Blog.hr

cool

ned

04/24

Nikad više

ffp2.blog.hr

Nikad više neću ići na godišnji.
U svakom slučaju ne na godišnji na kojem plivam na dan po 2-3km a izmedju radim vježbe u vodi i hodam ko idiot.
Sve to da bi na vagi imala jutros 4 kg više nego prije godišnjeg?!
Što je najgore od svega, bila sam uvjerena da sam izgubila koji dekagram jer su mi hlače počele padat.
Namjerno nisam išla na vagu za vrijeme godišnjeg, da me razveseli pogled na nju nakon toliko jebenog smrdljivog plivanja.
Kraul svaki dan po 2 puta, ujutro i navečer.
80-100 minuta dnevno!
Pa ko tu koga jebe?!
Nakon 10 dana Amerike i 2x švedskog stola u Wynn-u nismo dobili ni muž ni ja deka a nakon toliko plivanja sve ošlo u kurac.
Od danas samo ležim na kauču i ničim se više neću bavit.
Jebeš plivanje, hodanje, gimnastiku u vodi ni krafttraining.
Isto ću bit debela ko i prije ali barem se neću mučit sportom i pitanjem zašto.
(Idem sad razbit vagu, ajd bok!)

Zvala se Mir...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Nebom kruže sinovi boga rata i božice ljubavi
vječno ponavljajuća istina rata i mira, s genima
oca bez titraja majčinog utjelovljuju užas i strah.
Užasnuta gromovima i munjama razumjeh izazov
neba, osjetih prazninu.
Praznina ne postoji, rekoše mudraci, ipak ona postoji
stisnuta u strahu, postoji u zovu svijesti nad bezdanom.
U praznini nutrine naslutih mir, u srcu titraj žudnje odvoji
elegiju prošlosti od rapsodije jave, začuh glas iz davnina

Na putu mome iz kraja tužnog
srete me djevojka kose plave
zvala se Mir, pogleda čudnog
umornog poput vlati trave.

Zaboravih tada što bi i što će doći
u glavi tek jedna se miso vrti:
o, nikad, nikad ne pusti Mir
iz zagrljaja sve do smrti.

Tvoja pjesma ubija okove nevidljive bezdušnosti,
gasi vatre noćnim morama i proljetnim cvijećem
topi snjegove, tu grobnicu tek naslućenim
pupoljcima neke nove zbilje.Tišinu noći
u sjaju mjesečine su razbijali valovi
drevnog oceana i darivali mir...

Dijana Jelčić

Luny

whitelilith.blog.hr

Prvo jutro u kojem me nije probudilo grebanje na vratima.
Jutro u kojem nisi došla, čuvši me da sam ustala, da se pomaziš oko mojih nogu, da te pogladim po glavi i dam ti jesti te otvorim ulazna vrata da možeš izaći van.
Jutro u kojem je kutak s tvojim stvarima u hodniku pusto prazan, sterilno očišćen jučer.
Jutro u kojem nisi pila kavu sa mnom u kuhinji.
Jutro u kojem te tražim da se bez riječi pozdravimo i započnemo zajedno dan.
Jutro u kojem spavaš, pod jorgovanom u dvorištu, a bijeli cvijet kao anđeo bdije nad tobom.
****
Bila je topla ljetna kolovoška noć. Vraćali smo se s proslave Sv. Roka iz mjesta moga djetinjstva. Izlazeći iz auta, osjetila sam da mi se neko paperjasto klupko mota oko noge. Ogroman puni mjesec visio je nad našim glavama. Kakva divna luna. Tako je došlo tvoje ime.
Djeca su se rastrčala po kući tražeći potrebno za tebe, improvizirajući. Okrugla posuda margarina postala je posudica za mlijeko. Poklopac kutije dječjih cipela, napunjen pijeskom, wc, a ogromna kartonska kutija, zavezana izvana špagom, tvoje sklonište za tu noć.
Probudila sam se rano, kao i svako jutro, izašla van, na natkriveni ulaz u tišini popiti kavu prije posla. Svitalo je. Grebanje iz kutije, htjela si van. Nisam se stigla ni dići, a ti si se već nekako izvukla i pored zavezanog kartona izašla van. Promatrala sam te. Onako mala, zatvorenih očiju, njuškajući si pronašla wc, pa onda opet, njuškajući na drugu stranu, posudu s mlijekom. Rekla sam si: Ti si borac. Ti si naša. Ti ćeš ostati.
Tako je i bilo.
Idućih mjesec dana svaki smo drugi dan bili u veterinarskoj ambulanti. Oči su ti i dalje ostale s trećom mrenom, bez mogućnosti da vidiš. Bila si naša slijepa mica. Ona koja je nas našla jedne ljetne večeri punog mjeseca i unijela puno radosti u naš život. Svih ovih godina.
Nedostatak vida nadomještala si drugim osjetilima sve dok ne bi svladala neke nove mogućnosti. Naučila si skakati, čak si i pobjegla jednom od kuće (kao buntovna teenagerica), stidljivo si progovorila. Nikada nisi puno pričala, možda najviše sa mnom jer i ja sam puno s tobom pričala, onako tipično ženski.
Bila si nam prva kućna ljubimica. I jedina. Zato nam je svima bila teška za prihvatiti tvoja nenadana dijagnoza i kratkoročna prognoza.
Moja najmlađa, čija si mezimica bila, tvoja službena vlasnica na putovnici, najviše se potrudila da ti ovi zadnji dani budu lakši, posebno ispunjeni ljubavlju, maženjem, paženjem.
Samo je tebi govorila, kada bi dolazila sa školovanja iz Zagreba, za vikend, a ti je išla dočekati u dvorište uzdignuta repa: Ljuuuubavi moja.
Starija je, nakon noćne smjene, sjela u auto i vozila 350 km da te još vidi i poigra se s tobom, onako žešće kako si se samo s njom igrala. Najstariji te je vidio preko video poziva i oprostio se...
Jučer nam je bio težak dan. Svima.
Zasuli smo te tratičnicama i rascvjetanim mirisnim irisom i položili u tvojoj dekici u posebnoj kutiji pod jorgovan.
Hvala ti što si bila dio našeg života.

sub

04/24

Vrijeme s osmijehom

* Povrtno varivo i noklice ... 300 kcal

minus40kg.blog.hr

20240425-162735

Malo odmora za moj izmučeni želudac,
a kalorije su odokativno procijenjene.
Nema baš ništa od mesa i masnoća.

* Povrtno varivo i noklice ... 300 kcal

minus40kg.blog.hr

20240425-162735

Malo odmora za moj izmučeni želudac,
a kalorije su odokativno procijenjene.
Nema baš ništa od mesa i masnoća.

Žgvacet, Jutro i Mea Culpa

luki2.blog.hr

David Skoko na Dolcu pod pokroviteljstvom 24 Kitchen pripremao je pileći žgvacet i palentu....Finoooo!

David Skoko, jako simpatičan i odličan kuhar.

Djevojke, koje su kasnije dijelile porcije hrane.

Mene čeka Jutro poezije..

Ivanka Blažević Kiš predstavila je danas svoju novu zbieku pjesama "Svjedokinja buke". Knjigu je izdalo Jutro poezije, a financijski pomogao Grad Zagreb. O knjizi su govorile Dragica Dujmović Markusi, urednica knjige i Barbara Baždarić koja je napisala pogovor. Ivanka je sve izrežirala i podjelila prijateljicama pjesme koje su one s puno emocija čitale. Svirali su Milko Kiš i Vedran Suton.

Prepuni "Stari krovovi", jako puno pjesnika i pjesnikinja.

Ushit - Ivanka Blažević Kiš

Da mi oduzmu prošlost
i peruzmu budućnost,
kako bi se tabani zazelenjeli
od plesa i usihta
kako bi poletjli.

Da se netko smiluje i
oduzme mi razlomljenu prošlost,
bila bih potpuno spremna
za zemaljsko ludilo.

A ptice bi u čudu gledale
i svijale kljunove u trube.
i one, usićene,
dugo bi sa mnom plesale.

I za odličan kraj dana, predstava "Mea Culpa" u "Gavelli".

Autor teksta: Branisslav Glumac
Redatelj: Želimir Mesarić
Kostimografkinja: Katarina Radošević Galić
Igraju: Lucija Dujmović i Ivan Colarić
Trajanje predstave: 60 minuta
Scena: Mala Gavella

Slučajan susret dvaju različitih sudbina - ali vrlo bliskih u svojoj biti. Ateist i vjernica, on malo stariji zavodi britkim jezikom, pjesmom i plesom....Hoće li uspjeti u ovim turbulentnim vremenima?

Lada Žigo i ja u predvorju "Gavelle"...

Žgvacet, Jutro i Mea Culpa

luki2.blog.hr

apstrakcija

usvijetutajni.blog.hr

U dvorcu našeg malog grada održana je izložba na kojoj sam pokazala nešto svojih radova, nešto nakita i par apstraktnih slika. Ova koju dijelim i s vama bila mi je najdraža, veliko platno sa puno plavetnila i listićima zlata koji su protkali sve to.

U zadnje vrijeme čeznem pomalo opet za slikanjem i to baš apstrakcije. Iako ne znam kud ću s tim radovima, postoji neko veselje iznutra koje traži da mu se vratim. Veselje u tom stvaranju...a zašto baš apstrakcije?
Jer je spontana i nema neki unaprijed određen cilj. U životu kao da to uvijek moramo imati, a u stvaranju...možda i ne, barem ne u apstrakciji. Ono što ispadne, ispadne, nema tu uzrujavanja.

Kao i uvijek, nikad se kod mene ne radi o onome što isprva krenem pisati, nego o nečem puno dubljem, što se prenosi na život. Od one nesreće kao da sam cijelo vrijeme u grču i strahu, možda čak i nekoj depresiji. Ništa me ne veseli, samo radim i spavam...bez pretjerivanja. Dođem doma umorna, pojedem nešto i zaspim oko 8. Fali mi spontanosti i slobode i možda mi baš zato nedostaje i to apstraktno izražavanje.

Pokušavam shvatiti što me to toliko "vratilo unatrag", osim financijski i još uvijek pomalo na dodir bolne noge, ne bi to smjelo ostaviti tolike posljedice. Pa opet, kako sam si i tu postavila očekivanje...ne bi smjelo. Zašto, kome, kako? Ako je ostavilo i ostavlja posljedice, zašto baš ne bi smjelo ostaviti tako dugo? Tko kaže?
Možda mi jednostavno treba malo duže nego što bi nekome drugome. Je li to toliko strašno da moram biti nezadovoljna sobom ako nisam već progurala kroz to? Znam da mnogi imaju i strašnijih problema...meni je moj maleni oduzeo samopouzdanja i dodao straha....tako je kako je. Mogu li to prihvatiti i onda s tim nekim razumijevanjem i prihvaćanjem ići dalje? A ne forsirati samu sebe nekakvim očekivanjima?

The Man Who...

dvitririchi.blog.hr

Sold The World...

Devedesetih, MTV, kad bi ova stvar krenula, moj svijet bi stao...

Što god bi radila bi ostavljala i trčala pred TV, piljila hipnotisano ;).

Eh, teen spirit...

Long long time ago.

* Pecivo, mortadela, masline i mlijeko ... 430 kcal

minus40kg.blog.hr

20240425-135044

5 dag mortadele s maslinama ... 130
5 dag peciva s jajima ... 100
5 dag maslina ... 80
kečap

+ čaša mlijeka (2 dl.) ... 120

* Pecivo, mortadela, masline i mlijeko ... 430 kcal

minus40kg.blog.hr

20240425-135044

5 dag mortadele s maslinama ... 130
5 dag peciva s jajima ... 100
5 dag maslina ... 80
kečap

+ čaša mlijeka (2 dl.) ... 120

Sudbonosni dodir...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Michelangelova slika i sudbonosni dodir prstiju,
sjaj svemira, neba, zemlje i stvaranja čovjeka.
Beztjelesan čovjek je bio samo lepet leptirovih
krila, let nad rajskim cvjetovima, nad prahom
sjemena za osjećanja ljubavi, sreće i spokoja,
stvoritelj je šest dana stvarao život, a sedmi
dan se odmarao i poželio odmor svim bićima.

Sudbonosnim dodirom prstiju čovjek dobi tijelo,
darova rebro, dobi ženu i izazov pod drvom
spoznaje, počini grijeh i izgubi besmrtnost.

Zbog grijeha praroditelja mi se rađamo s
znakom istočnog grijeha u sebi, nestaje
sakramentom krštenja, ali ipak raj i
pakao su nama, sukob anđela i
demona, preobrazbe svijesti i
otkucaja srca, želja za
metamorfozom tijela.

"Srce me vuče, da pjevam prijetvore u druga tjela."
Ovidije

Dijana Jelčić

ZAGUŽVALI SE NASTUPI

zgmazoretkinje.blog.hr

Malo su nam se zagužvali nastupi. Nije toliko puno, imali smo samo tri nastupa u tjedan dana, no svi su značili angažman jako puno djevojaka. Na inicijaciji u ponedjeljak je bio cijeli tima, na plesnom nastupu za Dinamo njih 25, i na snimanju spota Nereda će ih biti 17. To znači da smo ovaj tjedan imali 72 angažirane djevojke.

Ljetni kamp je savršen i zato ga klinceze tolko obožavaju, te zato svake godine imamo preko 60 polaznika Ljetnog kampa.

Sedam dana vrhunske zabave, igara, kupanja, treninga, plesanja, zumbe, druženja, savršene klope, smjeha. Cure u ljetnom kampu zaborave na mobitele.

Cijena je 390 EUR, a možete platiti u tri rate na treninzima ili u uredu, Trebež 25, radnim danom od 8:30 do 16:30 sati.

Još uvijek se možete prijaviti, no ako to sada učinite sav iznos novaca morate uplatiti u dvije, a ne više u tri rate!

pritisnite na letak da ga povećate:

- petak 26.4. u 17:15 sati Palmotićeva 30 (Godišnjica GNK Dinamo: Trg Petra Preradovića, Trg bana Jelačića i okolne ulice), o/o Šef
# plesni nastup S1A i Drum linea

- nedjelja 28.4. u 15:00 sati Palmotićeva 30 (snimanje navijačkog spota Nerada na Strossmayerovom šetalištu), o/o Šef

- subota 4.5. u ???? KD Vatroslava Lisinskog (godišnjica zagrebačkih vatrogasaca), o/o Šef
# plesni nastup S1A i Drum linea

- subota 11.5. u 16:45 Varaždin, prijevoz vlastitim automobilima (Varaždin probe za Državno prvenstvo), o/o Tinana

- subota 11.5. u 17:45 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Osijek), o/o ???

- nedjelja 12.5. u 07:00 Varaždin (Varaždin, Državno prvenstvo), o/o Tinana
# nastup J1A i S1A

- srijeda 15.5. u ???? službeni ulaz Maksimirskog stadiona (30. godišnjica Zagrebakih mažoretkinja na Maksimiru, na utakmici Dinamo-Rijeka), o/o šef
# veliki nastup S1A i J1A, te Drum linea

RUKAVINA SE ZARUČILA

Naša mažoretkinja S1A Katarina Rukavina se zaručila. Opala! Bravo mala, čestitke od cijelog tima.

PLOČE ZEMALJA

Zagrebačke mažoretkinje imaju 151 profesionalnu svijetloplavu drvenu ploču sa natpisima zemalja na engleskom jeziku. Natpisi su sa tamnoplavim slovima.

Ove ploče se koriste na svim svjetskim i europskim prvenstvima koji se održavaju u Zagrebu, pa čak i diljem Hrvatske, a bile su i u inozemstvu, za ceremonijal otvaranja natjecanja.

ASISTENTICA

Treneri Zagrebačkih mažoretkinja na treninzima imaju pomoć asistentice. Asistentica je mažoretkinja koja se školuje za budućeg trenera. Osim asistentica koji puta na treninzima budu i pomoćne mažoretkinje, koje su tu ili kao ispomoć za honorar ili po kazni.

Asistentica zaključava vrata 15 minuta nakon što je trening počeo, a otključava ih 10 minuta prije nego trening završi.

Ako trener nije uspio prikupiti članarinu ili obaviti ostale obveze asistentica kreće sa zagrijavanjem točno u vrijeme kada je trening trebao početi i to bez upozorenja trenera. Trenerica nakon što završi svoje obveze u uredu, hitno odlazi u dvoranu gdje preuzima vođenje treninga.

Asistentica pomaže treneru isključivo prema naputcima trenera! Asistentica nikada ne ispravlja trenera, preuzima inicijativu ili samostalno vodi trening (osim ako trener to od nje ne traži radi edukacije asistenta). Asistent nikada ne smije davati dozvole (npr. da neka mažoretkinja ode na WC isl.) već upućuje mažoretkinju na trenera.

TRG BANA JELAČIĆA
Glavni je trg grada Zagreba. Današnje ime nosi od 1848. godine. Zagrepčanci ga skraćeno zovu još i Jelačićev trg, Jelačić plac, Trg ili Trgač ("jel ovaj tramvaj vozi na trg"). Tijekom povijesti zvao se Trg Republike (od 1947. do 1990.) i Harmica, od mađarskog harmincz jer se tu ubirala tridesetina, tj. postojala je mitnica na kojoj se ubirala daća. Po njoj se prolaz na sredini sjevernog dijela Trga odmah iza spomenika bana Jelačića koji vodi prema Dolcu zove se Harmica.

Trg se nije oduvijek nalazio u krugu grada, već je bio prazna poljana ispod zidina Gradeca i Kaptola, na kojoj su obitavali došljaci kojima je pristup gradu bio zabranjen. Širenjem grada na Ilicu i Staru Vlašku i Trg bana Jelačića je postao najužim dijelom grada.

Gradske vlasti su 1641. godine odredile da će se na mjestu Jelačić placa održavati sajmovi, a i danas se na Trgu više puta godišnje održavaju specijalizirani sajmovi (Kupujmo hrvatsko, Dani Zagorja na Trgu, Sajam zimnice, Markov Sajam...).

Današnje zgrade su nastajale od početka 19. stoljeća. Na njihovim fasadama su vidljivi različiti graditeljski stilovi od neostilova 19. stoljeća, bidermajera i secesije do moderne i postmoderne.

Jelačićevim trgom dominira kip bana Josipa Jelačića kipara Dominika Fernkorna, danas okrenut prema jugu. Kada je kip 1866. prvi put postavljen na trg, gledao je prema sjeveru. 1947. godine komunistički režim kip je uklonio, a 1990. kip je ceremonijalno vraćen na trg.

Na istočnoj strani trga nalazi se fontana koja je suvremena verzija Manduševca, iliti Mandušinog zdenca. Prema legendi, Zagreb je dobio ime od lijepe Manduši koja je, ZAGRABila vode iz tog zdenca, napojila vojsku koja je tuda prolazila, te se u nju zaljubio drevni ban koji je tu vojsku vodio i koji se zbog nje ovdje nastanio i ustanovio Zagreb. Danas živi predaja o Manduševcu kao zdencu sreće koji ispunjava želju za novčić.

Osim što se na Trgu bana Josipa Jelačića održavaju središnja društvena događanja, stanovnici se svakodnevno sastaju na za to najpoznatijim mjestima u gradu – “pod vurom” (kod javnog sata na zapadnoj strani Trga) ili “pod repom“ (kod spomenika banu Jalačiću).

FRKA

Frka = gužva, panika, strah
Sranje = napraviti problem
Čumez = rasulo, nered
Derenčati, derati = vikati, galamiti
Grintav = izbirljiv, zanovijetalo
Gundrati, grintati, jamrati, jambrati, kvocati = zanovijetati

"Koja je frka?" = Koji je problem, koja je panika
"Kaj me frka" = Baš me je strah
"Lik je zakuhal frku" = On je napravio problem
"To je frkovito" = Ovo je problematično
„E baš je napravil sranje“ = Baš je napravio problem
„Koji je čumez napravil u stanu“ = Napravio je nered u stanu
„Kaj se derinčiš“ = Što se dereš
„Naj se derati“ = nemoj galamiti
„Kaj grintaš“ = nemoj zanovijetati
„Stalno jambraš“ = stalno zanovijetaš

GRUPNE IGRE ZA STARIJE
Neke grupne igre bile su prilično nasilne i igrali su ih stariji osnovnoškolci ili gimnazijalci. Njihov cilj je bio dokazati snagu i izdržljivost. Od tih igara igra se još samo graničar.

Lanca probijanca: dvije ekipe prime se za ruke. Jedan igrač protivničke ekipe se zaleti i pokušava probiti lanac (prekinuti) ruke. To radi posebnim taktikama probijanja, te uz procjenu gdje je lanac najslabiji.

Trule kobile: svi igrači stoje pognutih leđa pod 90 stupnjeva (obično sa rukama na koljenima radi ravnoteže). Jedan igrač preskače sve pognute i pritom ih udara u stražnjicu sa intencijom da ih sruši. Kada sve preskoči staje na kraj kolone, a prvi u koloni skače.

Zuje: Jedan igrač ne gleda, a ruke postavlja uz lice jednim dlanom prema van, čime dodatno zaklanja pogled (zuja). Jedan od ostalih igrača nastoji svojim dlanom što jače udariti u dlan zuje. Faca je ako ga razvali tako da ovaj izgubi ravnotežu, da je jako čuje i da zuju boli (da ovaj odreagira). Odmah po udarcu svi krenu artikulirati „zzzzzzz“ i sa dva prsta u zraku pokušaju uvjeriti zuju da su baš oni udarili. Ako zuja pogodi tko ga je uradio taj postaje zuja. Ako ne, dobiva dalje udarce.

SA UTAKMICE DINAMO-LOKOMOTIVA -

fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja