samolagano
23.12.2025., utorak
Zašto je pile prešlo cestu
|
Vic i pitanje su stari, ali danas su mi izronili iz arhive pamćenja. Volim se tako ponekad nasmijati nonsens vicevima i isto tako nonsens odgovorima koji se mogu naći po internetu. To osvježava. Mom trenutnom raspoloženju odgovaraju ovi: DARTH VADER Pile nije moglo odoljeti moći tamne strane. MOJSIJE Bog siđe s neba i reče piletu: 'Ti ćeš prelaziti ceste.' ARISTOTEL U prirodi je pileta da prelazi cestu. Redoslijed ove gospode je sasvim slučajan i ne odaje moje afinitete. Svaka mi čast što se uspijevam uživjeti u ovakvu vrstu humora, živjet ću vječno (hm hm hm). A sad ozbiljno: ako nešto djeluje blesavo ili nelogično, čemu se opterećivati. Zašto je netko uradio ovo i ovo ili ono i ono? Ne treba razbijati glavu o tuđim razlozima nekog djela ili nedjel(c)a. Ne moramo sve razumjeti, ono što trebamo znati objasnit će se samo, a ono što ne trebamo, nije vrijedno naših misli. |
22.12.2025., ponedjeljak
Tell Me There's A Heaven
|
Ova pjesma izvlači iz dubina i tugu i dobrotu. U vrijeme Božića ljudi su možda isforsirano dobri, zato treba tu dobrotu zapamtiti i pružati ju cijele godine, koliko god je moguće. A moguće je samo ako smo dobri prema sebi i ako se izlažemo dobrim stvarima - poput ovje pjesme. I eto nas u jednom lijepom krugu. Chris Rea - počivaj u miru. |
19.12.2025., petak
Zablude
|
Sjećam se jednog slučajnog razgovora koji sam načula, ima tome više od 12-13 godina. Jedna očito ponosna baka govorila je nekim drugim bakama kako je njezin petogodišnji unuk jaaaako pametan. "Da ga vidite kako se snalazi na računalu, sve zna!" Da, bili su to rani dani računalne zablude, kada je vještina prstića i snalaženja na računalu značila genijalnost, barem u glavama njihovih obitelji. To je samo jedna od zabluda koje su isprobavane na dječici. Jasno, trebalo je pronaći sretne načine odgoja djece u novim vremenima. Bilo je očito da su mnoge od starih metoda bile isto tako velike zablude, ali otišlo se u druge krajnosti. Malo po malo došla je 2025., uskoro će i njezina nasljednica, a mnoga djeca stavljena su u neprirodnu ulogu suodlučivanja o doista važnim stvarima, čak i u ulogu zapovjednika. U potpunosti sam ZA to da se djeci daju njihova prava i da ih se sasluša, ali nisam za to: - da ih se ne usmjerava u tome što je prihvatljivo, a što ne, - da im se, kada je potrebno, ne kaže jasan i glasan NE, - da ih se pušta da upadaju u razgovor odraslih - osim ako ne prepoznate doista važnu djetetovu potrebu za razgovorom, - da se tolerira izgovaranje uvreda bilo vršnjacima, bilo odraslima i da se preko toga prelazi pod izlikom da je to "samo dijete". Mnogi odrasli su kroz godine lagano pogubili kompase pa nije čudo da su ih pogubila i djeca, a neka od te djece postala su odrasli ljudi, roditelji ili pripadnici raznih zanimanja, između ostalog i odgojnih. Bit će jako napeto vidjeti hoće li biti moguće pronaći umjerenost i pravu ulicu kojom treba voziti. |
16.12.2025., utorak
Eleni
|
Davnih sedamdesetih i osamdesetih godina upijala sam šarenilo glazbe koje je bilo na raspolaganju, a bilo je zaista mnogo toga. Nekoliko desetljeća kasnije počele su me iznenađivati neke neodslušane stvari iz istih tih vremena. Izvođači poznati, a melodije nepoznate. Čučale negdje u kutku. Demis Roussos mi je čak bio i dosadan, ali sve se mijenja. |
14.12.2025., nedjelja
Neograničena sezona lova na žene
|
Neki muškarci ubijaju neke, mahom "njihove" žene ili partnerice. Svaki takav slučaj je istovremeno potaknut osobnim, ali i općim razlozima. Ne bih ulazila u one individualne, ali opći su svima zajednički: određenom muškarcu nije išlo onako kako je zamislio te je odlučio to riješiti silom kad ne ide milom. Jer, napokon, žena je ono što sam gore stavila u navodnike "njihova". Bravo, "majstori" ! To pokazuje koliko su sposobni ljudski riješiti nesporazume, prekide i ostalo, a samoinicijativno si daju božansku moć raspolaganja ženinim životom. Ni Bog ne reagira tako u slučaju kad se žena i muškarac ne mogu usuglasiti oko nečega. Bog je svemoguć, ali je milostiv, zar ne? Slabo smo slušali na vjeronauku ili smo nešto pogrešno protumačili? Ili su nas pogrešno odgojili, stoga ...bravo i roditelji! Odgojili su... ma što odgojili, zapravo NISU. Njihovi potomci su po svojoj zrelosti ostali zaglavljeni tamo negdje oko treće godine ili oko nekog davnog stoljeća. Djecu treba odgajati drugačije, bajke i ljubavne priče treba im dobro protumačiti. Partnerstvo i brak im ne treba predstaviti kao cilj i krunu svega, nego kao etapu putovanja, bez vlasničkog lista, uz uzajamno poštovanje. Očekivanja smiju postojati, ali prvenstveno od sebe, a od drugoga onoliko koliko se dogovorimo. Nakon ubojstva, sućut i pomoć preživjelima ne vrijede. |
10.12.2025., srijeda
Fairytale of New York
|
George Michael, zanimljivo, pjesmom i datumom smrti povezan uz Božić. Talentiran, progonjen svojim demonima i samoironičan. |
05.12.2025., petak
Multitasking, počivaj u miru
|
Bilo jednom doba kada sam upoznala multitasking i bila prema njemu sasvim prijateljski raspoložena. Tada su ga upoznavali svi i gotovo svima se sviđao jer je omogućavao da na poslu lepršamo na sve strane, kao pčelice Maje, a u domovima svojim smo sve odjednom postajale žene, majke, kraljice. U nešto manjem broju, muškarci, očevi, kraljevi, hehe. Tko je mogao i znao multitaskati, bio je, ne cijenjen, nego tražen. Jer multitaskanje povećava učinak, a obično u rezultatima ne uživa onaj koji se naradi, nego onaj tko dođe na gotovo i eventualno opet stvara uvjete za sljedeće multitaskanje. Ne svoje, naravno. Ova vještina je zarazna: potiče u mozgu natjecateljski duh sa samim sobom. Na primjer, koliko čega smo napravili, oprali, očistili, napisali, ... slobodno nastavite niz. Povremeno se kompetitivnost javlja i prema van: Osoba A: Jučer sam radila dva sata dulje, okrečila sve sobe, sve počistila, oprala svih 12 prozora, zavjese, povješala ih, skuhala ručak, pokupila djecu, odvježbala u teretani i prošetala psa. Osoba B: (u sebi: Moš' mislit'.) A sad ozbiljno: Ništa nije toliko pozitivno koliko se čini na prvi pogled. Kad tad nastupe okolnosti koje poprimaju efekt snježne grude koja se kotrlja niz planinu. Kada drugi vide koliko ste sposobni, njihov prirodni poriv je da dodatno natovare tako vrijedno biće novim zadacima. Osim toga, paralelno rješavanje mnogih poslova zaista dovodi do zasićenja i stresa. Multitasking je koristan samo u minimalnim dozama i treba znati stati. |
03.12.2025., srijeda
Kukanje i pljuckanje naše svagdašnje
|
Gdje god se okreneš, svi nešto prigovaraju, optužuju, vuku ucrvane ostatke prošlosti i busaju se u prsa kada govore o sebi. Zatim, jako je popularno omalovažavati bilo koju stariju generaciju, jer ona, kao, ne zna funkcionirati u današnjem svijetu. Ni starci nisu ništa bolji: pletu po mladima, koji, kao i uvijek, pojma nemaju i srljaju kao muhe bez glave, bezobrazni su, agresivni i bahati. I tu negdje između, postoji još jedna grupa, raznih dobi, ona kojoj pada mrak na oči kada počnu naša uobičajena hrvatska prepucavanja. (Da se razumijemo, ni širom svijeta nije bolje.) Ta skupina nema šanse, nije bučna, nije tvrdoglava, zasićena je svime, a baš oni koji su siti svega, nisu pogodan materijal za diskusije jer se ne znaju probiti i, štoviše, imaju razumne argumente, ali, takvi argumenti su opasni i necijenjeni. Zato ih treba spriječiti sa što više decibela, pjene na ustima i žuči. Ova vremena ne traže razum. Nije li idiotski tvrditi da su pripadnici određene (bilo koje) generacije takvi i takvi i šlus? I to ne utvrđuje nikakvo vijeće mudraca, sudaca, akademika ili barem "običnih" stručnjaka. Ne, tu presudu donose ulica i društvene mreže. Da, da, starci su sporiji, ali dok još nisu u stanju demencije, itekako su upotrebljivi. Sadašnji sredovječnjaci i starci doživjeli su najbrže i najturbulentnije promjene u svim dijelovima života. Ne samo to, trebali su se svemu tome i prilagoditi. Zar je onda bitno koliko sporo pišu na pametnom telefonu - bitno je da pišu. Isto tako, mladi su onakvi kakvi su oduvijek i bili, guraju naprijed, ponekad bez razmišljanja, ali se kreću i uspijevaju. Bilo bi neprirodno da nisu takvi. Samo im treba ponekad ukazati na razliku između bitnog i nebitnog i ne treba ih opterećivati prošlošću. Šteta. Žali bože čeprkanja po prošlosti, raspravljanja o nebitnim stvarima, kako bi se skrenula pozornost s onih bitnih. |
02.12.2025., utorak
Kako čitati portale bez sloma živaca
|
Ovo je prerada jednog mog ranijeg posta koji je doživio jadnu sudbinu otrovnih spamova. Dakle, odavno više nema kupovanja dnevnih novina na kiosku, danas se čita po portalima, to svi znaju. Isto tako je poznato da se do kraja ne može pročitati ništa što je vezano uz pretplatu određenog portala. Nisam luda platiti. Preostaje mi čitanje onih članaka po kojima svako malo iskaču zombiji, tj. reklame. Namjerno neću čitati nekakav napis iz show businessa jer tamo je čitanje još štetnije po zdravlje duha i tijela. Znači, ne vrijedi saznavati ništa o privatnom životu recimo neke naše popularne glumice. U takvom članku je kao u biblijskoj pošasti skakavaca. Dakle, čitanjem "ozbiljnog" članka događa se sljedeće: Prije naslova, iskače teleoperater. Mičem ga. Iskače lanac brze hrane. Van s njim. Vidi, čitam! Hop, stop! Ide gel protiv gljivica na nogama. Skrolanje. Katalog trgovačkog lanca. Čitam, čitam ... Ljetovanje u luksuznom hotelu. (Kao da ću ići tamo ...) Injekcije za obnovu zglobova. Idemo dalje. Čitamo. Onda jedna teta "prije" i "poslije" ljekovite mineralne vode. Kraj članka. Kao i prvi put, dobar prosjek. Moglo je biti i gore. |
01.12.2025., ponedjeljak
Značaj otvaranja staklenki
|
Ova tema je periferija vječne rasprave o tome postoje li muški i ženski poslovi. Oko toga će se još dugo lomiti koplja - tamo gdje nema razumnog dogovora. Zato glavnu temu ostavljam na miru i idem na periferiju. Još davno sam negdje vidjela ili pročitala zgodu o potrebi angažiranja muškarca za otvaranje (do sada neotvorenih) dunst-flaša. Mislim, znate, što su dunst-flaše? To angažiranje bi vjerojatno trebalo uslijediti uz odgovarajući bespomoćni izraz lica (dame u nevolji). Ne znati ili ne moći otvoriti staklenku je u redu, ako to zaista ne znate. Ono što me nasmijava je strategija “daj svome muškarcu da otvori”, a da bi mu održala na životu muško samopouzdanje i osjećaj važnosti. (A inače otvaraš staklenke kao majstor.) Samo postojanje te strategije meni je šašavo. Nije li bolje zatražiti mušku pomoć za akcije kod kojih je zaista ona potrebna? To može biti bilo što: pomicanje namještaja, unos vreće krumpira u kuću itd. Tu vidim neograničene mogućnosti njegovanja samopouzdanja, ako se to već mora uraditi na takav način. Mislim, je li muškarčevom egu dovoljno biti otvarač dunst-flaša? Ne posumnja li on u tobožnju bespomoćnost svoje partnerice? Ili su to samo igrice na koje je oboje spremno? |
