kako (se) vidimo

subota, 07.04.2018.

Treba mi jutros jedna beznaslovna
skoro nevidljiva ili tek prozirna
samo da se naslućuje
ali ne na glas,
ne ni bezglasna
tek kao mrmljanje kroz usne

bez jezika
(poslije ćemo ih pomiješati crvene i tople)

(Jedna je skica, napokon postala otpad, jer tu neljepu i staru, nikad nisam našla
u njegovim očima
crnim
kao tvojim.)

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.