Šarmantnog Gada nema ovih dana u uredu.
Nije u Splitu. Ali nije mi mene poveo sa mnom.
Doduše, za neke rutinske stvari tu po Hrvatskoj mu ni trebam.
U ovome trenutku bijesna sam ko pas na njega. Privatno, kao žena. Ne kao njegov mali Crni Sambo iz firme, nego kao ljuta i povrijeđena i uvrijeđena žena.
Doduše, ipak je zvao u nedjelju.
A ja nisam nimalo oklijevala pokazati mu svoj bijes i prezir na fini način.
Toliko da je pod teretom moje ledene mrzovolje i sms odbijanja jednostavno pao ko patka i rascmizdrio mi se u 2 ujutro, u pidžami u garaži (zbrisao je iz kuće da ga žena ne čuje, pretpostavljam.).
Do 3.30 sam mu pet puta dala otkaz, i pet puta ga je odbio.
Nisam mu uopće dozvolila da dođe do riječi.
Prala sam mu uši punom parom, izlajala sve i svašta, dizala nos, ljutila se, značajno šutila po nekoliko minuta, prekidala vezu (i telefonsku i onu među nama...)…
U ponedjeljak sam došla sva ljuta na posao, spremna ozbiljno dati otkaz, i saznala od kolege da je u petak onako izjurio iz ureda bez pozdrava jer je imao iznenadnih problema u obitelji…
Ok, službeno se ne ljutim. Kao, nemam razloga za ljutnju.
Neslužbeno, jadna sam ko najjadnija hrpa jadnog jada na svijetu…
Ali, napokon, nema on meni što polagat račune kad se radi o privatnim stvarima…
A opet…
Mah.
Možda nemam pravo, ali ljuta sam.
Sebično ljuta.
Unatoč tome što kaže da je njemu grozno nezgodno jer nikad prije nije bio u ovakvoj situaciji, da ima nešto s nekim s posla, pogotovo ne s izravno podređenom osobom… Da nema pojma što je meni u glavi, da se boji da sam ga ja zapravo izmanipulirala nekako da mi ponudi posao a da mi nije ni najmanje stalo do njega, dok se on kompromitira…
Haloooooooo?
E, upravo zbog toga sam ljuta!!!
Nisam ja žicala posao od njega!
Sam mi ga je ponudio!
Ako je smatrao da bi se mogao uvaliti u probleme ili je mislio da ga iskorištavam, mogao mi ga je
jednostavno ne nuditi!
A ljutim se i zbog njegovog ponašanja na poslu.
Neoprezan je.
Primjetila sam da mu se svako malo omakne “ti” umjesto “vi” kad mi se obraća, a pravilo je u uredu da se svi kao strogo persiramo… Osim toga, jučer je sjedio na sastanku s terencima i projektnima i zazvao me na mobitel da pogledam jeli stigao mail. I kako mi se obratio pred prostorijom punom kolega? Nije rekao Elle, pogledajte u moj Outlook jeli mi stigao odgovor na ponudu od XYZ-a. rekao je Elleice, daj mi pogledaj u moj Outlook jeli mi stigao odgovor na ponudu od XYZ-a!!! I tako u nekoliko prilika i situacija!!!
Doduše, saznala sam od dečkiju da sam ja najmlađa do sada ženska osoba koja je radila u ovoj strogo testosteronskoj firmi, i da svi nekako misle da sam ja piletina nedavno ispilila s faksa ili tako nečega. I većini momaka se svako malo ispuzne ono mala i Elleica, čak i onima u ranim 20-ima…
Doduše, saznala sam i da je kolegica koju naslijeđujem a koja se udaje za potkoženog poduzetnika bila oko dvije godine mlađa od mene… Bem ti kvalitetnu kozmetiku protiv bora, kratku frizuricu, nezrelu facu, plavu kosicu i ružičasto sjajilo!!! Koji su me doveli do toga da me i 20neštogodišnjaci patroniziraju (umjesto da me kategoriziraju pod milfice, u koje već polako i spadam po godinama…).
Ok, onda je u ponedjeljak popodne nešto obećao. Samoinicijativno. I nakon par sati pogazio obećanje. Jer je nešto važno iskrslo, i on je hitno morao izaći na teren! U 9 SATI NAVEČER!!!
Ali se valjda malo napio jer me oko 11 nazvao i neoprezno se izlanuo, pa sam saznala da je zov Texas Hold’Em-a s ekipom ipak bio malo jači od zova hormona i bezgranične iznenadne ljubavi koju već dugo navodno osjeća prema meni. Tj. on je planirao bacit đir na poker, pa se tek onda zabavit komadom. Samo što mu je jezik bio malo brži od pameti, a komadu hidrogen od blajhanja još nije toliko nagrizao mozak da ne bi percipirala da nešto mulja…
Ok, bijesnila sam. Baš me bilo briga, pa sam dala si oduška.
Ok, nazivao me onda i ljubavi, i zlato, i dušo, i anđele, i svašta nešto slatko i malo i bucmasto i okruglo a plavokoso, i pojavio se oko ponoć i po na parkingu moje zgrade s punim naramkom dekorativne vegetacije koju je valjda pijano počupao s javnih površina Parkova i Nasada, na što sam tek stvarno pukla! Mislim, ako su ti cvjećarne zatvorene, ne moraš zato radit štetu na javnim nasadima koje JA financiram porezima, prirezima i ostalim nametima, seljačino jedna neuglađena!!!
A morala sam se naći s njim, jer je prijetio da se neće maknut s parkinga dok se ne pojavim. I još sam ga morala umoliti da se prebaci s parkinga od zgrade na manje upadljivi parking ispred Kerumove barake, jer stvarno nisam bila spremna za još jedan incident u sitne noćne sate na radost cjelokupnog komšiluka. Naime, susjedima je već puna kapa još od onog nemilog događaja otprije par godina kad je Boksač u 2 ujutro puštao srcedrapateljske narodnjake pod mojim balkonom i urlao KURVONAŠLASIDRUGOGAAAAAAAAAAAAA, pa je morala intervenirati policija, a policija je općenito nerado intervenirala kad su Boksač i njegovi momci u pitanju jer … Mah, nebitno. I kad sam izbjegavala liftove punih nekoliko tjedana i šunjala se stubištem, u pokušajima skrivanja od krvoločno radoznalih susjeda koji su sutradan na posao išli neispavani, pjevušeći Milu Kitića koji im se te noći prisilno uvukao u snove…
Otjerala sam ga doma ženi.
Bila sam stvarno bijesna i ljuta.
I još sam.
Dođe mi da dam otkaz.
Odmah.
Hitno.
Po najkraćem mogućem postupku.
Ovo je malo psihički too much za mene.
U međuvremenu, ova dva dana kljucam po najdosadnijim mogućim administrativnim poslovima koje sadistički birokratsko nastrojen ljudski mozak može uopće smisliti.
Ispunjavam ručno knjigu radnih naloga, nakon čega sve to pretipkavam u glupe tablice, i onda sve to skupa printam u nekoliko primjeraka, sortiram po mjesecima, velikim i malim klijentima, starim i novim klijentima, instalacijama, servisima i održavanjima, pa ulažem u košuljice i raspoređujem po registratorima… Prekopavam njegov inbox (u kojem nema ništa juicy, na žalost), tražim i printam neke stvari, zatim i to raspoređujem po registratorima… Žutima, crvenima, plavima, ljubičastima, imaju čak i dva roza…
A on komunicira s kolegicom. Kao, dok se ja ovako nova još malo ne snađem, jer ona točno zna što mu treba, a sve mu je toliko hitno, i onda bolje da se mala (gaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaah!) malo nauči snalazit s dosadnim stvarima, a pa će onda malu kolegica već polako uputit u hodu kad bude manje gužve…
Osim toga, glupan jedan glupi pokvareni je jučer ujutro, kad je samo svratio prije puta da pokupi neke stvari iz ureda, stavio na radni stol uokvirenu fotku na kojoj se radosno klebesi u kameru sa cijelom svojom užom i širom obitelji!
Te slike nije bilo tu kad sam počela raditi. Dapače, izgleda da je odavno nije bilo tu, jer je kolegica par puta malo začuđeno pogledala u smjeru slike kad je ušla u ured…
I što on sebi umišlja? Da ću ja sad tu nešto plakat, slinit i suze ronit od ljubomore kad vidim kako on sav sretan u krugu svog klana okupljenog u ugostiteljskom objektu pozira iznad janjetine??? Prije ću svisnut od muke i žudnje prema krumpirima, salati i tartaru (bar slutim da je ono u zdjelicama uz spizu tartar, ili nešto slično što dobro ide uz krumpire ispod peke…), nego od jada pri pogledu na njegovu zakonitu. Prema kojoj sam avion. A i u jednu njegovu zakonitu stanu dvije Elle, tako da me baš briga.
Nisam ljubomorna, ni najmanje.
Smiješan mi je taj patetični pokušaj.
Ali da sam ljuta, bogami jesaam.
Jer ga ne mogu izbacit iz glave, joj nikako! I onda sam ljuta najviše na sebe…
Mrzim ga, mrzim ga, mrzim!!!
Osim toga, ljuta sam i zbog subotnjeg izlaska, a jednako je ljuta i AA.
Objema nam se baš gadno zakompliciralo…
U društvu koje nam se prilijepilo još u Hedonistu i nastavilo nas pratiti cijelu večer, i kojem se prikrpao i grozni Versace (ok, i nije baš tako grozan fizički. Jedino se malo koma oblači, a ona majca s natpisom Versace nategnuta preko golemih prsa i bicepsa, a koju sam zapamtila s ručka u Pimpinelli i koju smo ja i Šarmantni Gad zločesto komentirali je definitivno bila vrhunac tekstilno-odjevnog užasa, ultimativni pobjednik uberhorror kategorije za godinu 2009-u… Btw. jesam li spomenula da je majica bila u neukusno žarkoj pastelnoj apsolutno antimuževnoj boji?)…
Ups, izgubila sam se malo.
Dakle, bile smo u društvu njenog bivšeg prijatelja s povlasticama, El Mafijoza (da se razumijemo, tako ga zovemo isključivo zbog stava i frizure), čijim se zagrljajem tješila u fazi razvoda, i s kojim je ostala u superprijateljskim odnosima, i njegovog bliskog frenda Connana (dotični splitsko-zagrebački poduzetnik koji već stoljećima svoju dugu kosu vezanu u rep farba nekom za mrvicu previše mahagoni bojom da bi izgledala prirodno. A i primjeti mu se povremeno i sijedi izrast, pa unatoč tome što ga zovemo Connan možda bi mu bolje pristajalo Red Sonja). I onda je ona upala u priču s, jeli, dotičnim Connanom, koji je pokazao interes za njen biznis, i ponudio joj nekakvu suradnju, pa su tako izmijenili i brojeve mobitela… na što je El Mafijozo totalno ispalio od ljubomore jer on i dalje trčkara za AA mada glumi da nije. Pa je odmah sutradan počeo zivkati AA, da kako joj je seksi ona plava prija koja je bila s njom, da jeli ona može njemu dat moj broj, bla… Naravno da je AA to bilo komično, jer ona zna da se ja i El Mafijozo poznajemo, ono, već 500 000 godina, tj. on je surađivao poslovno i blisko se družio s Nezakonitim, bio je i gost više puta kod nas doma, a i sve njegove žene su do sada uvijek bile po istom klišeju (u koji totalno upada AA, ali ne i ja – visoke, tanke, s kosom do dupeta. Što više prirodne dlake i ekstenzija, to bolje. Čovjek pada na brdo kose…).
AA je sve to bilo smiješno, ali je El Mafijozo inzistirao, pa je prvo nazvala mene da provjeri smije li mu dat broj. Naravno da se meni to učinilo zabavno, pa sam rekla neka ga baš da, pa da vidimo što će ispast od toga.
I ona mu je dala moj broj.
Ali…
El Mafijozo me još nije nazvao.
Nije mi poslao niti SMS, O neeeeeeeeee…..
Ali mi je zato sinoć Versace sms-om zaželio laku noć, a jutros i dobro jutro, te više puta tijekom dana i dobar dan…
I sad je AA ljuta na El Mafijoza.
Jer je tek u posljednje vrijeme počela kužit da joj je zapravo počeo bit sve draži, valjda kad se polako počeo umarati od proganjanja… I taman kad je mislila da ga je malo izdresirala, on napravi glupost kakvu ne bi napravio ni najgluplji srednjoškolac… Premaslao je da mu da moj broj, koji je on onda distribuirao dalje. I jer je priča bila tako debilna. Kao, on mene zapravo ni ne zna. I nije me npr. on sam mogao pitat za broj da je htio. Ili jednostavno nazvat Nezakonitog, koji ima moj broj… I s kojim me nedavno sreo na subotnjoj kavi u ACYja!!! Jer mi se ipak povremeno još uvijek viđamo na kavama…
AA sad misli da se ja zato ljutim na nju.
Ali ja se uopće ne ljutim na nju. Mada nikako da je razuvjerim.
Ljutim se na El Mafijoza.
Zaboga, pa poznajemo se dovoljno dugo!!! I kakvo mu je to ponašanje i kakve su mu uostalom to idiotarije??? I zašto je moj broj dao glupom Versacetu??? Jer AA ga je pritisnula odmah jutros, pa je pod prijetnjom kopanja očiju francuskom manikurom i doživotnog ukidanja komunikacije ovaj sve priznao…
El Mafijozo je sad ljut i na Connana, dugogodišnjeg bestića, jer misli da Connan kuva ženu za koju zna da je on, El Mafijozo, njegov bestić, lud za njom!
Connan je zbunjen i ljut, jer mu nije jasno što ovaj toliko šizi kad njega stvarno i iskreno zanima njen posao, a ne ona.
Ja sam sinoć sišla do Egoista i čekajući N-a ispričala Connanu kako sam sad i ja bijesna na El Mafijoza, jer mi je uvalio ovog kretena od Versacea, a i koristio je mene da bi AA napravio ljubomornom...
Connan mi je povjerio kako njega stvarno, ali stvarno zanima samo posao kad je AA u pitanju, i da mu je više puna pipa pubertetskih šema...
Naime, svi muškarci u ovoj priči su već dobrano na samom kraju tridesetih ili već ozbiljno zagazili u 40-e...
A ja imam inbox pun sms-ova od frajera na kojeg mi se povraća. I jedan jedini od Šarmantnog Gada, koji je stigao prije nekih pola sata. i u kojem mi kaže da mu fali njegova jube i da će mi u petak kampirat ispod balkona ako treba, samo da oprostim i izliječim mu ranjeno srce jer on je gad i svinja i bla.
Ajme meni.
Najrađe bi odmah dala otkaz.
U što sam se ovo uvalila???
Post je objavljen 02.12.2009. u 21:49 sati.