U doba polupraznog hoda
ako budem čuo tvoje korake
tvoje duge noge i tvoj stomak
bježaće da ne pobjegne
ali uvijek će da te oda
U doba presipanja snova
ako te sanjam još jednom
i tvoju kosu i tvoja bedra
pustiću kap ili dvije
kad Sunce ustane iza krova
U doba egzila svijesti
ako te vidim opet
tvoje oči i tvoje grudi
učiniće me sretnim
ali te neću nikada više sresti.
