U SUSRET DORI!

nedjelja, 25.02.2024.



... koju ja najvjerojatnije neću gledati, al' iskočila m sinoć ova pjesma, pa rek'o, aj kad je već tu...
I tako mi ništa pametno i dobro ne pada na pamet.








BU!

subota, 24.02.2024.






MG-5175






MG-5176





naughtynaughtynaughty



Nisam jučer radila fritule, al' zato je danas bio burek. To ipak nekako bolje podnosim, a i trbuhu mi draže :O
Zapravo, i nije to baš burek, nego burek-k(o)rumpiruša.
Takvu najviše volim.
I ovo je bila instant burek-k(o)rumpiruša, od gotovih kora kakvu moja mama teško da bi priznala rofl A istina - ovo je po zahtjevnosti više u rangu mazanja kruha paštetom nego nekakvog ozbiljnog kuhanja, pa i ja više volim sama razvući onu plahtu od tijesta (O.K., na stranu što to jaako rijetko radim :O) nego samo zarolati ovih nekoliko suhih listova, ali kad je u hladnjaku vječito nekakva gužva pa moram paziti da mi namirnice ne propadaju (znate da to baš nikako ne volim :I)... a sestra ima naviku donositi te gotove kore.
No, ispadne neloše ako se dobro pripremi. Jako je bitno da se listovi dobro navlaže - vodom i uljem u omjeru 2:1 (pripremite odmah 2 dl vode i jedan ulja, pa koliko iskoristite (premažete i s gornje strane kad sve listove posložite u lim)), i da se brzo nadjenu i zarolaju kako se ne bi raspali.
Krumpir koji je u nadjevu pomiješan s mesom, osim što je jako dobrog okusa također pridonosi vlažnosti potrebnoj ovim korama.
Njihov omjer je negdje 50:50 (500 i 500 grama je u redu)... i još samo malo nasjeckanog luka (ili malo/puno više ako volite), soli i papra... puuuno papra, jer ako se ne zapapri onda to nije to, i ... voila - burek-k(o)rumpiruša je gotova!
Za manje od pola sata.
Aj... kad bolje razmislim, i nije da mi toliko smeta kad za nešto potrošim pet puta manje vremena nego inače, s nevelikom razlikom u rezultatu :O

Trebali ste samo vidjeti mladog macana kako je, s okicama k'o fildžanima, sa strahom pratio hoću li slučajno njega izostaviti u dijeljenju plijena... u trenu je slistio svoj dio rofl







UNDERWORLD (2003)


De da vam pričam...

petak, 23.02.2024.











Kažu da postoje četiri vrste temperamenta ( https://hr.wikipedia.org/wiki/Temperament)
To su:
- sangvinik
- kolerik
- melankolik
- flegmatik

Ja sam sklona melankoličnom raspoloženju. Oduvijek. Svojevremeno mi je to predstavljalo i nešto veći problem, jer melankolija vas zavodi i ne pušta tako lako iz zagrljaja osjećajem nedodirljivosti, uzvišenosti čak. Takva je tuga - uvjerava vas da na svijetu ne postoji niti jedna druga osoba koja vas je u stanju razumjeti. I kao u svakoj lošoj vezi, u kojoj jedna osoba ima stalnu potrebu kontrolirati, posesivna je i pretjerano ljubomorna, i sve pod izgovorom kako se radi o neizmjernoj ljubavi uspijeva zadržati ovu drugu, tako i vi, iako vas guši, ostajete u ovom mekanom, melankoličnom zagrljaju jer vam se sviđa osjećaj biti voljen, biti (nekome) poseban.

Dakako da nije nimalo lako ni pobjeći nekome/ nečemu što vas stalno proganja, pa još ako nemate kamo...
I tako sam onda ja, nakon jednog takvog proganjanja, na samom rubu očaja postala prava koketa. Sponzoruša.
Jer od očaja se još nitko nije okoristio.
Od tog trenutka od naše veze nastojim biti ona koja je uvijek na dobitku. Tugu, sjetu i slična stanja puštam k sebi sve dok me mogu oplemeniti... onog trenutka kada se iza njihovih leđa pojavi očaj ja se podsjetim da je to ona granica preko koje ne idem. Tu više nemam što raditi, ustajem i odlazim.

Dvorište izgleda kao ratna zona. Izađem van pa se vratim jer ga ne mogu gledati takvog. Zapravo, namjera mi je dati mu malo života, pa sam u to ime porezala skoro sve što se porezati dalo. Jer nekada ranije sađeno je nasumce i bez reda, i da bi se isti uveo potrebno je krenuti skoro od samog početka.
Naravno, svaki zalogaj u kojeg zagrizem preveliki je za mene, ma što god da ja u tom trenutku mislila, pa tako i ovaj. Iako sam jučer zapravo odradila jako veliki posao, trenutno je ovo ona najgora faza. Veliki dio sasječenih loza i drugih biljki sam pokupila, ali i dalje je sve podjednako i golo i razbacano... tužno.
Danas se izgovaram tmurnim vremenom (iako ja takvo vrijeme zapravo volim...) s mogućnošću kiše, pa se držim unutrašnjosti i sve ostavljam ovako kako je.
Još malo ću...

***

Dvorište vam neću slikati, ali ovako izgleda bosiljak kojeg sam posijala pa ga na dulje vrijeme zaboravila u mrzlom prostoru...
Onda sam mu se smilovala pa ga unijela u toplo, na osunčani prozor s kojeg sam ga nehotice pet puta srušila, pa skupljala, pa srušila, pa...

MG-5172

I kak' vam se čini, ima li nade za njega? :O
(ja mislim da ima, osim ako ga još nekoliko puta ne srušim...rolleyes)


***

No da... al' zapravo sam htjela reći kako mi se strašno rade fritule...
A, ako ih ispržim jest ću ih, a onda ću se loše osjećati jer mi takva hrana smeta... i onda sam vas htjela zamoliti da mi držite fige da ne pokleknem thumbup


MG-1451





<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.