avaspava
31.01.2019., četvrtak
How Blue Can You Get
|
Da li je moguće u jednom trenutku zaustaviti vrijeme; taknuti prstom prekidač u prostorno vremenskom kontinuitetu i da sve stane? Voljela bih. Vrijeme koje ne prolazi. Koje stoji i ne miče se. Osjećam oblake pod prstima, kao i kišu koja pada. Puno, puteno. Vremenski neograničeno. Prostorno neodređeno. Moje usne što pretvaraš u osmjeh. Ti kažeš to je oluja. Više od bljeska. Ja sam pčela u kašičici meda, kojom lagano miješam svoj čaj, Umirujući bljesak tvojih očiju. Na površini i dobro i loše – Znaš, dušo, ne postoji samo dobro. Ne postoji takav Svijet. - Da li znam? I misliš li da me briga za ostatak svijeta? I tako taj Svijet i ja nikad nismo prešli granice uljudne konverzacije, preturanja površinskih tema, udaljeno promatranje mene kroz njega i njega kroz mene. Svađali smo se ponekad, kad smo pomislili da bi se jedno drugom mogli svidjeti. I od tebe nitko mi se nije uspio svidjeti više. Prolaze sati. Prolaze dani i mjeseci. Možda godina. Opet. Nemoguće. Nisam ni ispila čaj do kraja. Dolazim ti u agoniji. I sanjam da te mogu držati za ruku u nekom idealnom svijetu. I uvijek mi dokažeš da mogu. Ti si snaga. Nit koja spaja Svijet i mene. I proživljavam te trenutke stalno. Iznova. Vidim se, osjećam te, znam te; ne uzimam ništa što mi sam ne želiš dati. Ja želim kao i uvijek; Sve. Jedna šalica jake crne kave, kockica čokolade. I podignute noge na stolu. Stišćeš u mraku moju ruku. BB King. I možda sve ovo. U ovom paklenom Svijetu.  |
30.01.2019., srijeda
Pola plave pjesme
|
Ležim na pola, sa dlanovima punim Neba (ti si mi dao plavo) Usnama napućenim od tišine Između dva svitanja Naslaganih uzdaha Buđenja Treperavih ugriza crvenih usana. Razapinjemo riječi kao ribari mrežu Izgladnjeli nježnosti, kao izgubljeni psi. Klizimo po horizontu i elektronima. Ponekad, osjećam se kao Sirena a ti ne želiš začepiti uši. Primamljivo kao Ljubav. Ležim na pola, sa plavim dlanovima od Neba napućenih usana od tišine.  |
29.01.2019., utorak
Egzil Svijesti
|
U doba polupraznog hoda ako budem čuo tvoje korake tvoje duge noge i tvoj stomak bježaće da ne pobjegne ali uvijek će da te oda U doba presipanja snova ako te sanjam još jednom i tvoju kosu i tvoja bedra pustiću kap ili dvije kad Sunce ustane iza krova U doba egzila svijesti ako te vidim opet tvoje oči i tvoje grudi učiniće me sretnim ali te neću nikada više sresti.  |
27.01.2019., nedjelja
Lusi
  Oznake: pas, kućni ljubimac, Haski |
22.01.2019., utorak
od sive do ljubičice
|
Da se otope snijegovi. Da zamirišu ljubičice. Da prozori plave. Da lepršaju svilene zavjese. Ovo jutro liči na toplu hotelsku sobu, miris svijeća od istih ljubičica i dodir neke iste svile. |
20.01.2019., nedjelja
kišna
|
Ponekad zaboravim da više ne moram da se borim strahujem pa iz petnih žila pokušavam da me ne zaboraviš ne odeš da me sanjaš Ponekad zaboravim da su kiše samo kiše za mene nikakvi slapovi tuge pa kad se sjetim dopustim sebi kišobran koji ne otvorim volim mokre kose i mokre ulice tramvaj koji radije gledam kako odlazi jer držati tvoju ruku volim više volim tvoj sivi kaput sive duboke starke rol majicu sljubljenu uz tijelo tvoje čelo i oči bradu usne volim i tvoj vrat ruke Volim tvoj ritam ozbiljno lice kad gledamo film pauze da se vratiš na mjesto gdje sam ti narušila koncentraciju poljubila zvučno nagnula se preko tebe da dohvatim upaljač promijenim glazbu dohvatim sendvič Ponekad zaboravim da više ne moram da pišem tužne stvari Iako ponekad još uvijek tako volim. |
17.01.2019., četvrtak
Vidiš
|
To vjetar još uvijek spava u kosi jutrom sunce i siječanj vidiš da može Što četvrtak zna što je snivanje ako vjetar umije da spava u kosi jutrom Budiš me kavom nježno kao paperje od prašine u kutu to je zbog sunca varka mreža pauka ili jastuka Bedra i prsti vidiš da može |
14.01.2019., ponedjeljak
somotna
|
"Bilo je kasno. Zvezde su se već ušuškale u zimski somot na nebu. Bljesak tog sjaja video sam na njenim trepavicama. Toplina tog somota između hladne zemlje pod januarskim minusom i hladnih nedostupnih zvezda držala je još na okupu kao toplinski omotač, sve ono što je prećutkivala. Bilo je kasno. Negde iza ponoći tek. Iako možda spava. Poznajem njene jastuke. Otisak njenog lica u njemu. Poznajem njene navike. Knjigu na drvenom noćnom ormariću. Onu što sam joj poklonio, a ona nije bila zadovoljna posvetom. Knjiga joj je bila sasvim ok. Poznavao sam njenu ćud, strpljenje i granice. Uzbuđenje kad me vidi. Nedostajanje kad odlazim. Opipljivo skoro. Navikavanje u međuvremenu. Vraćanje navikama. Nisam stigao da pročitam kako smo se vratili po šoljice od kafe rekao sam joj - kasnije. Zvezde su se već ušuškale u zimski somot na nebu. I trepavice su sjajile mokro srebro." A. |
09.01.2019., srijeda
pahulja
|
Bilo joj je hladno da izvuče ruku iz sivog kaputa i da iz velike crvene torbe u kojoj nikad ništa ne nađe uzme mobitel i fotografiše snijeg koji je upravo padao. Smetali su joj hladni prsti, smetali su joj dugi nokti, smetalo joj je što bezglasno hoda kraj nje, ali korak ispred. Čak se uspjela i nasmiješiti na tu pomisao. Uvijek malo ispred nje. Volio je dominirati, volio je biti jači od nje, viši od nje, ali i nju je volio malo jače, malo dominantnije, malo glasnije nego što je to ona znala. Snijeg je padao na onaj čarobni način, velike bijele pahulje poput zvijezda. Korzo je izgledao poput Božine čestitke, bijel i pust a s visokog tornja kroz svjetlucavu rasvjetu klizile su bešumnne pahulje. - Nema skoro nikoga. - Pa što je tu čudno, Božić je - rekao je ne pogledavši je. Više ništa nisu rekli. Svatko je hodao za sebe, a skupa s onim drugim, nije ponijela ni kapu ni šal, lice joj se žarilo jer su netom prije ove čudne šetnje voljeli jedno drugo na način kako su oduvijek radili, izgarajući, jer samo su tako znali. I tako voljeli. Ponekad ništa nije ostalo nakon toga. Napokon su našli cafée gdje su mogli da sjednu, naruče kavu. Pokušao je da joj objasni, pokušala je da mu objasni. Prijetio se da će otići, pokušala je da ode. Izašao je prvi, izašla je za njim. Do pola korza išli su pored jedno drugog, ali on je za pola koraka bio ispred nje. Negdje na sljedećoj trećini puta samo mu je stavila ruku u džep kaputa. Do stana stigli su skupa. Prsti joj više nisu bili hladni. Pojeli su male savršene sendviče. Skuhao joj je još jednu kavu. Nalio malo crnog vina. Pustio film. Više se nije sjećala zbog čega su uopće šetali. Samo se sjećala velikih pahulja kao zvijezda. 06.01.2019.  |
04.01.2019., petak
ples
|
Samo je prvi gorak Svira summer mix razlivaju se boje Mirišu kristali kapi u zraku Tijela Ples mix Ispod površine od užarenih otisaka tako mi je hladno hladno Hladno Samo je prvi gorak Pelin  |
