avaspava
31.03.2018., subota
Posljednji ožujak
|
Što sam radila prošlog ožujka? I ožujka prije njega? Pisala ti pjesme. Naišla sam na onu jednu gdje sam iza prozora i zavjesa gola. Nasmijali me komentari. Pogrešan prozor. (smijeh) Taj osjećaj da smo iza pogrešnih prozora, ponekad je tako stvaran. Možda ovo nije to proljeće? Nikad više iz blata iza kapije neće procvjetati jorgovan? Sa osječenom kosom na vjetru kao podrezana ljubičasta šljiva što ako nisam prava ako vjetar nije pravi ni jorgovan ni prozor ni san? |
23.03.2018., petak
ali neću
|
Mogla bih napisati post ali neću Mogla bih jesti pahulje ali neću volim da mi smoče kosu pa ih pustim da padaju Mogla bih odgovoriti strancu ali neću Volim da se muče pa ih pustim da se raduju u neznanju Mogla bih biti skroz iskrena ali neću iskrenost je varljiva svi bi da čuju samo ono što hoće pa i ja slušam ono što hoću Mogla bih te pustiti da napraviš sam štrudlu u nedjelju ali neću kad mogu kupiti polu/gotovu/polu/smrznutu šumsko voće - vanilija i jesti ananas uz kavu i kolačiće ljubiti usne i prste Mogla bih ali neću vjerovati da je prosinac a ne ožujak Mogla bih da hoću sve ali neću. |
15.03.2018., četvrtak
Još jednom
|
Treba voljeti još jedno(m) proljeće ljubičice mutna svitanja stegnute prste oko šalice treba voljeti još jednom kavu bez šećera, žličicu kraj nje čašu hladne vode Treba voljeti još jedno(m) šutnju čekanje da li si dobro pomisliti na veče film Only Lovers Left Alive bilo je toplo ugodno sigurno Još jedan dobar (po tvom izboru) Treba vjerovati još jednom da ću pobijediti taj drugi svijet koji voliš od kog ne bježiš Treba voljeti još jedno(m) proljeće i ljubičice.  |
11.03.2018., nedjelja
U škripcu
|
Taman vremena za jednu kavu dvije tri cigarete par poruka glavobolju od sinoć otjerana tjeskoba poljubac u potiljak možda 14 stupnjeva u nebu nad glavama "ne daj se baš svima" na radiju pohane šnicle i sunce okomito na visokoj čaši sa tragom karmina. |
09.03.2018., petak
Preko reda
|
Nisam osoba koja često glasno protestuje protiv nečega ako mi smeta, jer zaista ne vidim svrhu nadmudrivanja s ljudima koji su bezobrazni, no mrzim čekanje u redovima, a kad već pošteno "odčekam" svoj red, protekcije me uvijek opasno izlude. I zapravo me ne smeta propustiti sve one koji "imaju" prednost trudnice, starije, bolesne, majke s djecom, itd.. ali ako su te osobe bezobrazne onda zapravo mogu čekati i na svoj red. Ako moram "izabrati" tko me iz te skupine najviše nervira to su ljudi s djecom. Vjerojatno ne zvuči lijepo, ali ne vidim zašto dijete koje plače sjedeći u kolicima s natrpanim stvarima, neće plakati i vani ili kad sjedne u auto. Djeca plaču i to nije ništa novo. Plaču i histerišu i inače a ne samo kad čekaju sa svojim roditeljima pet minuta više u redu. I sve bi to još i nekako prošlo da te ti roditelji, u ovom slučaju nervozni tata, ne popljuju bez da ti daju šansu da ih uopće pustiš preko reda. Tako smo neki dan, jedna cura i ja ostale zabezeknute jer nas je kasirka pozvala da dođemo na brzu kasu (imale smo malu korpu) a iz tog reda dotrčao je i tata , mama, djete pored kolica i dijete u kolicima sa namirnicama. Nismo stigle ni da otvorimo usta, brižni tata je počeo svoju verziju "bezobraznih" koji eto nemaju razumijevanja za dijete koje plače, a njemu se žuri, Prodavačica nas je pogledala, mi smo se pogledale, a tata je dobio svoje mjesto preko reda, jer eto nismo povele i svoju plačljivu djecu da se s njima guramo preko reda   |
04.03.2018., nedjelja
skupljači sitnica
|
pod prstima grubi osjećaj mrvljenja soli bijeli obluci slamnati suncobrani Ili kišobrani i osjećaj žeđi je uvijek isti sunce kao zvijezda koja će svakog časa da se rastegne do granice pucanja od blještavila soli i osjećaja da peče koža gdje prođu prsti Skupljači smo sitnica kao skupljači snova dok oni bježe proz prste kao i sol.  |
