati na druženje s jednom od najgorih emocionalnih vampirica i trollova na planeti!!!

Koja je, usput, i meni donijela dar!
Ali ne tako lijep kao onaj za J. O neeeeee...
Jer ja sam sada siromašna roðakinja, ona koja nema barem mamu poduzetnicu i šminkerski stan u centru, ako veæ nema odgovarajuæeg muškarca da je uzdržava, održava i èini pristojnom ženom.
Ja sam od Krave dobila sivi kašmirski Pringle šal i Wellingtonke.
Što uopæe ne bi bilo tako loše da se ne radi o šalu koji sam prošle i pretprošle zime viðala na rodici Kravi. O, da – lijepo ga je upakirala, i odlièno je održavan, ali to je ipak taj šal, vidi se na njemu da nije baš najnoviji (you can’t fool a cashemere fool, ne-ne, tako blesava ipak nisam...), a zaboga nema ni kutiju ni etiketu... I mada se ipak radi o Pringle of Scotland pletivu, bože moj, ipak me nimalo nije obradovao. Niti se namjeravam potruditi uopæe stavljati taj glupi šal oko vrata. Ok, bar ne dok je Krava u Splitu.
I ne bi uopæe bilo loše da moje nove Wellies nisu glupe crvene Hunterice kakve veæ imam. Broj prevelike! Za koje bih se mogla zakleti da ih je kupila sebi, bez isprobavanja, i onda skužila da ne može svoj uberdebeli list kojim ju je majka Priroda nagrdila (pa ne zovemo je uzalud Krava! Kad je graðena ko govedo! Mada ona voli reæi da je graðena kao Fergie... ali ne Fergie iz Black Eyed Peas, nego bivša nevista od Kraljice. I tu nikakve dijete i èudesne vježbe za istezanje mišiæa ne pomažu) nabiti u èizmu...
Uostalom, mogla je pitat Jen da je htjela – moje crvene Wellies mi je Jen kupila i poslala prije par mjeseci, po Kravinoj sestri kad se ova vraæala iz posjete familiji.
Ali Krava ionako zna da ja znam da ona zna da nisam baš toliko blesava, i da æu skužit da mi je poklonila rabljene stvari. Kao i to da æe mi odmah bit jasno što mi je namjeravala poruèiti time.

A poruèila mi je da sam sada službeno no good enough za nju i njene dragocjene britanske funte.
Ma daaaaaaaaaaaaj...

A opet, ma koliko je pokušavala škartati, ipak je završilo na tome da se s njom viðam na dnevnoj bazi. I da se nakon kavica i razgovorèiæa nikako ne osjeæam dobro.

Nekako me uvijek uspije izbaciti iz takta svojim bezazleno upakiranim komentarima okrutno usmjerenima na moju težinu, izgled, kosu, ten, odjeæu, frizuru, karijeru tj. nedostatak iste, braèni status tj. nedostatak istog, a odnedavno i imovinsko stanje.
Nakon èega se pretvaram u najbijedniju hrpu oèaja, a samopouzdanje nestane bestraga...

Ah, da – Rodica Krava me toliko baca u oèaj zadnjih dana, da sam potpuno zaboravila na najvažnije...
Naime, u ponedjeljak sam dala otkaz.
Sjela sam sa Šarmantnim Gadom u èetiri oka, i objasnila mu kako ovo nije dobro ni za mene ni za njega.
Iskreno, u ovome trenutku najmanje od svega me briga koliko je to dobro za njega.
Najvažnije mi je da sam napravila nešto dobro za sebe.

Njemu ionako ne mogu pomoæi.
Njegovi problemi nisu i ne smiju postati moji problemi. A njegov najveæi problem je što nije sposoban za ljubav. Pri èemu ne mislim samo na ljubav kao... jelte, ljubav.
Jer on ne voli i ne može voljeti nikoga. Najmanje sebe. Za njega je život potraga za adrenalinom, uzbuðenjima, osvajanjima, postignuæima na bilo kojem polju, planu i obliku. I opsesivno sakupljanje trofeja. A ljudi koje vezuje uz sebe tek igraèke. I prijatelji, i obitelj, i žene...
A ja odbijam biti bilo èija igraèka. Èak i svoja vlastita.

Ali naravno da mu nisam baš to tako rekla...
Zapravo, samo sam dala otkaz.
Prave razloge sam zadržala za sebe.
Još uvijek nisam spremna potpuno prekinuti svaki odnos s njim. Odluka u meni je poprilièno zrela, ali ne dovoljno.
A i želim otiæi polako.
Zapravo, radoznala sam... Ali moja radoznalost nema ovoga puta nikakve veze s njim. Nego iskljuèivo sa mnom.

I tako, tu sam gdje jesam do kraja mjeseca.
S poèetkom 2010. godine i ja poèinjem iznova.

I iskreno, užasno se bojim.
Jer dati otkaz u trenutku kad je stanje u državi iz dana u dan sve gore, kad nemam nikakav posao u sigurnoj (ma, uopæe u nikakvoj) rezervi, kad moja egzistencija ovisi o milostinji rodbine i prijatelja, definitivno znaèi krenuti u najveæu, najsmjeliju i najuzbudljiviju avanturu života.

A avantura života donosi gomilu stvarno opakih izazova.

Ne ovisiti o muškarcima, ma kako se zapravo bojala biti sama.
Jer ja sam cijeli život bila jedno od onih stvorenja koje je obavezno moralo imati nekakvog deèka, nekakvog partnera, i to takvog èije bi mi imovinsko stanje ili društveni položaj podizali status u oèima ljudi oko mene i – najviše – oèima moje krvoloène obitelji.
I da, ne prihvaæati da se La Famiglia ili “prijatelji” prema meni odnose kao da sam kužna samo zato jer još uvijek imam isto prezime, prazan prstenjak i trbuh bez strija, i sve to bez Audija kojeg mi je muž kupio na firmu bez pdv-a...

Ne ovisiti o mišljenju obitelji.
Ok, crna sam ovca uvijek bila, crna ovca sam i dalje bez obzira koliko se trudila slomiti samu sebe i igrati po pravilima klana, i crna ovca æu bit i ubuduæe, ma koliko se trudila raditi na sebi da bih zadovoljila njihove uvjete. Jer time nikome ne èinim dobro. Samo sam beskrajno nesretna. I ja, i Mama, i La Famiglia. Ne tražim da me vole. Bojim se da nitko od njih, osim Tate (a i on je godinama emotivno zlostavljan), nije sposoban voljeti. Ali tražim da me private takvu kakva jesam. Ako ne mogu – e, to više nije moj problem. Uvijek ih mogu voljeti nesretno i platonski, ali s razumne distance.

Ne ovisiti o mišljenju gomile marginalnih ljudi kojima sam okružena.
I ne, nisu mi prijatelji svi kojima dopuštam da me nazivaju prijateljicom.
Riješiti se emotivnih vampira, ugnjetavaèa/ugnjetavaèica, daveža, kvaziekipe i ostalih društvenih trofeja s kojima održavam odnose koji me zapravo žuljaju, samo zato da bih zadržala nekakvi krhki i proforma a zapravo nepostojeæi status u nekakvim krugovima koji su toliko falši da... Da mi se zapravo povraæa od svega.

Nauèiti biti sama, u svakom pogledu.
Moæi provesti neko vrijeme sama sa sobom, bez da oèajavam od pomisli da se negdje svi ludo zabavljaju, da život prolazi dok sam ja doma i da æu propustiti nešto krucijalno i sudbinski ako se ne pojavim na pravom mjestu u pravo vrijeme, ako se ne okružim pravim ljudima i bla... Uostalom, sam pojam pravog mjesta, kao i definicija pravih ljudi, je nešto vrlo relativno...

I, napokon, rašèistiti sama sa sobom što zapravo želim raditi u životu.
Da, što me zaista veseli. Što je moj pravi poziv.
Studij i master sam odabrala da bih prkosila ili zadovoljila obitelj. Poslove sam birala po tome koliko su fensišmensi u odreðenom trenutku i koliko su društveno in, te koliko mi novaca, povlastica i bonusa mogu donijeti u životu.
Sve što sam radila, radila sam na ovaj ili onaj naèin zbog drugih.
I nikad nisam bila zaista sretna.
Sada želim raditi nešto za sebe i zbog sebe.
I stvoriti nešto za sebe. I za druge.
Ok, nikada nisam razmišljala o tome da promijenim svijet, niti me to zapravo zanima. Ali nikada nisam ni razmišljala o nekom drugom svijetu van ovog mog malog, skuèenog, ogranièenog i sebiènog svijeta...
I ne, ne želim biti bolja osoba. Želim prvo postati osoba, tj. shvatiti kakva sam osoba, da bih mogla znati treba li me uopæe poboljšavati.

Ne biti ono što se od mene oèekuje, jer to mi ionako nikada nije polazilo za rukom.

I, najviše od svega, prestati bježati.
Odoljeti porivu da opet, još jednom, pobjegnem od svega što me tišti i guši.
Od problema, od ljudi, od loših emocija, besparice, obitelji, neprijateljske sredine...
Jer ma gdjegod ja pobjegla, u drugi grad, drugu državu, drugu galaksiju, drugu dimenziju... Moji problem nekako svugdje idu za mnom. A ako me veæ ne slijede, onda me doèekaju na istom mjestu odakle sam krenula. I tako do u nedogled.
Ali ovaj put bez psihoterapije, bez self-help knjiga, bez papilova ezoterije i èudnovatih gurua.
A nisam baš sigurna da æe mi poæi od ruke.
Zapravo, užasnuta sam.

Sreæom, odgodila sam poèetak preobrazbe za par tjedana. Taman kad se otrijeznim od planiranih sezonskih tuluma.
Jer ko je vidio krenuti s duhovnom obnovom u vrijeme kad je duh pomuæen alkoholom, i kad su se svi dragi ljudi vratili doma da proslave izlazak iz loše 2009. i ulazak u još beznadniju 2010-u...

Depresivni post žene zametene snijegom

Ove godine me nekako preskoèilo blagdansko raspoloženje.
Ne diraju me slabo ili uopæe neokiæeni izlozi, traljava atmosfera u gradu, gužve pred malom FINA-om na Prokurativama (gdje skoro svaki dan svratim obaviti uplate i ostale stvari koje se kolegici ne daju obavljati jer ne voli po šugavom vremenu izlaziti iz ureda, a meni su taman usput kad idem na pauzu u svojim lijepim crvenim Huntericama. I osjeæam se grozno dok me zaštitar pušta kao pravnu osobu u toplu poslovnicu, a kolona promrzlih i od kiše mokrih gladnih umirovljenika ostaje visiti pred vratima da bi predigla Kerumovu božiænicu)...

Ne raduju me èak ni obilna sniženja. Na kojima ima pregršt povoljnih èizama broj 39 i odjeæe moje velièine... Naime, moje stopalo je upravo one velièine koje su i stopala veæine žena koje kupuju cipele koje i ja želim imati (prokleti 39/40), tako da moje velièine nestane i prije rasprodaja. A o odjeæi broj 44 (hlaèe i suknje) i 40 (majce, puloveri, bluze...) da i ne govorim. Moram ih grabiti èim stignu na police. Jer dobri komadi te velièine ne doèekaju rasprodaju.
Moja AA ima sasvim dobro objašnjenje za tu pojavu: žene koje rade i imaju novaca za odreðenu odjeæu obièno satima sjede na poslu, voze se autom, nemaju vremena za redovno vježbanje i na pauzama se hrane smeæem, pa zato imaju široko dupe. E, one kupuju odjeæu odmah kad doðe na police, jer im ta odjeæa treba, i ne razbijaju previše glavu cijenama. Dok studentice, besposlièarke i domaæice/mlade majke obièno imaju vremena za jurcanje naokolo, vježbanje i dijete, ili uopæe nemaju vremena i mira i stalno su negdje u pokretru (pogotovo mame sa sitnom djeèicom), njihovi guzovi su velièine graška a struk širine grisine, i one mogu si priuštiti èekanje da krpe padnu na 30% prvotne cijene. One kupuju na rasprodajama.
A tu je i ona posebna kategorija žena kao što je moja I, od koje ne bježe samo muškarci glavom bez obzira. Nego i celulit, i masne nakupine u svim moguæim verzijama i oblicima. Proklete džepne Venerice sa svim oblinama na mjestu, ali u mikroskopskim dimenzijama. Kraljice savršene konfekcijske velièine 34/36, sa sitnim nožicama 37/38. One koje mogu najsavršenije traperice naæi u djeèjem Dieselu i platiti ih jedva 500 kuna po punoj cijeni. Kojima ne znaèi ništa to što zlatne visoke Nike tenisice u cijelom Splitu veæ dva mjeseca ne možeš naæi u velièini za odrasle ni da ti život ovisi o tome. Jer su veæ odavno kupile preslatke visoke retro bijele Pume a' la Nataša Bebiæ (one sa uberdražesnim sitnim zvjezdicama u fluorescentnim bojama) na djeèjem odjelu, i još upotpunile kombinaciju superkul plišanom roza trenerkom, i sve to u pola cijene koliko koštaju iste stvari za nas odrasle krmaèe! Prokletnice koje mogu minjake i tajce kupovati u Zerododici Benettonu!!! Gaaaaaaaaaaaah!
Takve ženice u Karlinom outletu kupe prošlosezonske Fabi zlatne sandale s remenèiæima i kristaliæima za 300-400 kuna, jer su zadnje i još u velièini 36...
Dok se ja pokušavam bezuspješno ugurati u zadnje Abercrombieve hlaèe od trenerke u velièini L i pitam se jesam li možda nekako sluèajno upala u nekakav paralelni svemir u kojem je sve isto osim što je konfekcijski broj XS u njemu sluèajno zamijenjen onim XL... na svim odjevnim artiklima!!!

Ali zapravo moram priznati da mi ovakvo stanje nimalo ne smeta.
Dapaèe, ovo je najopušteniji prosinac u, mislim, posljednjih 20-ak godina mog života...
Ne obilazim duæane. Ne kupujem manijaèki darove za sebe, sebe, sebe, pa još malo za mene, i onda za rodbinu i prijatelje. Ionako sam se s najbližom ekipom dogovorila da ove godine darova nema. I odmah nam je nekako lakše...
Ništa ne oèekujem. I ništa ne pripremam.
A da ne spominjem kakvo su olakšanje ovi blagdani donijeli i obiteljskom budžetu i opæenito liniji...
Inaèe veæ poèetkom mjeseca poèinjem s manijakalnim peèenjem kolaèa i pripremanjem raznoraznih maštovitih obroka, a poèinju i svi drugi ljudi oko mene. Pa se onda stalno nešto jede, kruži po susjedstvu s tanjurima kolaèa, izmjenjuje recepte, reže, sjecka, mijesi, kuha, peèe, prelijeva, maže, dekorira...
Ove godine nema toga. Ono, nema. Ma kakvi.
Em smo ušparali na orasima i margarinu, em smo ušparali na struji, em nema nepredviðenih troškova za Gastale i laksative... A i ne buše se nove rupice na remenju.

Ok, nije baš da nemam apsolutno ništa fino za jelo doma. Juèer sam dobila neoèekivani dar od Šarmantnog Gada – napokon se dokopao Splita, ali nismo išli za Zagreb (opet!!!). Zbog stanja na cestama. Pa sam ja bila malo tužna jer sam se nadala vidjeti malo moje cure i psa. I on je bio malo tužan, jer se nadao malo zapiti s (još jednim) kumom.
Bila sam baš tako oèito i upadljivo tužna, da se naveèer pojavio na parkiralištu s utješnim darom. Golemom zlatnom vreæicom. Punom – ajme meni – njegovih ruku djela!!!
Par boca vina iz NJEGOVOG obiteljskog vinograda, uredno vakumiranim narezanim pršutom kojeg je ON sušio i friškim domaæim kobasicama koje je ON radio (ok, neæu uopæe razmišljati o tome kako je oduševljeno htio prièati o tome kako je ON klao prasca... uh!), bocom rakije koju je ON pekao... I jnekakvim prokleto dobrim sirom kojeg doduše nije radio on, ali svejedno...
Jednostavno se pojavio, natovario me spizom, dao pusu u obraz i otperjao na mali balun s ekipom, a ja sam ostala malo onako... hm, ne znam...

Ne znam što bih mislila o TAKVOM daru.
Možda ima nekakvu grižnju savjesti, ili osjeæa obavezu da me nahrani u ovim kriznim vremenima? Možda se malo i uznemirio zbog promjena na mom tijelu u posljednjih mjesec dana ili mu više nisam privlaèna? Jer primjetio je da sam se ozbiljno stanjila u struku. Pa me veæ par puta zabrinuto upitao hoæe li mi se smanjiti i cice, i koliko ja to uopæe namjeravam izgubiti u dupetu...
Na moju veliku žalost, a vjerovatno na njegovu radost, moji pršuti su ipak komad mišiæa, a cice uvijek ostaju iste – debljala se ja ili mršavila.

AA ima sliènih problema – njen nekovrsni deèko (viða se dotiènim gospodinom, na njenu sreæu slobodnim) je strastveni lovac. Umjesto s njom, veæinu vikenda provodi na èeki, i redovno je uveseljava raznoraznom divljaèi. S kojom ona nema pojma što bi, jer baš i nije neki mesojed. Dok on itekako zna što bi da ona napravi s tim. Samo što njoj spremanje divljaèi nikako ne ide od ruke.

Vjerovatno je ova kriza u muškarcima probudila nekakve primarne mužjaèke nagone, koji ih tjeraju da ženke opskrbljuju mesom i mesnim preraðevinama. A to nije dobro. Nešto je èudno u zraku, i bojim se da æe sukladno promjenama kod mužjaka moj iduæi potez biti presaðivanje božiæne pšenice u pitare na balkonu, ili sakupljanje bobica po gradskim nasadima i ukuhavanje marmelade...

Iskreno, ovaj me prosinac totalno izdeprimirao. ne osjeæam se dobro u Splitu.

Zato sam ovaj vikend zbrisala do frendova u BiH.
I upravo u ovome trenutku mislim kako je to bio apsolutno krivi potez.
Zametena sam! Snijegom! Ogromnim kolièinama superledenog snijega... Unatoè grilonkama, tajcama, jednim obiènim soknama i termo èarapama povrh njih, i dobrim starim Uggsicama, osjeæam se ko sudionik marša na Igmanu. Hladno mi je. i baš me briga što izgledam ko prokleti medvjed s 10-ak potkošulja, majca i muških debelih džempera na sebi. Unatoè grijanju u svim moguæim zatvorenim prostorima, meni je prokleto studeno!!!

Iskreno, jedva èekam nedjelju i povratak u dosadni Split.

Nije dobro?

Nije dobro.
Njega ovih dana nema u Splitu.
Ja sam mu se morala pridružiti u Zagrebu danas, ali zbog nereda na cestama niti je on dospio s juga doæi do Splita po mene, niti sam ja htjela riskirati zastoj u koloni i druženje s kamiondžijama ispred Sv. Roka.

Savršena prilika da sjednem malo sama sa sobom i dobro razmislim što želim u životu.

I promislim malo o sebi i svojim vezama.
Jer sasvim je oèito da imam ozbiljan problem. A da pritom uopæe nemam nikakvu vezu.

Nedjelju sam provela na opuštajuæoj kavici s jednim od kandidata s kojima sam dejtala do trenutka kad sam izgubila glavu za Šarmantnim Gadom.
Onim stabilnim, pouzdanim, vrlo zaposlenim i poduzetnim deèkom koji mi je bio i ugodan i privlaèan i miran i dosadan…
I uspjela opuštajuæu podnevnu kavicu pretvoriti u cjelodnevni druženje po mom guštu.

Zašto, o zašto se u mom životu stalno pojavljuju takvi nekakvi uredni, pouzdani, pa èak usto i situirani muškarci. I još žele mene ovakvu u svom životu. Takvu jednu… tako maniènu, bipolarnu, nesreðenu, zbunjenu i opæenito nepouzdanu ženu koja uporno odbija odrasti.
A ja ih onda nogiram zbog nekakvog kretena koji lijepo prièa i kupuje darove, koji je nepredvidljiv, izazovan, nedostupan, usput još obavezno i lažljiv, šarmantan i zavodljiv do gadljivosti… I oèito još nezreliji od mene?

Deèko, ovaj pouzdani, zapravo uopæe nije loš.
Zna bit poprilièno zabavan. Ok, ispao je zabavan jer sam ga uspjela natjerati da se napije ko konj u 11 sati prijepodne. Pa smo se vozali po splitskom zaleðu uz Iron Maiden kao zvuènu pozadinu.
Onda me još vodio i kod sebe u firmu i prièao o poslu kojim se njegova obitelj bavi. I uopæe nije bilo dosadno, dapaèe. Mislim da mi se sviða ono što radi.
I mislim da je predivno kad netko s toliko strasti prièa o svom poslu.

Ok, i Šarmantni Gad obožava svoj posao. Ali na sasvim drugi naèin.
Šarmantni Gad obožava status koji mu pruža njegov posao. Uživa u kontaktima i pal-pal odnosima s glavonjama, u materijalnoj koristi koju ima od svog posla, u adrenalinu i stresu… U mrcini od službenog vozila koje je jedino takvo u gradu (i èinjenici da sad uzima noviji, bješnji model). U gomili gluposti koje idu uz njegov posao, koje hrane njegovu taštinu, i zapravo èine da on taj svoj posao obavlja tako dobro.

Za razliku od njega, Deèko ne šljivi previše materijalne stvari.
Doduše, odrastao je u blagostanju kao obrtnièko-poduzetnièko dijete još u onom starom sistemu, ali ne razbacuje se niti ga je briga. Voli udobnost, ali ne i preplaæenu. I nije mu stalo do toga da se druži s raznoraznim Kerumima i sliènom ekipom, da voza neku zvijer koja mjeseèno troši benzina u iznosu prosjeène blagajnièke plaæe, ili ima bolji sat od najboljeg Sanaderovog.
Deèko ne pokušava šarmirati ljude koji mu ne znaèe nešto u životu.
Deèko izlazi na prosjeèna mjesta na koja izlazi ekipa naših godina.
Deèko ne stanuje u previše nepotrebnih kvadrata (mada je lokaciju dobro izabrao... Što æu, ja sam lokacijski snob...).
Deèko, doduše, ima i jednu sasvim malu i dražesnu obavezu i grešku iz prošlosti, ali meni to ne smeta. Dapaèe. Deèko je second hand, ali na onaj dražesni vintage naèin...

Ali… mada se nešto promijenilo, i mada mi je postao malo zanimljiviji, opet se ne osjeæam 100% ugodno u njegovom društvu.

Jer znam da sam ga u nedjelju nazvala da odemo na tu kavu samo zato jer sam se cijeli tjedan osjeæala šugavo zbog Šarmantnog Gada, i jednostavno sam htjela ubiti vrijeme s nekim èije bi društvo laskalo mojoj taštini. Da me frendovi Šarmantnog Gada vide u pravo vrijeme i na pravom mjestu s jednim od trenutaèno poželjnih gradskih raspoloživih materijala. I što sam pristala i da juèer odemo na nekakvu veèeru samo zato jer ne želim veèer provesti doma za kompjuterom, ili na nekom od ispraznih druženja uz vino s curama koje melju o trivijalnim glupostima dok se ja trudim da ne zacmizdrim, a ne mogu guknut što me mori jer ne smijem u opticaj pustiti prièu o romansi iz Pakla s oženjenim šefom…
Jednostavnije reèeno, odluèila sam jednim udarcem ubit dvije muhe: pojavljivat se s potencijalnim kandidatom na javnim mjestima na kojima æemo bit primjeæeni od njegovih momaka i tako izazvat reakciju kod Oženjenog Gada, i istovremeno malo klin klinom izbijati (ne nužno doslovno…).
Što je, naravno, ljekovita taktika koja je uvijek do sad palila…
Meðutim, èini mi se da ovaj put osjeæam grižnju savjesti…
Što je loše.
Vrlo atipièno za mene.

Mislim, odakle mi sad odjednom, nakon 32 godine poprilièno sebeljubivog i neispravnog života, takav osjeæaj za moral i ispravno?
Da li je moguæe da se ljudi zapravo promijene u tako poznim i ocvalim godinama?
Nešto kao Ebenezer Scrooge?
Jeli to možda zbog duha recesijskog Božiæa i opæe atmosfere vraæanja pravim vrijednostima (u nedostatku sredstava za shopping)?

I što li æe, zaboga, onda bit slijedeæi korak?
Hoæu li otkriti da zapravo imam savjest? Hoæe li me ta savjest jako gristi? Hoæe li mi to izazvati nekakvu neugodu? Hoæu li zbog toga opet poèeti jesti?
Možda æu osjetit potrebu da nakon… hm… (mislim, ali nisam sigurna) 9 godina napokon opet odem na ispovijed?
Hoæu li ovaj put na ispovijedi prvi put u životu ispovijediti stvarno sve? Bez da išta slažem ili prešutim? Ono, hoæu li stvarno isprièati sve, ili æu opet smuljat nešto kako sam slagala nekakvu sitnicu obitelji, ogovarala kolegicu na poslu i samo dva puta zgriješila bludno, ali s dugogodišnjim deèkom za kojeg sam zapravo zaruèena pa to i nije neki grijeh, i zbrisati na porciju traèa s par Zdravomarija na koje æu zaboravit èim prijeðem prag Gospe od Cukara i osjetim miris sumpora s Rive u zraku?

Mada me u ovome trenutku više brine kako æu sutra, ako ne odem za Zagreb, preživjeti još jedan dugi dosadni dan na poslu…
Bez Darcyjevskih poglediæa Šarmantnog Gada, bez njegovog soènog dupeta u trapericama naslonjenog na rub mog stola, bez urlanja kroz vrata da mu nazovem nekoga i spojim mu poziv, bez kreštavih poziva njegove zakonite koja po stoti put pita da li joj je muž u uredu jer na mobitel nedostupan, bez ne znam ni ja sama više èega…

Prekopala sam mu sve mailove i nisam našla ništa zanimljivo.
Prekopala sam mu sve ladice i police, ni tu nisam našla ništa zanimljivo osim polupotrošene boce hot lubrikanta kojoj je prošao rok trajanja i neraspakiranog para crnih muških èarapa. I male kutije Bajadere, koja me danas par sati dovodila u iskušenje da je otvorim i smažem.
Pijem po cca 10-ak kava.
Ispunjavam nekakve putne i radne naloge, èitam talijanski Vogue od kolovoza koji je kolegica ukrala kod krojaèice, otkrila sam i da ima bookmarkiranu Iskricu (Gad. Ne kolegica) i odredala abecedu da naðem korisnièka imena s kojima se logirao. I našla ih, tri komada. Na žalost, Google Chrome nije zapamtio zaporku…

Osjeæam se bezveze.
Totalno ne kužim.
Zapravo, uopæe mi više nije nužno da otkrijem u što sam se ovo uvalila.
Više mi nije važno.
Postalo je naporno.

Strašno mi fali moj B u ovakvim trenucima. Užasno, sebièno mi fali. Da je živ, iskoristila bih priliku ovih dana da produljene pauze (kojom se svi koriste u odsustvu šefa) potrošim na lamentiranje i analiziranje situacije s njim. B je uvijek znao dati pravi savjet i prisiliti me da ga se i pridržavam.

Ali baš me briga.

Jer otkako sam pretumplala prošlotjednu krizu i postala sva tako hebeno cool, te pažnju malo posvetila i jednom kvalitetnom a zanemarenom kandidatu, Šarmantni gad je okrenuo ploèu. Kao da je nanjušio da sam ga pustila da otklizi…
Vrlo je pažljiv, redovan u telefonskom i sms provjeravanju mog zdravlja i opæeg duhovnog stanja, pun nježnih rijeèi (bez glupih obeæanja i razmetanja praznim ljubavnim izjavama), I obavezno naveèer potroši bar 45 minuta na intimne razgovore… Onako ozbiljne, o poslu, problemima, svaði s kumom, getribama i felgama, malonogometnim rezultatima, vremenu, debeloj jakni koju nije ponio i slièno.

I što ja sad da mislim o svemu?

Još sam ljuta. Ali mi fali.
Nisam sigurna da li jedva èekam sutrašnji susret, ili se bojim.
Za svaki sluèaj, njemu sam rezervirala sobu u Panorami a sebe smjestila kod Najbolje. Zvuèao je stvarno tužno i razoèarano kad sam mu to saopæila. I izbiflao prièu o tome kako zna da je bio gad u zadnje vrijeme i kako se osjeæa grozno jer nema pojma koji mu je vrag bio. I onda sam ja bila vrlo cool i puna oprosta ali rezervirana.
I ok, priznajem, nekako se bojim da æu na kraju i ja završit u Panorami a ne na Vrbanima, ali ovaj put stvarno moram biti ono što inaèe nikad nisam i što mi ne polazi za rukom – dosljedna. Što æe bit jako teško (pitam se djeluje li brom jednako i na žene, i ima li se toga negdje nabavit legalno?…).
Skoro pa da mi doðe da bacim neki urok tako da sutra na cestama bude totalni kaos…

Nije dobro.
Ali bar sam se opet nekako scoolirala i držim, ako ništa drugo, samu sebe pod kakvom-takvom kontrolom…

Žena na rubu živèanog sloma

Cijela ova prièa s Šarmantnim Gadom totalno loše djeluje na mene!!!
Primjetila sam da sam se od jedne poprilièno vesele i pozitivne plavuše pretvorila u konstantno živèano stvorenje.
Stanje u kojem se nalazim posljednjih tjedana… Hm, ne znam kako bih to uopæe opisala. Možda da sam stalno bijesna? Ili bi toènije bilo da sam ljuta od trenutka kad se probudim, pa sve dok ne uspijem zaspati izmrcvarena mislima o tome kako je današnja komunikacija/nekomunikacija meðu nama bila posljednja u mom životu i kako ga više nikada ne želim/sad i odmah najviše na svijetu želim ni èuti ni vidjeti/odmah èuti i vidjeti?
Nisam baš sasvim sigurna mrzim li ga iz dna duše ili obožavam do ludila.
Znam samo da ne mogu više sjediti u istom uredu s njim, raditi s njim, imati bilo kakve veze s njim…
I da bi isti èas dušu vragu prodala samo da bar jednom, eto, samo bar jednom ispoštuje dogovor i javi se ili pojavi na dogovorenom mjestu na vrijeme!

Na radnom mjestu smo službeni.
I pristojni.
I totalno nevini.
Zato jer sam ja veæinu vremena BIJESNA na njega.
I jer on zna da je opet nešto za***o.
I onda mi onako u prolazu kroz vrata dobaci onaj svoj pokajnièko-šarmantni “znam da sam kriv i ubij me ali to je jaèe od mene i bla” topli poglediæ , i još ga zaèini osmjehom pred kojim bi Hugh Grant umro od srama, i ja mu u sebi nekako odluèim sve oprostit do daljnjega…
Ono, kao, još æu malo trpit svo to maslanje jer je tako neodoljiv. I jer je seks s njim tako velièanstven.

I onda mi opet pošalje poruku da rezerviram vrijeme od-do za njega, i još mi nabaja gomilu divnih planova koje ima sa mnom. Pa se ja ljutim i otpišem mu da je kreten nad kretenima i da imam druge planove.
Onda on pita kakve, pa ja lažem da imam dogovor s nekim prijateljem, na što on pobijesni i ispituje koji je to prijatelj, pa opet ne želim reæi (jer lažem, naravno). I onda moli da æe ovaj put bit toèan, da æe crknut ko pas od tuge, jada, želje i èežnje, i neka mu to ne radim, i da æe za pola sata bit na mom parkingu…
Naravno, javi se za 45 minuta. Da dolazi za 15.
Pojavi se nakon 20.
Ja ne želim siæi.
Svaðamo se.
Iskljuèujem mobitel.
Ili se javi tek za sat, sat i pol vremena, pa mu kažem da mi je žao jer da veæ imam dogovor.
I da sam upravo izašla, tako da mi ne znaèi puno to što je on upravo došao ispred moje zgrade. Dok u stvarnosti sjedim doma i tražim neki komad posuða kojim mi neæe bit žao tresnuti o pod.

Mrzim ga! Bože, kako ga mrzim jer mi to radim!

A onda mi priredi vikend iz snova.
I onda totalno zaboravim koliko ga mrzim…

Stalno mi nekog vraga laže i mulja. I uvijek kasni jer mu je neko završio u bolnici, jer mu je riknulo auto, jer je cijelo popodne povraæao (ma baš! I onda nakon cijelog popodneva povraæanja sutra hladnokrvno smaže duple æevape s ekstra lukom i cijelom Podravkinom godišnjom zalihom ajvara???).
Naravno, ja mu svaki put kažem da znam da laže, i da ne kužim kojeg vraga misli postiæ tim maslanjem kad mu tako loše ide. Napokon, u svojoj kratkoj prosvjetnoj karijeri sam imala uèenika petog razreda osnovne škole koji su mogli izmisliti prièu koja bi kod nekog malo manje iskusnog držala vodu više od bilo koje njegove umotvorine!!!

Jedino pozitivno u svemu ovome je to što sam konstantno toliko bijesna i živèana, ili blažena i zadovoljna, da sam skoro potpuno zaboravila jesti.
Jutros sam izašla na pauzu s frendicom koja radi relativno blizu, a koja me nije vidjela èetiri tjedna, i koja me upitala jesam li na nekoj posebnoj dijeti. Jer da joj se èini da sam nekako mršavija…
I stvarno, skužila sam da veæ tjednima ujutro samo trgnem kavu, da zapravo živim iskljuèivo na golemim kolièinama kave i kutiji cigareta dnevno, da ubacim usput u kljun neku bananu ili mandarinu ili keks tek kad mi se ruke poènu tresti od gladi, da na veèerama i ruèkovima s njim pretežno samo brljavim po tanjuru…
B-ove tamne Replay traperice koje èesto nosim na posao (jer su jedini neupadljivi, neobraðeni, klasièni komad jeansa u mojoj garderobi koji može proæi pod business casual), i koje su mi prije tri tjedna uzrokovale zastoj cirkulacije u dupetu i bedrima, sada mi padaju niz kukove i pokrivaju svih 12 cm pete na èizmama.
A ponovo mogu obuæi i neke prošlogodišnje pletene haljine, u kojima više ne izgledam ko Barbara Kolar u prošloj sezoni Plesa sa Zvijezdama. Nego sasvim pristojno.

Pa ipak, to me ne veseli baš previše.

U što sam se ovo uvalila?

A opet… ne mogu se odlijepit od njega.
Jer se tako fenomenalno ljubi.
Jer me tako obasipa beskrajnim nježnostima i pažnjom kad je sa mnom.

A ne smijem zanemariti ni darove.

O, da, uvijek ima neko iznenaðenje spremno za iskupljenje.
Pamti dok ja meljem o glupostima, i uvijek zna pripremiti pravu stvar za trenutak kad odluèim prestati bijesniti i uvuèem kandže.
Upamtio je da veæ dugo uzalud tražim roza futrolicu za svoj pink iPod. Nekako nikako da naðem rozu. Uvijek i svugdje imaju neke žute, plave, bijele, prozirne… Nikako da naðem rozu! A on ju je pronašao! Prošlu subotu sam bila bijesna ko najbijesnija divlja zvijer ikad, i grozomorno sam se durila više od sat vremena pretvarajuæi zajednièku jutarnju kavu u pakao za oboje. A onda je skoknuo do auta i vratio se s dva cd-a koja tražim veæ 100 godina (jedan meni vrlo poseban album Ryuichi Sakamota i prva izdana Disco Kandi kompilacija), i nije mi bilo druge nego da se prestanem duriti. Nedavno sam izgubila jednu od mojih omiljenih Morrelato naušnica, zbog èega sam bila sva jadna, i iznenadio me novim parom istih. Zna da obožavam L’Erbolariov losion od bugarske ruže, koji tako predivno i intenzivno miriše, a kojeg nema na hrvatskom tržištu, pa je zamolio frenda koji je skoknuo do Italije da mi ga donese…
A donio mi je iz Zagreba i moje najdraže praline, one s limetom…
Nisu to nekakvi skupi darovi od kojih se pada u nesvijest. Dapaèe.
Ali su sitnice koje meni znaèe, stvarèice do kojih mi je stalo, a on se nekako potrudio da ih upamti.
Za razliku od svih onih bajnih i divnih ludo zaljubljenih i inaèe pažljivih frajera koji zapravo nikad ne slušaju. Pa tako zaborave da sam alergièna na rakove, školjkaše i ostale morske dražesti pune histamina i ostalih alergena, i onda mi doma pripreme (ok, naruèe. Nisam toliko blesava da povjerujem da su stvarno sami kuhali!!!) veèericu od plodova mora. Koji kupe parfem samo zato jer je skup pa im se èini prikladnim darom, bez da su se sjetili barem saznati koje mirise koristim (to je bar lako. Uvijek ista tri), pa parfem na kraju završi meðu darovima za reciklažu… I nije jedan od onih koji vode na romantièan vikend u prirodu u vrijeme cvjetanja ambrozije, pa se romantièni vikend pretvori u dva dana pakla zaèinjena kihanjem, curenjem nosa, gušenjem i nateèenim oèima. Niti jedan od onih koji misle da je neudobno rublje s previše èipke, proreza, mašnica, pa još s neodgovarajuæim krojem košarica ili neudobnim izrezom na dupetu, nešto što æe me baciti u ekstazu èim odmotam kutiju…
Osim toga, ne volim primati darove zbog kojih se prvo moram nekako osjeæati dužna. A onda se još i praviti oduševljena, dok u glavi mozgam kako izbjeæi isprobavanje dva broja pretjesnih neudobnih i izrazito ružnih haltera, ili kome æu uvaliti grozni parfem od kojeg mirišem kao slastièarnica u kojoj rade iskljuèivo kolaèe od vanilije a usput prodaju i cvijeæe za sprovode…

Ali priznajem da me totalno kupio cd-ovima i futrolicom za nano...

Mada to ne znaèi i da opet nisam bijesna ko pas.
I ne sviða mi se sve ovo.

Jer osjeæam da se zaljubljujem.

Ne onako “vrijeme mi je da se skrasim a on djeluje kao stabilan deèko” zaljubljujem, kao što je bio sluèaj s GMOP-om.
Ovo je nešto drugo.
Ovo je èisto ludilo.

Ne spavam, ne jedem, ne razmišljam o nièem drugom osim o njemu.
A on mi je stalno tu pri ruci, i istovremeno tako nedohvatljiv…

Svjesna sam da imamo rok trajanja, i sasvim sam ok s tim. Ni prvi ni zadnji. Ali previše gorim, i on previše gori, i bojim se da jednostavno ne sagorimo prebrzo. Tj. da on ne izgori prvi.
A niko ne voli bit ostavljen.

Srce mi govori da se opustim, prepustim, ne razmišljam. U redu, možda ipak ne srce nego neki organ malo niže smješten od srca…
Mozak vrišti upozorenja.
Nije dobro. Nikako nije dobro.

Sve èešæe razmišljam o tome da jednostavno dam otkaz.
Sve teže podnosim èinjenicu da radim s njim i zapravo za njega…

A najgluplja moguæa stvar koju mogu napraviti jest da dam otkaz u trenutaènoj situaciji.
Odbila sam neke druge prilike, za koje ne znam hoæe li mi se opet pružiti. Pogotovo kad oni koji su mi ih ponudili saznaju da sam jedva mjesec dana izdržala na novom poslu.
Zaboga, kako æe to izgledat u mom životopisu?
Što æu ja sama misliti o sebi?
I što æe, napokon, moja obitelj misliti o tome?
Što reæi ljudima oko sebe? Prijateljima, poznanicima, svima s kojima se družim?
Naravno da ne mogu reæi da sam dala otkaz jer sam zaljubljena u svog oženjenog šefa s kojim se ševim. Osim AA i Najbolje niko nema pojma… Mada svi sumnjaju da se sa mnom nešto dogaða.
Ali onda æe svi pomislit da sam zapravo DOBILA OTKAZ, i to nakon samo mjesec dana. Što bi stvarno bilo ponižavajuæe. Jer ja sam JA, cura (ok, malo ocvala cura… ali još uvijek cura) s besprijekornim životom i besprijekornom karijerom, koja svoje mraène strane, slabosti, poroke i opæenito sve što nije besprijekorno krije ko zmija noge. Unatoè odreðenoj reputaciji, koju sam ipak nekako uspjela zadržati pod kontrolom…
Ako dam otkaz par dežurnih zlih jezika æe iskoristit priliku. I puknut æe bruka.
A priznajem da mi zapravo više smeta moguænost da ljudi o meni prièaju da sam dobila otkaz, nego da se naslaðuju èinjenicom da sam se peglala s oženjenim šefom.

On je totalno loša stvar u mome životu.
Kompletno sam luda za njim.
Èini me nesretnom reciproèno koliko me baca u ekstazu.
I gubim kontrolu nad sobom, a to ne volim. To nikako ne volim. Svaki put kad sam izgubila ovako glavu za nekim na kraju je ispalo … Pa, ispalo je jako loše.

Nisam dobro.
Ajme meni, u što sam se ovo uvalila…

Intermezzo

Šarmantnog Gada nema ovih dana u uredu.
Nije u Splitu. Ali nije mi mene poveo sa mnom.
Doduše, za neke rutinske stvari tu po Hrvatskoj mu ni trebam.

U ovome trenutku bijesna sam ko pas na njega. Privatno, kao žena. Ne kao njegov mali Crni Sambo iz firme, nego kao ljuta i povrijeðena i uvrijeðena žena.
Doduše, ipak je zvao u nedjelju.
A ja nisam nimalo oklijevala pokazati mu svoj bijes i prezir na fini naèin.
Toliko da je pod teretom moje ledene mrzovolje i sms odbijanja jednostavno pao ko patka i rascmizdrio mi se u 2 ujutro, u pidžami u garaži (zbrisao je iz kuæe da ga žena ne èuje, pretpostavljam.).
Do 3.30 sam mu pet puta dala otkaz, i pet puta ga je odbio.
Nisam mu uopæe dozvolila da doðe do rijeèi.
Prala sam mu uši punom parom, izlajala sve i svašta, dizala nos, ljutila se, znaèajno šutila po nekoliko minuta, prekidala vezu (i telefonsku i onu meðu nama...)…

U ponedjeljak sam došla sva ljuta na posao, spremna ozbiljno dati otkaz, i saznala od kolege da je u petak onako izjurio iz ureda bez pozdrava jer je imao iznenadnih problema u obitelji…
Ok, službeno se ne ljutim. Kao, nemam razloga za ljutnju.
Neslužbeno, jadna sam ko najjadnija hrpa jadnog jada na svijetu…
Ali, napokon, nema on meni što polagat raèune kad se radi o privatnim stvarima…

A opet…
Mah.
Možda nemam pravo, ali ljuta sam.
Sebièno ljuta.
Unatoè tome što kaže da je njemu grozno nezgodno jer nikad prije nije bio u ovakvoj situaciji, da ima nešto s nekim s posla, pogotovo ne s izravno podreðenom osobom… Da nema pojma što je meni u glavi, da se boji da sam ga ja zapravo izmanipulirala nekako da mi ponudi posao a da mi nije ni najmanje stalo do njega, dok se on kompromitira…
Haloooooooo?
E, upravo zbog toga sam ljuta!!!

Nisam ja žicala posao od njega!
Sam mi ga je ponudio!
Ako je smatrao da bi se mogao uvaliti u probleme ili je mislio da ga iskorištavam, mogao mi ga je
jednostavno ne nuditi!

A ljutim se i zbog njegovog ponašanja na poslu.
Neoprezan je.
Primjetila sam da mu se svako malo omakne “ti” umjesto “vi” kad mi se obraæa, a pravilo je u uredu da se svi kao strogo persiramo… Osim toga, juèer je sjedio na sastanku s terencima i projektnima i zazvao me na mobitel da pogledam jeli stigao mail. I kako mi se obratio pred prostorijom punom kolega? Nije rekao Elle, pogledajte u moj Outlook jeli mi stigao odgovor na ponudu od XYZ-a. rekao je Elleice, daj mi pogledaj u moj Outlook jeli mi stigao odgovor na ponudu od XYZ-a!!! I tako u nekoliko prilika i situacija!!!
Doduše, saznala sam od deèkiju da sam ja najmlaða do sada ženska osoba koja je radila u ovoj strogo testosteronskoj firmi, i da svi nekako misle da sam ja piletina nedavno ispilila s faksa ili tako neèega. I veæini momaka se svako malo ispuzne ono mala i Elleica, èak i onima u ranim 20-ima…
Doduše, saznala sam i da je kolegica koju naslijeðujem a koja se udaje za potkoženog poduzetnika bila oko dvije godine mlaða od mene… Bem ti kvalitetnu kozmetiku protiv bora, kratku frizuricu, nezrelu facu, plavu kosicu i ružièasto sjajilo!!! Koji su me doveli do toga da me i 20neštogodišnjaci patroniziraju (umjesto da me kategoriziraju pod milfice, u koje veæ polako i spadam po godinama…).

Ok, onda je u ponedjeljak popodne nešto obeæao. Samoinicijativno. I nakon par sati pogazio obeæanje. Jer je nešto važno iskrslo, i on je hitno morao izaæi na teren! U 9 SATI NAVEÈER!!!
Ali se valjda malo napio jer me oko 11 nazvao i neoprezno se izlanuo, pa sam saznala da je zov Texas Hold’Em-a s ekipom ipak bio malo jaèi od zova hormona i bezgraniène iznenadne ljubavi koju veæ dugo navodno osjeæa prema meni. Tj. on je planirao bacit ðir na poker, pa se tek onda zabavit komadom. Samo što mu je jezik bio malo brži od pameti, a komadu hidrogen od blajhanja još nije toliko nagrizao mozak da ne bi percipirala da nešto mulja…
Ok, bijesnila sam. Baš me bilo briga, pa sam dala si oduška.
Ok, nazivao me onda i ljubavi, i zlato, i dušo, i anðele, i svašta nešto slatko i malo i bucmasto i okruglo a plavokoso, i pojavio se oko ponoæ i po na parkingu moje zgrade s punim naramkom dekorativne vegetacije koju je valjda pijano poèupao s javnih površina Parkova i Nasada, na što sam tek stvarno pukla! Mislim, ako su ti cvjeæarne zatvorene, ne moraš zato radit štetu na javnim nasadima koje JA financiram porezima, prirezima i ostalim nametima, seljaèino jedna neuglaðena!!!
A morala sam se naæi s njim, jer je prijetio da se neæe maknut s parkinga dok se ne pojavim. I još sam ga morala umoliti da se prebaci s parkinga od zgrade na manje upadljivi parking ispred Kerumove barake, jer stvarno nisam bila spremna za još jedan incident u sitne noæne sate na radost cjelokupnog komšiluka. Naime, susjedima je veæ puna kapa još od onog nemilog dogaðaja otprije par godina kad je Boksaè u 2 ujutro puštao srcedrapateljske narodnjake pod mojim balkonom i urlao KURVONAŠLASIDRUGOGAAAAAAAAAAAAA, pa je morala intervenirati policija, a policija je opæenito nerado intervenirala kad su Boksaè i njegovi momci u pitanju jer … Mah, nebitno. I kad sam izbjegavala liftove punih nekoliko tjedana i šunjala se stubištem, u pokušajima skrivanja od krvoloèno radoznalih susjeda koji su sutradan na posao išli neispavani, pjevušeæi Milu Kitiæa koji im se te noæi prisilno uvukao u snove…
Otjerala sam ga doma ženi.
Bila sam stvarno bijesna i ljuta.
I još sam.

Doðe mi da dam otkaz.
Odmah.
Hitno.
Po najkraæem moguæem postupku.
Ovo je malo psihièki too much za mene.

U meðuvremenu, ova dva dana kljucam po najdosadnijim moguæim administrativnim poslovima koje sadistièki birokratsko nastrojen ljudski mozak može uopæe smisliti.
Ispunjavam ruèno knjigu radnih naloga, nakon èega sve to pretipkavam u glupe tablice, i onda sve to skupa printam u nekoliko primjeraka, sortiram po mjesecima, velikim i malim klijentima, starim i novim klijentima, instalacijama, servisima i održavanjima, pa ulažem u košuljice i rasporeðujem po registratorima… Prekopavam njegov inbox (u kojem nema ništa juicy, na žalost), tražim i printam neke stvari, zatim i to rasporeðujem po registratorima… Žutima, crvenima, plavima, ljubièastima, imaju èak i dva roza…

A on komunicira s kolegicom. Kao, dok se ja ovako nova još malo ne snaðem, jer ona toèno zna što mu treba, a sve mu je toliko hitno, i onda bolje da se mala (gaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaah!) malo nauèi snalazit s dosadnim stvarima, a pa æe onda malu kolegica veæ polako uputit u hodu kad bude manje gužve…

Osim toga, glupan jedan glupi pokvareni je juèer ujutro, kad je samo svratio prije puta da pokupi neke stvari iz ureda, stavio na radni stol uokvirenu fotku na kojoj se radosno klebesi u kameru sa cijelom svojom užom i širom obitelji!
Te slike nije bilo tu kad sam poèela raditi. Dapaèe, izgleda da je odavno nije bilo tu, jer je kolegica par puta malo zaèuðeno pogledala u smjeru slike kad je ušla u ured…
I što on sebi umišlja? Da æu ja sad tu nešto plakat, slinit i suze ronit od ljubomore kad vidim kako on sav sretan u krugu svog klana okupljenog u ugostiteljskom objektu pozira iznad janjetine??? Prije æu svisnut od muke i žudnje prema krumpirima, salati i tartaru (bar slutim da je ono u zdjelicama uz spizu tartar, ili nešto slièno što dobro ide uz krumpire ispod peke…), nego od jada pri pogledu na njegovu zakonitu. Prema kojoj sam avion. A i u jednu njegovu zakonitu stanu dvije Elle, tako da me baš briga.

Nisam ljubomorna, ni najmanje.
Smiješan mi je taj patetièni pokušaj.
Ali da sam ljuta, bogami jesaam.

Jer ga ne mogu izbacit iz glave, joj nikako! I onda sam ljuta najviše na sebe…
Mrzim ga, mrzim ga, mrzim!!!

Osim toga, ljuta sam i zbog subotnjeg izlaska, a jednako je ljuta i AA.
Objema nam se baš gadno zakompliciralo…

U društvu koje nam se prilijepilo još u Hedonistu i nastavilo nas pratiti cijelu veèer, i kojem se prikrpao i grozni Versace (ok, i nije baš tako grozan fizièki. Jedino se malo koma oblaèi, a ona majca s natpisom Versace nategnuta preko golemih prsa i bicepsa, a koju sam zapamtila s ruèka u Pimpinelli i koju smo ja i Šarmantni Gad zloèesto komentirali je definitivno bila vrhunac tekstilno-odjevnog užasa, ultimativni pobjednik uberhorror kategorije za godinu 2009-u… Btw. jesam li spomenula da je majica bila u neukusno žarkoj pastelnoj apsolutno antimuževnoj boji?)…
Ups, izgubila sam se malo.
Dakle, bile smo u društvu njenog bivšeg prijatelja s povlasticama, El Mafijoza (da se razumijemo, tako ga zovemo iskljuèivo zbog stava i frizure), èijim se zagrljajem tješila u fazi razvoda, i s kojim je ostala u superprijateljskim odnosima, i njegovog bliskog frenda Connana (dotièni splitsko-zagrebaèki poduzetnik koji veæ stoljeæima svoju dugu kosu vezanu u rep farba nekom za mrvicu previše mahagoni bojom da bi izgledala prirodno. A i primjeti mu se povremeno i sijedi izrast, pa unatoè tome što ga zovemo Connan možda bi mu bolje pristajalo Red Sonja). I onda je ona upala u prièu s, jeli, dotiènim Connanom, koji je pokazao interes za njen biznis, i ponudio joj nekakvu suradnju, pa su tako izmijenili i brojeve mobitela… na što je El Mafijozo totalno ispalio od ljubomore jer on i dalje trèkara za AA mada glumi da nije. Pa je odmah sutradan poèeo zivkati AA, da kako joj je seksi ona plava prija koja je bila s njom, da jeli ona može njemu dat moj broj, bla… Naravno da je AA to bilo komièno, jer ona zna da se ja i El Mafijozo poznajemo, ono, veæ 500 000 godina, tj. on je suraðivao poslovno i blisko se družio s Nezakonitim, bio je i gost više puta kod nas doma, a i sve njegove žene su do sada uvijek bile po istom klišeju (u koji totalno upada AA, ali ne i ja – visoke, tanke, s kosom do dupeta. Što više prirodne dlake i ekstenzija, to bolje. Èovjek pada na brdo kose…).
AA je sve to bilo smiješno, ali je El Mafijozo inzistirao, pa je prvo nazvala mene da provjeri smije li mu dat broj. Naravno da se meni to uèinilo zabavno, pa sam rekla neka ga baš da, pa da vidimo što æe ispast od toga.
I ona mu je dala moj broj.
Ali…
El Mafijozo me još nije nazvao.
Nije mi poslao niti SMS, O neeeeeeeeee…..
Ali mi je zato sinoæ Versace sms-om zaželio laku noæ, a jutros i dobro jutro, te više puta tijekom dana i dobar dan…

I sad je AA ljuta na El Mafijoza.
Jer je tek u posljednje vrijeme poèela kužit da joj je zapravo poèeo bit sve draži, valjda kad se polako poèeo umarati od proganjanja… I taman kad je mislila da ga je malo izdresirala, on napravi glupost kakvu ne bi napravio ni najgluplji srednjoškolac… Premaslao je da mu da moj broj, koji je on onda distribuirao dalje. I jer je prièa bila tako debilna. Kao, on mene zapravo ni ne zna. I nije me npr. on sam mogao pitat za broj da je htio. Ili jednostavno nazvat Nezakonitog, koji ima moj broj… I s kojim me nedavno sreo na subotnjoj kavi u ACYja!!! Jer mi se ipak povremeno još uvijek viðamo na kavama…
AA sad misli da se ja zato ljutim na nju.
Ali ja se uopæe ne ljutim na nju. Mada nikako da je razuvjerim.
Ljutim se na El Mafijoza.
Zaboga, pa poznajemo se dovoljno dugo!!! I kakvo mu je to ponašanje i kakve su mu uostalom to idiotarije??? I zašto je moj broj dao glupom Versacetu??? Jer AA ga je pritisnula odmah jutros, pa je pod prijetnjom kopanja oèiju francuskom manikurom i doživotnog ukidanja komunikacije ovaj sve priznao…
El Mafijozo je sad ljut i na Connana, dugogodišnjeg bestiæa, jer misli da Connan kuva ženu za koju zna da je on, El Mafijozo, njegov bestiæ, lud za njom!
Connan je zbunjen i ljut, jer mu nije jasno što ovaj toliko šizi kad njega stvarno i iskreno zanima njen posao, a ne ona.
Ja sam sinoæ sišla do Egoista i èekajuæi N-a isprièala Connanu kako sam sad i ja bijesna na El Mafijoza, jer mi je uvalio ovog kretena od Versacea, a i koristio je mene da bi AA napravio ljubomornom...
Connan mi je povjerio kako njega stvarno, ali stvarno zanima samo posao kad je AA u pitanju, i da mu je više puna pipa pubertetskih šema...
Naime, svi muškarci u ovoj prièi su veæ dobrano na samom kraju tridesetih ili veæ ozbiljno zagazili u 40-e...

A ja imam inbox pun sms-ova od frajera na kojeg mi se povraæa. I jedan jedini od Šarmantnog Gada, koji je stigao prije nekih pola sata. i u kojem mi kaže da mu fali njegova jube i da æe mi u petak kampirat ispod balkona ako treba, samo da oprostim i izlijeèim mu ranjeno srce jer on je gad i svinja i bla.

Ajme meni.
Najraðe bi odmah dala otkaz.
U što sam se ovo uvalila???