Velebitska degenija 2

29.05.2017.

Osim na Velebitu, velebitska degenija je pronađena i na teže dostupnom kamenjaru na oko 500 m n/m između područja Senja i Novog Vinodolskog i na ovom mjestu cvate u svibnju, oko mjesec dana prije nego na Velebitu. Srećom na ova mjesta dolaze samo planinari i za sada se dobro drži. I kako sam napisao u postu lani:

Velebitska degenija (Degenia velebitica), je endemska biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae) i strogo zaštićena vrsta, simbol je Velebita a i Hrvatske, i nalazi se na kovanici od 50 lipa i najrjeđa je biljka u Hrvatskoj.
Zaštitni je znak i izuzetno bogate velebitske flore, a na Dan planeta Zemlje, 22. travnja, dodijeljuje se novinarska nagrada "Velebitska degenija" za najbolji autorski rad o zaštiti okoliša objavljen u protekloj godini u bilo kojem od medija.
Velebitska degenija je ime dobila po mađarskom prirodoslovcu Árpádu von Degenu (1866. - 30. ožujka 1934.), zaljubljenika u Velebit koji je otkrio degeniju 1907. g.


Poštanska marka sa degenijom.


Iz Novog, gdje su me u vrtu dočekale trešnje i jagode, (kod susjede su opet bile ljepše i veće, a kuha i bolje kavu od mene) nije daleko do Krmpota odakle se najlakše stigne do nalazišta ove biljke, a može se i sa obale mora iz mjesta Sibinj.




Većina fotki je od lanjskog posjeta jer su mi ispale bolje. Ovakav kamenjar je stanište degenije i na Velebitu.



Nije ni čudo što se za ovo nalazište dugo nije znalo jer nije lako prohodan.


Pogled sa stijena gdje raste velebitska degenija prema moru.




Još je ima dosta u cvatu, a možda je pronađem u pupanju drugi vikend na Velebitu.



Naravno, pronašao sam još rijetkog cvijeća, kao što je ovaj crvenocrni kaćun.


Malo i faune, ovo je zeleni konjic.


Za povećati dvoklikom: Konj na livadi u Krmpotama i pogled sa grebena gdje su degenije odakle se lijevo gore vidi dio Velebita, a desno otoci Grgur, Rab, Parvić i Krk, a onaj mali je Zec.


Poslije za večeru juha od ubranih šparoga, dok ih još ima.


Novljanski pjenušac po šampanjskoj metodi koji još nisam probao, a kažu da je u rangu nekih šampanjaca koji su skuplji 2-3 puta. Vjerojatno znate što znači naziv 1288 (radi se o godini).


Evo i kovanice od 50 lipa koju možete dobiti za skoro svaku bocu.
























Po Velom Vrhu

23.05.2017.

Na Veli Vrh iznad naselja Pulac i Drenova idem često jer nije daleko, i makar nije neki veliki vrh (samo 435 m n/m) lijepi su sa njega vidici na sve strane. U ovo doba ima puno biljaka, kao šparoga, veprina, kadulja, ruta, pelin, bazga i drugih koji se mogu iskoristiti, a za jednog školarca koji treba napraviti herbarij pronašao sam biljke: mak, različak, livadna vlasulja, divlja zob, slak, trputac, vodopija, crni sljez, majčina dušica, ljekovita kadulja, livadna kadulja, rusomača, srebrenka (lunaria), divlji ječam (strelica), bijela i crvena djetelina, krestušac, tratinčica, ivančica, puzava ivica, ljulj i još neke trave, a kukolj, mačji repak i buhač nisam pronašao.

Po mnogima se na Velom Vrhu osjeća pozitivna energija, a jedan čovjek je šetajući se ovuda i berući šparoge ozdravio od bolesti koja se još uvijek smatra neizlječivom i u zahvalu obnovio je, uz pomoć mještana i crkve, kapelicu na vrhu, koja je bila u ruševinama od 2. svj. rata.



Zakasnio sam na cvat narcisa, ali sam naišao na puno rascvjetanog jasenka.


Zanimljivi cvjetići solomonovog pečata koji se vide ovako tek kad se dosta sagnemo, ili podignemo listove ispod kojih su cvjetići.


Prirodno okno u stijeni. Nisam htio ući do kraja kako ne bih slučajno gurnuo neki kamenčić na penjače ispod, a i inače nije se pametno spuštati bez osiguranja konopom.


Penjači vole stijene Velog Vrha, a i ja sam ovdje pred puno godina učio penjati.


Stari grad Grobnik "preko puta".


Pogled na Vežicu, dio zapadnog dijela Rijeke, Krčki most, visoki dimnjak termoelektrane i skroz lijevo dimnjaci rafinerije u Kostreni. (Na fotki se vide dva otoka, pogodite koji).


Uspio sam primijetiti i zmiju koju zovemo črni gad, (crna poljarica, lat. Hierophis viridiflavus carbonarius) inače potpuno bezopasnu za ljude, ali nije bila raspoložena za foto session i utekla je u procjep u stijeni. Bila je duga skoro 1,5 m.


Pogledi na planine koje zovemo Grobničke Alpe, ovo je Primorski Klek (1214 m).


Iznad Grobniščine najviši je vrh Obruča (1377 m).


Nešto dalji Snježnik (1506 m). Šteta što planinarski dom još uvijek nije popravljen jer bi bilo puno više posjetitelja.


Za povećati klikom: pogled na Grobniščinu i akumulacijsko jezero Valić na Rječini sa branom.


Jasenak, pogled na Grobnik i stijena Velog Vrha.


Kad sam već imao i šparoge i bob.













Šetnjica

17.05.2017.

Nakon nekoliko kišnih dana došlo je sunce i skočio sam do obližnjih šuma prošetati i vidjeti što ima novo i još malo nabrati šparoga i medvjeđeg luka jer ih uskoro neće biti.

Cvijet jestivog prasećeg zelja sa posjetiocem.



Lijepo je vidjeti i modru biserku koju ne srećem često.


U ovo doba cvate i rumenika.


Uvijek volim vidjeti samonikle orhideje, ovo je mislim šumska kokoška,


a ovo bijela naglavica.


Tko kaže da nema i ptičjeg mlijeka!


Zanimljive staze i prolazi, a ovdje se vidi kako je svjetlo uvijek na kraju...


Kratak uspon do Majevog Vrha gdje je granični kamen između nekadašnje Kraljevine Jugoslavije i Italije, ali porušena debla i bodljikava veprina malo otežava prilaz.


Fotke za povećati da se bolje vide: Na jednoj je sve jestivo bilje osim jednog, na drugoj velebitska degenija koju ću uskoro potražiti .


Treba nešto i pojesti, za promjenu varivo od više vrsta leće (žuta, zelena...), sa povrćem i ubranim šparogama, maslin. ulje dodano u tanjur.


Skoro zaboravih na uskolisnu peruniku koja se također ne viđa često.


DODATAK:

Bazga već naveliko cvate.

















Knin

11.05.2017.


(Od Nina do Knina)

Nakon Privlake i Nina krenuo sam prema Kninu u kome nisam bio već dugo, a i Nin i Knin su nekad davno bili kraljevski gradovi.

U blizini arheološkog lokaliteta Burnum, koji nisam uspio dobro snimiti ima parking i stazica kojom se brzo dođe do vidikovca odakle se vidi Manojlovački slap, najviši, a po mnogima i najljepši slap rijeke Krke. Slap se sastoji od više sedrenih barijera, a najveća barijera je visoka je 32,2 m. Kod vidikovca se nalazi i spomen-ploča na stijeni podignuta u čast austrijskom caru Franji Josipu I., koji je sa suprugom Elizabetom, poznatijom kao Sissy s toga mjesta gledao ovaj slap 1875. g. i kako piše bili su oduševljeni prirodom, a zabilježeno je da su ih domaći dobro ugostili, car je bio gurman i imao je bogatu i kvalitetnu trpezu, a carica je dobila i sladoled. Salata je bila po mom ukusu i slično sam i ja dobio na ovom putu: divlji radič, domaća salata iz vrta, ljutika iz kvasine, mlada kapulica i svježa ljutika. O glavnom jelu proguglajte, a bio je i mladi krumpir iz Bukovice (tada se krumpir tek udomaćivao u Europi) i vino vranac s južnih padina Smrdelja i debit iz Oklaja.

Kod stijene iznad vidikovca.



Pogled na slapove.




Dolazak do rijeke Krke u Kninu.


Pogled sa obale Krke na kninsku tvrđavu, jedan od najvećih sačuvanih fortifikacijskih objekata u Europi.


Jedan od ulaza u tvrđavu.


Pogled sa tvrđave na rijeku Krku odakle sam krenuo.


Po tvrđavi se ima što šetati a lijepi su pogledi na okolne planine, vide se Dinara, Svilaja, Promina i još neke.


Pogled na Dinaru sa friškim snijegom.


Planina Dinara pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok u duljini od 84 km, između rijeke Cetine na jugozapadu i Livanjskog polja na sjeveroistoku. U geografskim pojmovima planinski prostor od Alpa do Šarskih planina često se po planini Dinari naziva Dinaridi. Najviši vrh Dinare je Troglav (1913 m) koji se nalazi u BiH, a vrh Sinjal ili Dinara (1831 m) najviši je vrh u Hrvatskoj.

Za mene mišanca divljeg zelja koje je stiglo iz okolice Šibenika do stare kninske tržnice ispod tvrđave. Sa strane je pelin koji sam pronašao u šetnji okolicom, a bilo je i nešto šparoga. Te noći u Kninu je bilo -2°C, u višim predjelima hladnije i mnoge voćke su propale što sam vidio, pogotovo u obližnjem mjestu Ljubač .


Fotke za povećati klikom: pogled na tvrđavu sa obale Krke i sa tvrđave na grad Knin.


Pogledi sa vidikovca iznad Krke.


Na zidinama tvrđave vidio sam raznog bilja, žednjake, vrijes, grahorice, pušinu, trave, papraticu, čuvarkuću, obavezne mahovinu i bršljan i druge.




U blizini Knina je i slap Krčić ispod kojeg nastaje rijeka Krka.












Frbežari

05.05.2017.

Nisam već dugo bio u Gorskom Kotaru, a nakon "toplog" juga poželio sam nešto hladnije za održati razinu, i krenuo sam za prvosvibanjske praznike prema Čabarskom kraju, vjerojatno najhladnijem dijelu Hrvatske

Nakon Gornjeg Jelenja u Grobniščini na Kvarneru brzo se dolazi do mjesta Mrzle Vodice u Gorskom Kotaru, a usput je i putokaz sa najvišom nadmorskom visinom na staroj trasi Lujzijane (nova trasa ide iznad mjesta Lokve, približno i sa tom visinom)



Na putu do Mrzlih Vodica lijep je pogled na Risnjak.


Putem me u mjestu Mali Lug pozdravio poznati goranski junak Petar Klepac koji je donio ovu veliku gredu dužine od 4,5 m, a car Leopold mu je zbog junaštva u borbi protiv Turaka dodijelio plemićku titulu.


Petar Klepac (rođen u selu Mali Lug podno Svete Gore) je legendarni hrvatski div nadnaravnih moći. Junak je u kojeg su ljudi predajom ugradili najbolje vrline goranskog čovjeka: hrabrost, otpornost na nedaće, bistar um, plemenitost i smisao za humor. Prema predaji na Svetoj Gori primio je čudesnu snagu kojom je pomagao slabima i nesretnima te protjerivao neprijatelje.
Zbog opisa njegove snage se spominje da je gredu koja je bila 4,5 m dugačka, 85 cm široka i 15-20 cm visoka donio sa Svete gore za kuću koju je gradio u svom rodnom mjestu.


Planinarski dom u mjestu Frbežari kod Tršća je lako pronaći.




Po običaju u planinarskom domu me opet dočekala radna akcija.


Ovaj psić se više volio nositi nego pomagati u nošenju drva.


Uvečer ispred doma vatrica.


U blizini je i vrh Rudnik (1025 m) na koji sam se popeo, a uspon vodi po strmoj skijaškoj stazi.


Na stazi sam vidio puno raznog cvijeća, kao ova volujska oka.


I zaštićeni encijan lijepe plave boje.


Za ručak po običaju za prvi svibanj grah, ovaj puta sa heljdom i povrćem, a bilo je i drugog jela.


Fotke za povećati: Dio sa ceste između Gornjeg jelenja i Mrzlih Vodica i jezero Mrzle Vodice.


U povratku sam od Crnog Luga skrenuo prema ulasku u nacionalni park Risnjak gdje se nalazi i ovo jezerce sa patkicama.


DODATAK:

Nagradna križaljka!

Vodoravno:
1. Mjesto u Gorkom Kotaru kod Tršća.
2. Stilski pravac u umjetnosti.
3. Sofoklova tragedija.
4. Osnivač, zadužbinar (mn.).
5. Vrst sportske obuće.
6. Kem. oznaka za element atomskog broja 92. - Pozadi. - Prvo slovo ćirilice i glagoljice.
7. Kovrčanje.
8. Vrst sira nazvan po nizozemskom gradu Edam.

Okomito:
1. Prijelom (mn.).
2. Dohodak rentijera (mn.). - Kratica jedne USA države, gl. grad Boise.
3. Manji štap, toljagica.
4. Vladavina elite.
5. Označavanje žigovima.
6. Portugalsko otočje na Atlantiku. - Međ. reg. oznaka za vozila iz Eritreje.
7. Manja povreda.
8. Kratica prve samoposluge u Jugoistočnoj Europi, u mjestu Ivanec. - Kratica za Europska zajednica.



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se