Odgledala sam jedno "petipo" filmova. To je skoro više nego u cijeloj protekloj godini. U kontinuitetu 7 sati. Tokom gledanja; vino, čips, pa maramice. Pa opet malo vina. Poruke koje hitaju tamo-vamo. Malo smijeha, malo durenja. Ništa glume. Malo stezanja srca, malo nogu. Tokom gledanja, pet puta sam te poželjela kresnuti a samo jednom se udati. Dobro, lažem, dva puta.
Prosjek mi (ni) je loš.
Kriva je "Casablanca", a malo i ti.

Jedva ustanem ujutru.

Prije neki dan, sam vidjela mrtvog čoveka. Pitam koleginicu: "Zar baš mora ležati u kupatilu , tamo gde pijane cure povraćaju?" Sa šljokicama u crnoj kosi kao ebanovina samo je zažmirkala na mene: "Pa ne poznaješ ga, što se nerviraš". Gle stvarno, što se nerviram oko mrtvog čovjeka koga ni ne poznajem, a ljudi umiru i praznicima.