S neba mi se smiješi zvijezda
Ne, nije najsjajnija
A i zašto bi bila
Dovoljno da je mojem oku vidljiva
Kaže mi, raduj se
Pored pruge izrasle su papavere
Šepure se svojim krvavim laticama
Kriju u njedrima sjemenje
I crne otiske
Miluju te bez dodira
Sada kad, pero po pero, gubiš krila
A mutne zvijezde ti prave društvo
Kad vraćaš posuđeno vrijeme
I dijeliš osoljenu brnistru
I tragove u pijesku
U nasljeđe
Klepsidra baca modričastu sjenu
Na novi dan
I šapće ti, vrijeme je
Zagrni se velom tišine
Oslikaj tabane purpurom kane
Zatvori oči
I kreni
Srebro se sedrom u indigo toči.
|
Bio je drugačiji od drugih
Zorom se ustajao
Kako bi me na prednjem volanu
Starog crnog bajka
Prebacio do vrtića
Još osjećam vjetar u kosi
Kada bi predvečer pravio
Feštu od palačinkosa
A pekao je prozirne, baršunaste, meke
Kakve nama čovječicama
Nikad nisu uspijevale
Uvijek preko sto komada
Da se nađe i za susjede
U noćnoj smjeni pročitao je
Sve što je knjižnica nudila
A ja bih ga sustizala tek za
Ljetnih praznika
Kad je u našu kuću
Nasljedstvom stigla bagatica
Mašina kroz koju ni konac
Nismo znale provući
Naravski da se on potrudio
Naučiti šivati
Pa nam je skraćivao
Midi u mini
Stare rebatinke u šorceve
A onda smo i mi čovječice
Postale sve zahtjevnije
Pa smo vadile krojeve
Iz časopisa
A on bi poput mađioničara
Stvarao naše kreacije
U kući smo imali
Pravi mali botanički vrt
A on je besprijekorno brinuo
O svim tim biljčicama
Kojima nisam mogla
Popamtiti imena
Susjede kažu da su uvijek
Bile ljubomorne
Jer nas je uvijek čekao ručak
I obješena roba na tiramolu
Ne sjećam se da je ikad
Povisio ton na mene
Baš nikad
U ljetnim vrućinama
Bio je nezamjenjiv partner
U briškuli i trešeti
Sa vječnim osmjehom mangupa
Spremnog na dobru šalu
Posve drugačiji od drugih
A tako moj.
Sretan ti osamdeseti!
|