avaspava
25.10.2018., četvrtak
Možda ljubav
|
nije ni dvorac ni kula od karata ali je visoko potkrovlje negdje gdje se kroz prozor mogu dirati oblaci zatvorenih očiju kad pružiš ruku preko balkonske ograde a oni ti se meki zapetljaju međ' prste nije to ništa posebno samo film nedjeljom na laptopu na koljenima svi predsjednikovi ljudi ili već neki drugi znaš da ne pamtim naslove ali pamtim kut svjetlosti kroz zavjese ručni sat na stoliću pored uzglavlja miris oguljenih naranči kad odeš mirišem svoje zglobove namirisane tvojim parfemom koji uvijek stavim kradom kad kuhaš kavu i uvijek baš uvijek volim dvije ruke kojima mi držiš lice prije nego odeš o tome zatvorenih očiju pričam onim oblacima preko balkona zapetljanih međ' prste. Nije to ništa posebno Možda ljubav. |
17.10.2018., srijeda
Peta strana svijeta
|
Imaš li nekoga da ti bude ja da miriše na vruće pecivo i kavu ujutru da ti mahne prije odlaska na posao dok se sjuriš niz stepenice po još jedan poljubac da li to još radi(š) pišeš s vremena na vrijeme miješajući ljude i događaje kašičicom kojom miješaš ohlađenu kavu zar je ikada bilo važno tko je onaj zbog koga ti pjesma može ujutru zamirisati na njega. |
05.10.2018., petak
vratiće se laste
|
Čekaš cijelo ljeto da uhvatiš taj jedan trenutak, a uhvatiš ga sasvim slučajno ničim izazvano. Valjda to tako ide, bude suđeno. Desno od tebe poljana, još malo poviše nogometni stadion Spartaka, uz cestu s kojom možeš preko Kelebije ili već negdje drugdje. Ali baš tu, uhvati te taj neki trenutak, zamiriše ljeto u kosi i zraku, i bude skoro poput tjelesnog užitka, neka neobjašnjiva harmonija tebe i zraka, tebe i neba, tebe i osjećaja, tebe i svega ostaloga: jurećih auta, benzinske crpke, i onda ostane samo bljesak kao srebrna nit u kosi i sve nestane, kao što je i došlo, sasvim slučajno i bude opet listopad. |
