Na autobuskoj stanici gradskog busa 16, vjetar se sjuri niz sve zajapureno:
kosu, lice, crveni otisak na bradi
crne svilene trepavice
tek prolistalo drvo svijetlo zelene boje
međ' ljude beton i staklene zgrade.

E 75 se proteže iz smjera jezera ka tebi centralno
a zajapureno u svim nijansama crvene treperi svijetlo zelene, mlado
skupa sa mnom i slučajnim svjedocima
kose, lica, crvenog otiska na bradi
niz svilene crne trepavice.

Sedim u ovom tvom intimnom kutku. Vrtim oko prsta ključeve koje si mi dobacila u žurbi. Moje prisustvo ovde je nejasno. Rekla si mi samo da sklonim par papira i to je bilo sve. Vrhovima jagodica prelazim preko laka tvojih ladica kao da su rubovi tvoje čipke. Zastajem u poslednjem trenutku i uzdržavam se da ih otvorim. Okrećem ključ i žurno izlazim skrećući pogled sa mnoštva iskrivljenih portreta koji vise svud uokolo.
Vazduh je napolju lakši i zagušljivo slatkasti miris je ostao tamo, ali i sve uzbudjenje takodje...

Za rođendan bih voljela za poklon da mi kaže;

- Lijepa si kao valjušak umotan u šećenu prezlu.

Mi bivše djevojčice, pomalo se bojimo starenja, sitnih borica oko očiju
al' skupa starimo s tim našim dječacima

prije mene u kosi vidim ti po neku sijedu
lijepo ti stoji
zamišljam da je to ta šećerna prezla
kao kad umočiš prste u njihov prah
ostaje trag slatkoće na usnama

Mogla bih za rođendan poželjeti cipele
putovanje ili već nešto što ostale žene žele

a meni treba samo još malo šećerne prezle unaprijed.

Ako želim napisati post, to bih trebala uraditi u nadolazećim minutima, eventualno odmah, jer mi je ovo drugi dan na poslu od 07.30 do 19.30. Ako me netko pita gdje si bila za vikend, mogu toćno reći u bolnici. Dolazeći na posao, na mesari u mojoj ulici, već pri samom ćošku, digitalni sat koji pokazuje datum, točno vrijeme i temperaturu. Za oko mi se nekako zalijepio onaj 15. travanj. Jer kad već prije? I onaj osjećaj da što si stariji vrijeme nekako brže prolazi, ne uspiješ sve pohvatati.
Samo da ne procvjetaju sve višnje i trešnje i šljive a da ne primjetim.
Samo da se nadišem tog proljeća i tih svitanja prije nego nestanu u rijeci vremena na mesarovoj digitalnoj "brojačici" vremena.
Samo da (te) se naljubim dovoljno za sve buduće živote.

Od svih žena na svijetu, tebi se sviđa Ava
ali pazi
Ava spava.
Ne budi Avu
jer Ava;
tražiće sve od tebe (i ono što nemaš)
uzeće sve od tebe (i ono što nemaš)

Ava nije milosrdna
nije ljupka
ni ponizna
Ava nikad nije čekala
ni ljude ni ptice
Pusti Avu da spava
I probudi neko njeno 1000. lice
ali nemoj Avu

Pusti neka spava.
jer bila je samo moja
a ne tvoja
Ava.

Jutros smo do posla razgovarali proljeće i ja;
meni leprša oko lica plava kosa i orange fruits
ja plava a ono zeleno
ništa ljepše od milovanja vjetra u proljeće
niz vrh prvog kralješka
trešnjin cvijet i sunce u očima

Da li imaš nekoga da ti miriše na cvijet trešnje
na sve vrste voćnih šampona
Da l imaš nekoga u proljeće
kog nosiš skupa s otiskom jastuka
snenog
blago ošamućenog
a samo tvog?

Radoznalo neko proljeće
Mašem mu na rastanku
željno prve kave i još jednog
mirisanja uz žilu gdje ti kuca srce

Vidimo se uskoro opet.

Treba mi jutros jedna beznaslovna
skoro nevidljiva ili tek prozirna
samo da se naslućuje
ali ne na glas,
ne ni bezglasna
tek kao mrmljanje kroz usne

bez jezika
(poslije ćemo ih pomiješati crvene i tople)

(Jedna je skica, napokon postala otpad, jer tu neljepu i staru, nikad nisam našla
u njegovim očima
crnim
kao tvojim.)

U travnju ću gledati kako cvjetaju voćke.
Sunce će ljubiti kapije.
Na mojoj kapiji nacrtano srce nekog dječaka

Još postoji zanos
još se radujem cvjetovima divljih plavih šljiva

nebu boje otvorenih očiju
pticama "gugutkama"
iako me ptice uvijek podsjećaju na odlazak.

(u travnju, samo ću gledati, otvorenih očiju, da mi ne promakne, kako cvjetaju voćke)