Komentari

usvijetutajni.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • samolagano

    Umiranje s demencijom, time se bavimo samo kada dođemo u situaciju da nam netko blizak odlazi na takav način.
    Jedno jako teško iskustvo, ali takvo na kakvom se dokazuje jesmo li sposobni rasti i onda kada se vjeruje da više nema rasta.
    Imamo osobu koja je nekada bila mlada, lijepa, životna, a sada je to netko sasvim drugi. S tim treba nekako izaći na kraj.

    avatar

    22.12.2025. (22:12)    -   -   -   -  

  • eh saznala

    vjerujte, nije to uvijek polagani proces. i ne bih rekla da sam narasla. samo sam odrasla. nakon što su oboje pronašli smiraj, prestala sam biti dijete.

    avatar

    22.12.2025. (23:57)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Da, mladi ljudi koji se još nisu susreli s dubokim traumama i dubiozama postojanja "laki su na okidaču" jeftinih duhovnih fraza. :) Iris Murdoch bila je, kao filozofkinja, izvanredna govornica, uz to također i izvanredna romanopiskinja, no na kraju je polagano umirala od alzheimera. Evo ja sam prošlu noć proveo pod temperaturom i najveći dio noći - to mi se uvijek, otprilike jednom godišnje, događa kad liježem u groznici - proveo sam u košmarima vezanim uz ideje i koncepte. Dao bi se roman napisati o tim košmarima, a ne jure me zombiji ni išta slično. :) Na koncu sam ujutro imao osjećaj da sam u tom košmaru koncepata proveo nekoliko hiljada godina, a ne samo šest ili osam sati. Zaista ne pretjerujem. Dakle, naš um je gadna stvarčica pa valjda zato i govore ljudi o Božiću: "Samo neka je zdravlja". :)))

    I ja vjerujem i u karmu i u reinkarnaciju. Phyllis Krystal u svojoj je knjizi "Sai Baba - konačno iskustvo" opisala jedan zanimljiv i vrlo indikativan događaj. Jednog dana u svojoj kući u Kaliforniji, u jednom od svojih lucidnih receptivnih meditativnih stanja u kakva je ulazio i C. G. Jung, vidjela je Sai Babu kako prilazi ženi koja je u naručju držala dijete koje se bacakalo i trzalo i općenito je bilo u groznom fizičkom stanju. Žena je došla na Sai Babin daršan u nadi da će Sai Baba iscijeliti njezino dijete. No on je samo prošao pored njih i nije ništa učinio. Phyllis Krystal bila je nemalo šokirana njegovom indiferentnošću. Zatim je vidjela prošle živote tih dviju duša - negdje na Bliskom istoku dijete je bilo egzekutor po principu "Oko za oko, zub za zub", naročito krvoločan i pretjeran iako je "samo" provodio tadašnji zakon. Majka je bila njegov zapisničar, vodila je detaljnu i preciznu evidenciju svih izvršenih kazni. Problem je bio u tome što je previše uživala u tim egzekucijama. Iako ih nije sama izvodila, bila je više nego suglasna s njima. Nakon što je Phyllis Krystal to vidjela, Sai Baba ju je upitao smatra li još uvijek da je trebao čudesno iscijeliti to nesretno dijete. Zatim joj je rekao: "Zakon karme dao je majci (nekadašnjem zapisničaru) šansu da kroz majčinstvo u odnosu na to veoma bolesno dijete razvije suosjećanje. Zar sam joj trebao oduzeti tu šansu?!" Tjednima ili mjesecima kasnije Phyllis Krystal otputovala je u Indiju i ondje na licu mjesta prisustvovala u stvarnosti upravo tom događaju. Dakle, to nije bila izmišljotina njezinog uma.

    Ovo nema puno veze s tvojim gornjim postom, no odlučio sam se na to da ti to napišem jer si spomenula da vjeruješ u stvarnost reinkarnacije. :)

    avatar

    23.12.2025. (01:47)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Valjda ne trebam ni spominjati da ovo gore napisano ne znači da se svi roditelji koji imaju teško bolesno dijete ili teško bolesnog oca, majku, supružnika moraju karmički vježbati u suosjećanju. Nije sve uvijek i samo naša karma, iako mnogo toga jest. :)

    avatar

    23.12.2025. (02:01)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni1

    lijepo je znati da si tu , pred Božić i kraj ove godine....Neka ti misli budu vedrije a život mirniji

    avatar

    23.12.2025. (10:56)    -   -   -   -  

  • j.

    ljudi su jedni s drugima iz koristi i interesa, a sve ono preko i izvan toga smjeli bismo zvati nečim što čini duh čovjekov... jer, što je to što čovjeka čini čovjekom, a napose bliskim "svojim" ljudima? netko bez puno sentimenta kazao bi, korist... naravno, smrzneš se nad tom mišlju; previše je slučajeva među ljudima u kojima su jedni bili korisni drugima, a da ovi to nisu niti znali, dapače - kao u ovom slučaju - niti mogli znati... možda je istinska veličina pojedinca u tome da bude koristan na mjestu na kojem posve sigurno znade da ta korist neće biti uzvraćena, i onda još ustraje na njoj... valja biti pošten pa reći kako su upravo oni navodno najslabiji, najmanje vrijedni i najmanje cijenjeni među nama kroz povijest svjedočili ponajviše takvog čega... možda je stvar samo u sustavu vrijednosti kojim se kitimo... jer jedna od najstrašnijih stvari u svijetu jest to da djeca odrastaju u času kada pristaju na društvo u kojem se jedno misli, drugo govori, a treće radi...
    kako bilo, moje je iskustvo takvo da sam roditelje pokopao puno prije tridesete; otišli su tako da s njima još praktički kao odrastao čovjek nisam stigao popričati... ili sam možda odrastao tek u času kada ih je nestalo... ili zapravo u času kada sam i ja postao roditelj, pa sam zapravo sve to prebrodio jednostavno tako što sam brinuo o svom potomstvu ne misleći na ovo što je ostalo ili napušteno iza mojih leđa... nekada mi se čini da bih mijenjao šok iznenadne smrti za godine tihog propadanja... a nekada mi se čini samo to da od previše razmišljanja čovjek zapravo komplicira život.... mi koji to nismo mogli, željeli bismo pet minuta nasamo sa svojima... ovi koji uz tih pet minuta žive i dvadesetičetiri sata propadanja, dobro znaju o kakvoj se strašnoj stvari radi... život je složena pojava... kao bilo, svako dobro želim :)

    avatar

    24.12.2025. (09:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...