Sjećam se jednog slučajnog razgovora koji sam načula, ima tome više od 12-13 godina. Jedna očito ponosna baka govorila je nekim drugim bakama kako je njezin petogodišnji unuk jaaaako pametan.
"Da ga vidite kako se snalazi na računalu, sve zna!"
Da, bili su to rani dani računalne zablude, kada je vještina prstića i snalaženja na računalu značila genijalnost, barem u glavama njihovih obitelji.
To je samo jedna od zabluda koje su isprobavane na dječici.
Jasno, trebalo je pronaći sretne načine odgoja djece u novim vremenima. Bilo je očito da su mnoge od starih metoda bile isto tako velike zablude, ali otišlo se u druge krajnosti.
Malo po malo došla je 2025., uskoro će i njezina nasljednica, a mnoga djeca stavljena su u neprirodnu ulogu suodlučivanja o doista važnim stvarima, čak i u ulogu zapovjednika.
U potpunosti sam ZA to da se djeci daju njihova prava i da ih se sasluša, ali nisam za to:
- da ih se ne usmjerava u tome što je prihvatljivo, a što ne,
- da im se, kada je potrebno, ne kaže jasan i glasan NE,
- da ih se pušta da upadaju u razgovor odraslih - osim ako ne prepoznate
doista važnu djetetovu potrebu za razgovorom,
- da se tolerira izgovaranje uvreda bilo vršnjacima, bilo odraslima i da se
preko toga prelazi pod izlikom da je to "samo dijete".
Mnogi odrasli su kroz godine lagano pogubili kompase pa nije čudo da su ih pogubila i djeca, a neka od te djece postala su odrasli ljudi, roditelji ili pripadnici raznih zanimanja, između ostalog i odgojnih.
Bit će jako napeto vidjeti hoće li biti moguće pronaći umjerenost i pravu ulicu kojom treba voziti.
Post je objavljen 19.12.2025. u 17:46 sati.