iohannes_ne

23.01.2022., nedjelja

XXXVI.

.

ležernije približi se zora
poput noćne krijesnice
koju ne smete hladnoća
ni prijepor odabranom godini dobu
a boje sve su pozaspale
daleke svom naravnom slijedu

nema glasnih odricanja u hodu
bez tragova sna
ne čuje se glazba
od koje je stvarnost tiša
samo let otvoren posvuda je
oku željno opscen
u prozračnom razlogu snivanja
a ne prepoznaješ mu osjećaj
istisnut iz života
tako zavodljivo predan
silom od koje se kriješ
modrim nijansama misli

ne pomaže ti poniranje shvaćanju
kad niti su zamršene
ako gledaš dolje
u opsjenu paučinom premreženog labirinta
s armaturom stvarnog skoka u ambis
gle, pogled pečatu visoko gore te hoće
onamo gdje sjaj se razlijeva krugovima
i razgovorljiv presjek prozirnošću nudi

ne pomaže ti sablazan otkrivanja neodgodivog
kad nadomak ruci već traganju korak je počet slijedom
što se mijenom osipanjem većeg dopunjuje
gle, opet pogled s visine gore uzet
prati se u misteriji dara
i stijenj ti u grudima razbuktava
slap otkucaja do dodira dragom kamenu

nije tajna -
život se snivanjem života
u let krijesnice pretvara




Oznake: siječanj, bez, Eos


- 06:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.01.2022., subota

XXXV.

.


moguće je
vrijeme nas čini
izgubljenima u prijevodu
a poštujući mu pravila igre
izmiče nam smisao
započetog govora i
prisiljeni smo oponašati se
u razumijevanju
uzimajući dnevne pobjede
nadohvat ruke
na pokretnoj traci sitnih užitaka
a zanemarujući si neotkriveno blago
dodijeljenog volumena jedinstva

ne može se prestajati teći
a nije moguće samo obodom uma
shvatiti nježan dodir postojanja prisustva
kad bridovi su oštri i bjesne
i ne daju do središta
iz kojeg se misli crpe

zašto?, tko znao bi zašto
ne uspijevamo domoći se blizine
ljepoti osjećaja u kom je čistoća?
možda tek slutnja nagovještaj smjera ima
u trenu kraćem od treptaja oka
tek slutnja neukrotiva, neprotumačiva
drži nas još uvijek blizu tajanstvu
s kojim vri nam nutrina
nepristupačna razumu

a mi - izgubljeni u prijevodu
žurimo s vremenom
nekamo stići bez obzira
mi - zaneseni pravilima igre
ne želimo vidjeti pehar zadovoljstva
što protivnik nam pruža
misleći da to je Danajaca dar
i nepovratno gubimo i kad dobivamo
i zauvijek propuštamo prići
okusu kojim počinje nam suština





Oznake: siječanj, bez


- 16:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.01.2022., petak

XXXIV.

.


od praznine zaslona
blagom zorom
do vjetra sa sjevera
idu misli

molim te, čuvaj se
nemoj se razboljeti

bit će sve u redu
već kako želja uzme
san ne će odoljeti
i prosto bit će onako
ne ružičasto
ne sivo
bit će u modrom more
kamo će se stići

sve moguće tu je
u ruci lepeza
špil karata
netko krene sreći
netko srcem snuje
a netko mora otići

u svemu tome nema grijeha
blagoj zori
vjetru sa sjevera
oni su tek glasnici
mijene poretka
koja nikog ne će zaobići

odbaci se ili uzme
sve je isto
sve se rasporedi
svetoj kakvoći
od koje srce
kucajima zlatom vrijedi

i zahvalan sam
olujnoj noći
blagoj zori
i vjetru sa sjevera
bit će onako
kako će se poći

ipak
molim te, čuvaj se
nemoj se razboljeti
sve drugo
mogu podnijeti


Oznake: siječanj, da, bez


- 10:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

XXXIII.

.

ove kišne zimske večeri
biram društvo Bakha

Selenu skrili su mi oblaci i
bez duše svod sad jedri
pogledom
nema srebrne koprene
ni nemiru tame glasa
nije ni u iskricama kapi

negdje drugdje ispredaju se sage
o Valkirama
nekamo drugdje
vrijeme se stropoštava s visine
bez naručja divljih misli
gorostasa

obojit ćemo večer u crveno
skerletom dozivat' noć
bez priče
neka grlena riječ bila bi previše
i san ne bi nam htio doć'
umornima

podignimo krjeposne čaše
rujno je nijansa zahvalna usnama
od nje linija strasti
dodaje krvavom jarmu sjećanja
slanost osjećaju
u svem još nepokorenom

i ćutit ću kako ubijeno tijelo
porodi se iz progutanog srca
u mitu po kojem te pamtim
ne moraš ništa reći
o uskrsnuću misterija
sve riječi su u okusu sjaja oka

vrati mi Selenu!
srebro krvi vrati
praskozorju!
u ovom kratkom smrtnom
obzoru
bršljanom života me gori



Oznake: siječanj, bez, selena, Dioniz


- 00:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.01.2022., četvrtak

XXXII.

.

dan se sjurio noći
u kose, u oval obraza
k očima Mjesečine
kao da nije bio
sve mu je uzalud do nje
a ona ognjicom grli um
i kao da ga nema
kao da nije bio
ostane mu naličje tamno
ispred srebrne mastionice
i sve se u njemu obrne
ponovo ispisuje

roneći svodom delfini lome zviježđa
lovci svilom odstrjeljuju srne
vilinskim kolom sestrice prate kočije
i ništa nije uzalud tamo
kad kreće se a kretanje nije
onome tko vrijeme raščešljava
putom do Damaska

Selena strunu drži
povlači kad joj se prohtije
i sablažnjava riječi škripom rebara
nema obzira za nikoga
i ništa sveto do daha nema
a razum u kostrijet zamata obilnije
i ne poznaješ više vrijednosti
gdje počivao si siguran pred svima
nemaš orijentir molitvama i psovci
jer ništa više ne trebaš
nikome ne služiš
tek žuč modru do plavog
u sebi rascvjetavaš kao primarnu boju
i samo srce trebaš
u odronu otkucaja
i kožu, u napetosti kožu
s kojom se od svega dijeliš
i kroz nju dajući se preseljavaš
u vasionu
Mjesečini


Oznake: siječanj, bez, mjesečina, selena


- 00:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.