so far away...

petak, 26.01.2024.

slijetanje...



19.01. petak, u 7 i 20
Vozila sam se na posao, prvi puta u životu po snijegu i mećavi...prvih par kilometara prošlo je bez problema, lagano sam prolazila teža kretanja i zavoje, ispred mene se vozila neka limuzina oko 50 i pratila sam taj auto.

Iza jednog semafora kraj škole bilo je još nekoliko većih zavoja koje sam polakše prešla, slijedila je ravnica i jedan manji zavoj. Auto ispred mene je dosta odmaknuo pa sam i ja mislila da mogu voziti oko 50.
Manji zavoj koji naopačke visi, najednom gume napunjene snijegom i gubim kontrolu nad autom, odlazim u suprotnu traku i prema jarku...u panici i refleksu nagazim na kočnicu, zarotira me za 180 i slijećem s ceste...
vrijeme usporava...

udaram u jarak prednjim branikom, silina stezanja pojasa mi je izbila sav zrak iz pluća
nije lako ovo pisati jer i proživljavam to ponovo

udarila sam desnom nogom u plastiku kraj volana
hvatam dah, smirena sam, zovem 112, pokušavam objasniti gdje sam

pomaknem se na suvozačko sjedalo u nadi da ništa nije slomljeno jer znam da sam u šoku
zovem šeficu i muža

neka gospođa je stala i vidjela me u jarku, pita jesam dobro, govorim da jesam, ona odlazi i dolazi policija

čekam u kombiju, uvjerena da ne moram na hitnu...tek tad kreću bolovi
hitna, skupe još i nekog dedu koji se razbio pred bolnicom, a ja na nosilima i s ovratnikom čekam satima slikanje pa opet nalaze krvi...

i dolazi sestra, drmne mi slučajno kolica a ja od straha zaplačem. tek tu me slomilo...

tjedan dana sam na bolovanju, bolovi su dosta gadni ali podnošljivi...znajući da bi doslovno svaki drugi mogući scenarij bio pogubniji...nalet drugog vozila, betonski most s druge strane, slijetanje u jarak i prevrtanje da sam nastavila ravno... sve je dragi promislio i možda je ovo kočenje koje se ne radi na snijegu bolje sačuvalo glavu...

kako god...drago mi je da sam čitava
a strah od vožnje...

jučer sam sjela u drugi auto i malo vozila...morat ću još...
teško mi je ići nekuda, vraćati se doma je u redu
proći po tom mjestu će biti preteško, mogu ga zaobići, ali ja sam uvijek išla kroz i uz strah
i nemam puno vremena da to riješim

zato i pišem ovo, da provjetrim...
možda sam dobila lažnu sigurnost a još nisam super vozač...možda sam se povela za vozačem ispred mene koji je mogao imati i 4x4...kako god, skupa škola...i povratak strahu

mogu ja to, još jednom pregrmiti

dodajmo još i staru baku koja je umrla...i ova godina je krenula kako ne treba, no, što se tu može
ne gubim nadu i optimizam, sanjam ljepše dane i putovanja koja si sad nećemo moći priuštiti zbog troškova popravka...i nadam se da je baka tamo gdje treba biti, mirna i sigurna, grljena svom ljubavlju koja je ikad postojala.

Život je toliko krhak, kratak i prepun mora ljubavi i isto toliko boli, baš kao i onaj lotus iz mulja izrasta predivan cvijet...



26.01.2024. u 09:30 • 3 KomentaraPrint#

utorak, 23.01.2024.

volim ga, ali...



Ovo je priča o mnogim tuđim pričama, preko ponekoj mojoj prije ove sad...i za sve one koje su u njoj nađu prozvane.

Često smo ju sretali na našim planinarenjima, pomalo tužnu, prilično zatvorenu i nekako nesigurnu.
Imala je i onu uvijek sretnu stranu, nasmijanu i vedru, gotovo uvijek smo viđali samo tu stranu.
Beskrajno nas je zanimalo što se krije ispod tog predivnog sloja ljepote i vedrine. Osobe s tisuću interesa, dobrice kakve nema.

Malo po malo ispričala nam je svoju priču...koja nije naša da ju dijelim. Nije ni lagana. Ali, svodi se pomalo na ono...ja njega volim, ali...

...nema ali.
Iza tog ali, dolazi ono, nisam sretna. Nisam sretna s njim, sa svojom životnom situacijom, s kartama koje sam dobila. Znam i sama jako dobro koliko si je to teško priznati, onda kad ti je netko drag, kad ga voliš, kad želiš biti u tom odnosu. Osvijestiti da ti ne pruža ono što ti je potrebno i da ti ta osoba kao takva to nikada neće moći pružiti je možda i najbolniji mogući put.

Ne kažem ni da je baš uvijek moguće odabrati sreću prije odnosa. Ali, trebalo bi biti moguće, barem kad je taj odnos onaj koji smo same birale. Ponekad i ljubav treba sagledati racionalno i znati kad svirati kraj...

Čak i ako ima kolateralnih žrtava. Jer i oni će u jednom trenutku sigurno razumjeti da je bilo hrabro reći svoje želje, napraviti inventuru, vidjeti koliko i zašto ih ta druga osoba može ili ne može razumjeti i uvažiti...i otići ako se mora.

Nismo ni njoj sugerirali ništa, žao mi je što tuguje. I voli. Što god birala, biti će naša i čuvana i podržana.
Vjerujem da takvu mrežu u ovom svijetu trebamo graditi.
Samo to.


23.01.2024. u 11:51 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 04.01.2024.

eh te novogodišnje odluke...




Nikad baš nisam vjerovala u nekakve novogodišnje odluke. Čini mi se da su to obično neke općenite, jedi zdravije, počni vježbati, smršavi, mlake ideje koje baš kao što i istraživanja potvrđuju traju do 15.1. pa se nekako zaborave. Tako da ih nisam nikad postavljala, svoju reviziju obično odradim tamo u ljeti oko rođendana, kad imam malo više vremena na godišnjem.

Zadnjih nekoliko mjeseci bilo je ludo na poslu, draga nam sezona. S obzirom na one nekadašnje u ranijim firmama, ova je već drugi puta prošla potpuno bezbolno. Definitivno mogu reći da mi je ovaj grad i ovaj poslodavac najbolji do sad. Ok, grad sam promijenila samo jednom, posao...preko nekoliko puta.
I naravno uz te moje ipak stresnije periode ide i kak ja to zovem futranje. A nafutrala sam se ja još kod zadnjeg poslodavca punih 20 kila, mora da mi je predobro bilo tamo. Mislim, besplatna čoksa i keksići i koješta što se trebalo pofotkati pa je ostajalo nama, plus svaki dan gableci iz dostave. I sjedenje za kompom. Bingo.

Nekad sam imala metabolizam koji je bio toliko brz da nisam mogla dobiti ni grama čak i ako sam pojela vola. A visoka sam. Nije mi se jednom desilo da mi ljudi zabrinuto komentiraju izgled i zdravlje jer nije normalno biti baš toliko mršava. S tridesetom i prvim sjedilačkim poslom se to doslovno promijenilo kao da je netko pritisnuo prekidač. Skupljalo se jako brzo.
Pa sam u par navrata opet povratila svoju tada sebi idealnu, a realno vjerojatno i premršavu kilažu.

Pa sam između zadnja dva posla bila u pokretu skoro cijele dane, svaki dan, planinarila svaki vikend i isto skinula 10tak kila u par mjeseci. Sreća, jer bi ih bilo 10 više nakon onih besplatnih čoksi...

Moj čovjek je dosta discipliniran po pitanju vježbe, iz zezancije njega i jednog mog kolegu zovem sektaši. Toliko su me pilali oko vježbanja da sam napokon popustila. A i shvatila sam da mi je nekako teže navući čarape u stojećem položaju. E to i jedno iskreno bockanje prijatelja na tu temu me potaklo.
Nije ni dragi sasvim zadovoljan svojom formom iako je i dalje u puno boljoj od moje.

Tako da smo već oko Božića krenuli s nekim kratkim ali opakim treningićima. Plus češće planinarenje i malo manje kukija bi moralo donjeti bar neki rezultat. Zezali smo se kako smo mi u novu godinu ušli sa već donekle uhodanom novogodišnjom odlukom. Ali, daleko je još petnaesti...

Kako god ovih prvih nekoliko dana je nešto između ekstaze i horora. Bolno je do besvjesti, upale mišića su konstanta valjda, psujem ko kočijaš, govorim nekom tamo liku s youtuba po čijem videu radimo te HIT treninge da ga mrzim, govorim mužu da ga mrzim, mrnđam i brundam ko naša mačka...i tako svaki dan,
Najviše od svega ipak mrzim što sam se toliko dugo osjećala toliko loše potpuno nepotrebno.
Ok, na godišnjem sam, prošla je sezona, bili su blagdani, imamo novih planova i ideja brdo, ali na stranu sve to, imam dojam da mi baš to vježbanje da toliko energije i fokusiranije razmišljanje da to ne mogu opisati. Evo, sektaš u nastajanju...



04.01.2024. u 05:00 • 2 KomentaraPrint#

četvrtak, 28.09.2023.

prodaj mi maglu...




Ne mogu reći da imam najbolje mišljenje o ljudima koji se profesionalno bave nekim vidom "agresivne" prodaje. Daleko toga da za tako nešto nije potrebno puno znanja i talenta, ali ne mogu se nikako oteti dojmu da je tako nešto agresivno nagovaranje nekoga na nešto što mu realno ne treba. Iako svi govore kako je cilj prodaje zapravo riješiti problem kupcu i pomoći mu.

I tako mi je, prije koji tjedan iskočila objava na fejsu koja poziva na besplatni trodnevni seminar o prodaji, na temu kako hobi pretvoriti u biznis. Kako moja prodaja nakita postoji, ali bi mogla biti tisuću puta bolja, pomislila sam kako ne bi bilo loše dobiti pokoju informaciju. Naravno, kako nema đabe ni u stare babe, pitala sam se što zapravo stoji iza tog besplatnog seminara i što će nam tek pokušati prodati tamo.

I dobro, došla su ta tri dana, radionice su bile na zoomu, uz obaveznu upaljenu kameru. Skupilo se desetak polaznica plus dvije voditeljice. Prvi dan je prošao manje više u upoznavanju svih zajedno, objašnjavanju voditeljica tko su i što su i što su sve postigle i tako....manje više nije tu bilo nekih posebno korisnih informacija, ali ajde, ponešto se dotaklo prodaje i neke najave što će se raditi u drugom danu. Da, napravili smo i neki popis kako se konkretnije definiraju ciljevi koji su realni i lakši za doseći...te napravili samoprocjenu 7 različitih prodajnih vještina, tako da mi je taj dio bio dosta koristan, nov i zanimljiv. Ali, sveukupno je to bilo 15tak minuta korisnih informacija od dva i pola sata dosta naporne priče.

Odlučila sam dati šansu ostatku tog tečaja, jer je najavljeno svašta nešto zanimljivo. I zaista, drugi dan me nije razočarao, bilo je tu puno o društvenim mrežama, što je zapravo reels (kolega mi je kad sam za firmu radila objave rekao da ne stavljam taj reels, bez objašnjenja kako je to drugačije od posta), meni je izgledalo potpuno isto pa sam pitala koja je zapravo razlika, a ona je ogromna.
Tako da bi, da sam samo to saznala na radionici, bila vrlo korisna. Reels naime vide svi korisnici facebooka, za razliku od posta koji vide samo oni koji vas prate. Tako da je reels glavni alat kako privući nove pratitelje za vaš posao, stranicu i sl.

Dalje je bilo govora o AIDA prodajnoj strategiji i kako ju koristiti, te primjeri kako apsolutno svaki komad reklame ili marketinga sadrži upravo te elemente. Super, kraće je trajala radionica, ali je debelo više korisnih informacija bilo izneseno. Ja zadovoljna, ispisala 5-6 stranica bilježaka.
Najavili su za treći dan da će se govoriti o korištenju Canve i umjetne inteligencije za kreiranje sadržaja za društvene mreže i slično. OK, na spomen Canve vjerujem da svakom grafičaru mrak pada na oči, ali, prosječnom korisniku je to sigurno koristan alat.

E...stigla je nova radionica jučer i tu je priča dobila zanimljiv okret.
Naime, voditeljica je pričala kako je Canva divna, kako je krasna, kako je korisna i la la. Naravno, otkrila se u tome i prava svrha ove besplatne radionice, a to je bio poziv da upišemo cijeli šestomjesečni tečaj kod njih, koji se između ostalog dobrim dijelom bavi učenjem dizajniranja materijala u Canvi.

K tome je i onako, dosta jasno dala do znanja kako sa Canvom svatko može postati dizajner.

I sve je to bilo super, no poželjela sam upozoriti ljude kako Canva i print nisu baš najbolji prijatelji. Često na poslu dobijemo pripreme koje doduše jesu u PDF-u, ali bez napusta ili reznih marki (njih se vidim doduše može dodati u Canvi, ali su potpuno beskorisne bez napusta kojeg nisam pronašla da se može dodati...suludo). Tako da sam napomenula kako Canva grafičarima zadaje glavobolje iz razloga što se ti fajlovi naprosto raspadnu kad ih otvorimo u bilo kakvom grafičkom programu. Pa sam sugerirala kako alat sigurno može biti jako koristan za web, ali da za bilo kakve ozbiljnije proizvode za tisak uštede vrijeme i novac na kraju i odu profesionalcima koji će to pripremiti korektno za tisak.

Uuuuuuu....nisam uspjela završiti tu rečenicu, već me oštro prekinula voditeljica, govoreći kako to nije istina, kako je canva imala neki update, ispljunula je čak i točan dan tog updatea (o da, kao da bi itko to točno pamtio, ali zvučalo je uvjerljivo), te je objavila kako se sad mogu skinuti i vektori i ispravni fajlovi za tisak. Naravno, smela me ta odlučnost i rekla sam kako nemam tu informaciju, jer ono što nama dolazi iz Canve je i dalje gotovo potpuno neiskoristivo za bilo kakve preinake fajlova ili kvalitetan tisak.

Tu je naravno dobila poene, čak je i gurnula pred ekran šalicu koju je dizajnirala u Canvi i na kojoj je savršen tisak po njenom. Još je i rekla kako se ovo sa vektorima odnosi na PRO verziju Canve, na što sam odgovorila kako većina ljudi nema pro verziju. Onda je rekla kako kvalitetu treba i platiti. Canvi i njoj, naravno, ne dizajnerima :D

Teta je do savršenstva demonstrirala na meni jednu od svima dosta teških metoda prodaje, a to je otklanjanje prigovora. Svaka čast, zna svoj posao, reklo bi se.

Međutim, u tom svom krasnom nastupu, napravila je i jednu veeeeliku grešku u prodaji, nadam se da je to barem netko u grupi i povezao. Ubila je u nekoliko rečenica, u potpunosti, svaku šansu da meni ikada išta proda.

OK, ona je vjerojatno procijenila da joj ja ugrožavam šanse da navuče ljude da dođu u njenu malu školicu Canve za velike dizajnere, te da ionako neću biti i sama zainteresirana za istu, onim pozivom da ozbiljne poslove ostave profesionalcima. Tako da je žrtvovala jednog klijenta kako bi ostalih 5-6, koliko nas je već bilo uvjerila u nužnost i kvalitetu njenog programa.

S druge strane, mogla je uvažiti struku, nekoga tko se čitav život time bavi, tko se školovao i radi taj posao i reći, poštujem vaše mišljenje, Canva je odličan alat za web i društvene mreže i za to se prvenstveno treba koristiti, te za jednostavnije print zadatke, a kataloge od 300 stranica i ja predlažem da date dizajnerima da rade.

Dakle, kako nekome nešto prodati?
Prvo mu temeljito omalovažavaj struku i posao, zanemari njihovu svrhu, znanje, školovanje, reci nekoliko puta kako to može napraviti ama baš svatko. Uz alat koji ona prodaje.
Onda mu na njegovu kritiku blebni neki random dan i datum kad se sve to što govori promijenilo.
Te reci kako kvaliteta košta, ali...njihov posao nije vrijedan plaćanja, to mogu svi koji imaju Canvu.

Pitam se da li je ikada itko, za iti jednu drugu struku, prodavao čudesan alat uz kojeg ama baš svi mogu....biti zubari?
Slatko, zar ne?

I ne, ne bojimo se mi Canve. Grafičari i dizajneri, mislim. Vjerujem i dalje da svaka roba ima svog kupca i da realno jedna takva igračka nama može biti jednako velika konkurencija kao mikrovalna vrhunskoj pećnici i kuharu. Mislim da je to savršeno dobar alat svakome za napraviti neku vizitkicu ili letkić koji mi u krajnjoj liniji otisnemo takve kakve jesu i izvučemo najbolje iz te pripreme koju dobijemo.

Ali pomisao da bi nekakva ozbiljna korporacija radila dizajne u Canvi, da bi se kampanje, katalozi i bilo što iole ozbiljno tako radilo zvuči kao jako jako daleka pa sve do neizvediva budućnost.
U toj i takvoj će grafičare ionako zamijeniti umjetna inteligencija :D

Tako da ne sipam ja žuć iz tog razloga, već mi je samo taj moment u kojem netko silom i jako žestoko diskreditira svo tvoje znanje i struku skroooooz neprihvatljjiv.
Mislim da se malo koju struku tako žestoko omalovažava.








28.09.2023. u 05:59 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 21.09.2023.

odavno me nema iliti kako sam ukrotila vozilo

heh....da, nekako je vožnja postala ok...u redu...prirodna, mirna i lagana. Nije mi ni jasno kako je nekada bila toliki...izazov...ma, to je preslaba riječ. Prestravila bi me u najmanju ruku.

Kako je strah nestao? Vrlo jednostavno zapravo...
Prošlo je već skoro godinu dana moje vožnje, svakodnevne i uporno sam bila u strahu i grču, dok jednoga dana nisam na radiu (u vožnji) čula zanimljivu rečenicu, netko je pričao o svojim strahovima i rekao ovo; svoj strah sam vidio kao osobu, fizičku pojavu kojoj sam rekao ovo: možeš se voziti samnom, ali ne dam ti volan.

Ponavljala sam u sebi, hej, strah, možeš se voziti samnom, ali, ne dam ti upravljač. I...samo je nestao. Onoga trena kad sam mu rekla kako ga razumijem i prihvaćam, znam da je tu i da je stvaran, kada sam mu dala dozvolu da bude tu i da bude stvaran, prestao je biti strašan.

Otopio se u nekog slatkog, davno poznatog znanca s kojim nam se put nekada davno ukrstio, ali nikada nismo išli u istome smjeru. Kao prijatelj koji je bio tu i divan i krasan ali pomalo naporan i težak pa smo odlučili da je vrijeme krenuti dalje, nekim dražim nam putevima.

Kao da je to dio nas koji samo treba potvrdu da je tu i da je stvaran...a zapravo je bezopasan. Samo ga se trebalo...prihvatiti. Tako da sam beskrajno ponosna na sebe...dozvolila sam strahu da se vozi samnom, ali me više ne kontrolira.
Vožnja je postala ugodno krstarenje kroz polja i šumarke. Volim i stisnuti gas, osjetiti vjetar u kosi...ne doslovno,ali...

I...suočiti se s jednim toliko golemim strahom, koji me toliko dugo opsjedao i kontrolirao... i napokon se umiriti je divno. Daje dojam da se mogu nositi sa bilo čime. A i mogu...

P.S. Dvije pive kasnije nakon napornog dana na poslu...
I slušam soundtrack pjesama sa naše mini svadbe... i sva sam raznježena, romantična i sretna...
Razmišljam o mom mladom kolegi koji se uporno branio da ne želi vezu, a u sekundi se preko ušiju zaljubio u malecku koja je...proaktivno zvala njega na dejt...
Razmišljam koliko je diiiiiivno beskrajno gledati novu ljubav u nastajanju...i gledati malce koji te beskrajno podsjećaju na tebe i tvog čovjeka života...
Nama je trebalo preko nekoliko pokušaja dok nismo našli onoga koji se može nositi sa nama...ovaj malac je možda isprva pogodio u sridu...i neka je, beskrajno sam sretna zbog toga...
Neka im život pospe put mrvicama osmjeha, beskrajem sreće i tonom zanimljivosti...vjerujem da hoće :D

Neki kažu kako će ti se želja koju želiš za sebe možda ostvariti, ali ako želiš za druge....ostvariti će ti se sigurno....
a ja zaista, zaista želim...da to dvoje malaca živi sretan i uzbudljiv život...

21.09.2023. u 20:04 • 5 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< siječanj, 2024  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

- da imaš tri želje, koje bi bile?
- putovati
- a druge dvije?
- ne trebaju mi


imagine there`s no heaven...
it´s easy if you try
no hell below us
above us only sky...
imagine all the people living for today...




ČITAM:

The Art Of Being Yourself
brod u boci
semper contra
pozitivka

fale mi:
nelina gustirna

opijmo kočijaša što vozi naše dane...
Joanna has left Stepford
razotkrivam te
DragonFly


SLUŠAM:

Cohena
Springsteena
Roxette
Reamon
U2
Duran Duran
A-ha
Coldplay
Bon Jovi
Lenon
Catie Melua
Cranberries


GUBIM VRIJEME NA:
lutanja


JA SAM:
neodlučna
uporna
znatiželjna
hiperaktivna
smeđooka
visoka
pričljiva
dobra prijateljica
lijena ponekad
uvijek zaljubljena
maza
zaigrana
kreativna
točna
esteta
dizajnerica
prirodna
opuštena
društvena
tvrdoglava
....
svoja


VOLIM:
prirodu,
fotografiju,
drage ljude,
glazbu,
plivanje,
nebo...
i još puno toga..