Nije dan
četvrtak, 14.11.2024.
Nije dan za snimanje, pa ne znam što ću.
Skuhala sam jučer krasno varivo od graška s noklicama, mesnim okruglicama, mrkvom...
Krasno šareno, a o tome koliko je ukusno govori u prilog i to što je mladi macan stalno neumorno kružio oko stola k'o gladna hijena, s povremenim nestrpljivim zalijetanjem oštrim kandžicama u moje noge... Kako bih sama barem nešto u miru pojela, usred ručka sam ustala pa i njemu dala istog variva. To je zapravo bio potez očajnice i samo malo kupovanja vremena jer sam očekivala da će izignorirati varivo, sad kad ga je dobio, ili da će se smatrati prevarenim pa nastaviti zaletavanje na moje noge...
Ali ne! Macan je sve pojeo. I to dvaput - još jednom sam mu sipala, je li... Samo sam mu malo vilicom propasirala povrće, i on je sve 'počistio'. I to dok je cijelo vrijeme u blizini stajala posudica s njegovom hranom.
I to ne suhom, nego mokrom.
Skupom.
Skupljom od mog graška.
Budaletina.
No... al' valjda mu je ta njegova hrana bila preumjetna.
Što ja znam.
I jasno, palo mi je na pamet sve snimiti. Prvo grašak, pa poslije mačka s graškom, ali nisam mogla iskoristiti prirodno svjetlo jer je vani premračno, a onda se ni meni nije dalo zezati s umjetnim i prilagođavati ga.
Tak' da ništa... sjedit ćemo u mraku :O
A zezam se, naravno.
Samo mi se nije dalo snimati.
No, kad smo već kod umjetnosti, nisam spomenula čime sam se još zabavljala u posljednje vrijeme. Paralelno sa slaganjem puzzli.
A htjela sam. Namjeravala sam o tome napisati zaseban post, al' došlo je do nekakvih tehničkih poteškoća pa sam odustala... Al' nema veze.
Evo, prepričat ću vam sada svojim riječima... no, znate ono kako su to uvijek od vas tražili u školi :)
Elem... Me and Bobby McGee... zapravo ne, nismo do tog došli. To je trebao biti tek naslov nesuđenog posta u kojem je prava tema trebala biti V vs. AI. I sad ću ja vama to pojasniti.
Adobe Stock (to je jedna od stranica gdje blogeri kupuju fotografije kad hoće umetnuti u post neku koju nisu sami snimili ili naslikali) uz kupovinu fotografija nudi vam i opciju 'Generate variations', tj. mogućnost da uz njihov program Adobe Firefly, stilom odabrane fotografije i svojim opisom stvorite neku drugu željenu.
Naravno, i to se plaća a dio novca ide fotografu čija je fotografija, tj. njen stil, iskorištena kao predložak.
E, a ja sam onda iskoristila besplatnu probu na koju registrirani korisnici, odnosno suradnici, imaju pravo svaki mjesec pa sam fotografije koje sam ja sama snimila, s opisom kojeg sam uz njih priložila, ponudila umjetnoj inteligenciji pa nek' pokaže što može.
A nije da ne može.
Može.
Raspolaže ogromnim resursima i moram priznati da sam ponekad malo zavidna kad vidim koliko to sve realistično može izgledati... i očekivala sam da će i moje fotografije zabljesnuti sjajem kakav im ja nisam mogla dati...
Međutim, ne. Ništa od toga. AI me nije uspio impresionirati. Iako slični, njegovi uradci su ispali skromni i skroz bezlični. Pogotovo oni s kojima se njegova baza podataka malo mučila. Pa su tako recimo paprenjaci u njegovoj verziji dobili oblik tri čvarka na tanjuru. Ništa bolje nije bilo ni u drugom pokušaju :)))
Jedino u čemu je zabljesnuo, bio bolji od mene i stvarno briljirao, bila je njegova obrada ovih 'rainbow' muffina.
Puno jačih i sjajnijih boja od mojih... zašarao ih je k'o zagrebačke klupice.
Tu je pokazao svu svoju raskoš...potpuno u njegovom stilu
Te vam fotografije vam ne mogu pokazati jer nisu moje i mislim da Adobe polaže pravo na njih (e to su one tehničke poteškoće koje sam ranije spomenula... al' kaj sad ... snađite se i vi s ovim opisom :O) pa ih nisam ni pokušala spremiti. Doduše, nakon besplatne probe imam pravo i na drugu i na preuzimanje deset besplatnih fotografija nakon ostavljanja podataka i dopuštenja da mi nakon probnog roka s kartice skidaju određeni iznos.
Sve bih kao mogla bezbolno i prekinuti prije isteka tog roka, ali to me ipak nije zanimalo.
Mislim...nisam ja tu da bi meni netko nešto prodavao, nego da bih sama prodala :O
Easy brain
ponedjeljak, 11.11.2024.
Neću to kategorički tvrditi (to i inače rijetko radim, jer iz iskustva znam da me život, ako tako odluči, uvijek može baš gadno demantirati...) ali... ja smatram kako bi za zdrav razvoj svakog mozga isti trebao kroz život iskusiti više različitih emocija, kako bi ih se znalo prepoznati te posložiti u ladice kamo pripadaju, i gdje ih se, ako zatreba, poslije može ponovno pronaći i iskoristiti.
Naravno, samo budala će svjesno potencirati ružne događaje i ružne emocije, ali ako se one dogode, a (nažalost) događaju se, moramo biti spremni nositi se s njima. Jer (i) život svašta nosi... i ostavlja svakakve naplavine s kojima se poslije moramo boriti.
Ako već nismo od onih koji su se odmah utopili.
Doduše, mozak je sposoban i sam sebi pomoći skrivanjem i izbjegavanjem raznih zamki, pa i sam se izliječiti, ali ne možemo baš uvijek računati na bijeg i skrivanje... ponekad moramo ući i u poneki otvoreni sukob.
Dobro...na liječenje uglavnom uvijek računamo...
E, sad... kad sam već spomenula one uredno složene ladice, ja moram priznati da kod mene ipak takvih nema... ni u stvarnom životu, a ni u glavi. U stvarnom životu oko mene vlada jako veliki nered. Sve je naokolo razbacano, pa iako se i tako dosta dobro snalazim, ipak ne mogu sa sigurnošću reći da baš uvijek znam gdje se što nalazi, tako da sa svojim stvarnim životom moram biti dodatno dovitljiva i često priskakati nekim alternativnim rješenjima...
Do nedavno sam se tješila nazivajući takav nered 'kreativnim, ali ta 'kreativnost' me trenutačno u tolikoj mjeri nadrasla, tako da, ako namjeravam ostati plivati na površini, hoćeš-nećeš, sve ladice, ili barem većina njih, uskoro će morati biti posložene.
Drž'te fige.
One u glavi su nešto malo drugačija priča. Tu također nema reda, ali neće ga ni biti. Jer tu ne postoji isključivo lijeva i desna strana... i velika sredina je između. Tu nije sve samo crno-bijelo... još široki spektar boja i nijansi vlada naokolo. Malo što je posloženo onako kako možda drugi očekuju, ali tako se najbolje čuvam i najbolje funkcioniram.
A tamo gdje moj mozak ne želi ili ne može sam, uskoče i razni drugi, vanjski pomagači.
Mobitel, recimo!
Eto, njemu ja povremeno dopustim da mi organizira neke 'ladice'.
Nedavno sam mu dopustila da mi ubaci Hungry Studio i Block Blast. Naslagala sam se 'cigli', osvojila trofej... pa kad me ponovno vratio na početak igre primijetio je (pametan :O) da mi je interes popustio pa mi je predložio nekoliko drugih zanimacija. Malo je i nasrtljiv, moram reći, ali ipak sam nešto prihvatila.
I sad već neko vrijeme slažem puzzle.
Art Puzzle by Easybrain.
Kraaasnoooo... preporučam :)
Razne benefite tu možete očekivati...
Slagalice povećavaju mentalnu brzinu i poboljšavaju kratkoročno pamćenje, a usput oslobađaju i dopamin, hormon sreće, svakim uspješno riješenim zadatkom.
Mene dodatno oraspolože i složene slike. Pokretne su, s glazbenom podlogom i šarmom tako bliskih vintage čestitki i 3D slikovnica koje smo obožavali kao djeca.
Oslobađaju stresa bolje od Normabela i učinkovito boje svijet s više od pedeset nijansi ružičaste...
Da... ali ja valjda imam ružičaste naočale nešto lošije kvalitete. pa su i boje nešto izblijedile - još dosta slika je do kraja a meni je već dosta, ali poslužilo je kad je trebalo.
I tko zna kamo će me sada život (ili tek moj mobitel :O) odvesti...
Ali prije svega treba obrati kivi.
