bolno dotjerivanje prijevoda
milozvučno.
prisnost od smoga.

mrve
u apostole
larve.
slogom odjekujem.

iskraden psst od nekoliko sekundi
odjekuje kao iz crijeva višegodišnje iluzije,
kao mrena na raskrižju uloga
gdje umjesto šara
izlijeću preparirane ptice.
a 1611 ih.

studeni je čovjek
u crnom.
samo u strepnji,
brokatno zarasta.
mog vrata.

pulsom obećanja
u kojima ne vidim nove ratove
izgrlim se
leđima
suštine
u
metastazi

povući obarač

više nema tog
stiha
koji bi na sinoć
posjedao
krvoločne veslače
sage
o kori drveta
s
crnom
točkom
u dnu truleži.

u magli su mi
svih ovih deset
ili ih je još u jatu
čistih srijeda
upomoć

drvo
ili
u boli
sam

gledam prerasle geste
rukovanja iksa
i krtice fetalnog kopa,
zajapureni
u ismijanim takorekućima
nesanice.
bez odgovora.

kukuta, svinjske tercine, užad na glasu kao među sjene, mah
.
raspakirati
ponoć
u svemu tome.
bogalj (mem) vidi genitalije.
mi
osmi
padež na torti.
puuu
biti do besvijesti.

bjesovi,
ne,
oni nikada nisu
odjeknuli
rđom
štovanja,
ponaosob.
za to
su potrebne
taljige,
ulaštene
zanatlijskim
čitanjem
naznake;
bezdušje.
poput ovih
korica
(lijesovi)
počešljane
praznine.